Novi udarac Milanoviću i SDP-u: Merzel mora dati ostavku

Marini Lovrić Merzel, određen je jednomjesečni istražni zatvor kako ne bi utjecala na svjedoke i ponovila kazneno djelo. Kako je USKOK predložio više od stotinu svjedoka, Lovrić Merzel bi u Remetincu mogla ostati mjesecima, a maksimalno može biti pritvorena godinu dana. No, čak i da se svi svjedoci ispitaju za nekoliko mjeseci, sloboda joj je i tada izgledna samo ako da ostavku na mjesto županice, jer je pritvorena i zbog opasnosti da kao županica ne ponovi djelo. Stoga će županica morati razmisliti o ostavci, po uzoru na bivšeg gradonačelnika Varaždina Ivana Čehoka.

Koristila Linićevo kumstvo

Iako je njezin odvjetnik Berislav Živković predložio da je se uz jamstvo pusti na slobodu, sutkinja istrage je tu mogućnost odbila kazavši da to sada ne dolazi u obzir. Merzel, koju se prema rješenju o provođenju istrage tereti za zloporabu 10,6 milijuna kuna, ponudila je kao jamstvo obiteljsku kuću, stan u Zagrebu, polovicu seoskog imanja te novac na štednji koji ima od prodaje drugog stana. Uz nju su osumnjičeni direktor tvrtke IGM Turopolje i kupac Cesta Sisak Silvijo Kobeščak i Bernard Popec, vlasnik tvrtke Lav auto Popec, od kojeg je Županija kupila autosalon za 9,8 milijuna kuna. Kobeščak je zadržan u pritvoru da ne utječe na svjedoke, a Popec će biti pušten na slobodu uz jamstvo u nekretninama.

USKOK-ova tužiteljica u ovom slučaju je Tamara Laptoš. Inače, u istrazi se treba ispitati točno 106 svjedoka. USKOK sumnja da je kupnja autosalona od 9,8 milijuna kuna za Zavod za hitnu medicinu preplaćena tvrtki Lav auto Popec za 4,2 milijuna kuna. Drži i da procjena Porezne uprave, vještaka i Hypo banke o vrijednosti tog objekta ne drži vodu. Sumnja je najviše usmjerena prema pročelniku Porezne uprave u Sisku Marijanu Pešunu, čijom suradnjom istražitelji nisu zadovoljni. Pešun je na čelu Porezne uprave godinama, slovi za HDZ-ov kadar, no jedan je od rijetkih koji je preživio sječu glava nakon dolaska Kukuriku koalicije.

Sumnja se da je županica iskoristila kumstvo sa Slavkom Linićem kako bi Pešuna zadržala na poziciji jer rezultati rada Porezne u Sisku baš i nisu blistavi. Merzel se, doznajemo, branila da je za Zavod bila predviđena lokacija za koju se pokazalo da bi se na njoj mogle naći arheološke iskopine, pa se odustalo od nje. U USKOK-u je rekla da je salon Popec bio prostraniji i tek 400 metara udaljen od bolnice, dok je do lokacije Jodno lječilište bilo teško doći, a tvrdi da se pouzdala u tri procjene vrijednosti autosalona, od Porezne uprave, vještaka Cvetnića i Hypo banke, a prema kojima je sporna lokacija procijenjena na 10-ak milijuna kuna. To je prezentirala na skupštini koja je odlučila da se kupi sporni objekt. – Nikad prije nisam vidjela Popeca, osim kad smo išli gledati tu lokaciju – branila se Lovrić Merzel.

O savjetnicima...

Uskok je sumnjiči i da je od lipnja 2009. nadalje donijela više odluka i rješenja o osnivanju i imenovanju članova Savjeta županice, za što im je isplaćivana mjesečna naknada od 5000 kuna, iako je znala da iste poslove članovi Savjeta obavljaju u okviru tijela Skupštine i pravnih osoba Županije i za to primaju plaću. Članovima Savjeta pribavljena je korist, a županija je oštećena za 6 milijuna kuna, što upućuje na to da bi se i savjetnici mogli naći među osumnjičenima.

Savjet su joj činili uglavnom čelnici županijskih ogranaka stranaka SDP-ove koalicije. U srpnju 2009. imenovano ih je 12, a do kraja godine još dvojica, a 11 od 12 vijećnika bili su isključivo vijećnici i politički čelnici, osim Josipa Prajnera i Vladimira Gregurića. Njih dvojica bili su članovi HSU-a, koji je u ožujku 2009. potpisao koaliciju s HDZ-om o izlasku na izbore u Sisačko-moslavačkoj županiji. Nakon izbora Lovrić Merzel dobiva drugi mandat, no za većinu u Vijeću nedostaju joj dva vijećnika. Tada, 24. srpnja 2009., na stranu SDP-a prelaze Gregurić i Prajner.

Merzel se branila da prema aktima županije svi župani imaju savjetnike, a njezini nisu radili isti posao koji su radili kao članovi radnih tijela. Ne vidi ništa protuzakonito u tome što im je plaćala naknadu. Tvrdi da joj nije bilo potrebno da ih plaća da bi osigurala glasove na sjednicama Skupštine Županije jer i da na sjednici proračun ne prođe, vijećnici bi otišli, a ona kao županica bi ostala. Što se tiče sumnje da je na štetu Županije raskinut dogovor o prodaji Cesta Sisak drugom društvu, branila se da je natječaj i cijeli proces vodila konzultantska tvrtka Deloitte i da ona nije mogla mijenjati stavke ugovora.

– Kobeščaka nisam prije ni vidjela do potpisivanja ugovora u javnobilježničkom uredu – tvrdi. Negirala je sve što joj se stavlja na teret i da je novcem Županije plaćala privatne domjenke, tvrdeći da su bili protokolarni.

>> Imovina županice Lovrić Merzel vrijedna 560.000 eura