U Večernjem listu br. 16582 od 10.veljače 2010. na str. 4. i 5. objavljen je članak pod naslovom „Tko je tajni naručitelj?" autora Hrvoja Šlabeka i Gojka Drljače.
U tom članku spominje se moje ime na nekoliko mjesta, ali u okviru netočnih navoda. Stoga ovim pismom ispravljam netočne navode i dajem dodatna očitovanja te Vas molim da ih objavite u skladu s propisima koji se primjenjuju na medije.
1. Navod: „Godine 2007. priprema se nastavak privatizacije Ine..." nije točan. Nastavak privatizacije Ine, odnosno javna ponuda dionica te kompanije, obavljena je u razdoblju od kraja 2005. godine, kada je izabran financijski savjetnik Vlade RH za taj posao, pa do prosinca 2006. godine kada je cijeli postupak, uključujući financijska namirenja, bio okončan.
2. Navod: „U tome je poslu financijski savjetnik Merrill Lynch, koji za konzultanta angažira odvjetnika Zorana Markovića ......" nije točan. Financijski savjetnik Vlade RH u ovom poslu bio je konzorcij koji su činili Merrill Lynch International, Raiffeisen Centar Bank AG i Raiffeisen Bank Austria d.d. Taj konzorcij angažirao je pravne savjetnike, i to za englesko i američko pravo Odvjetničko društvo Linklaters (London), a za hrvatsko pravo Odvjetničko društvo Porobija & Porobija (Zagreb). Nadalje, sam izdavatelj dionica koje su se uvrštavale na javnu ponudu (INA d.d.) angažiralo je svoje pravne savjetnike i to za englesko i američko pravo Freshfields Bruckhaus Deringer (London) i za hrvatsko pravo odvjetnike Benko & Benko (Zagreb).
Odvjetničko društvo Marković & Plišo, u kojem sam partner, bilo je angažirano kao pravni savjetnik Republike Hrvatske (dioničar prodavatelj).
Ovakva struktura savjetnika potrebna je zbog strukture javne ponude u kojoj dioničar prodavatelj, izdavatelj dionica i financijski savjetnik imaju uglavnom usklađene interese, ali u određenim dokumentima transakcije ti interesi mogu biti potencijalno konfliktni, pogotovo u pogledu odgovornosti prema trećima, pa se stoga angažiraju odvojeni pravni savjetnici. Naglašavam da Odvjetničko društvo Marković & Plišo, kao ni ja osobno, nismo s konzorcijem financijskih savjetnika, čiji je nositelj bio Merrill Lynch, u ovom poslu bili u odnosu poslovnog ili financijskog angažmana.
Gore navedeni podaci o pravnim savjetnicima mogu se provjeriti u Prospektu javne ponude dionica INE d.d. izdanom u tiskanom obliku, kao i na internetu u studenom 2006. godine.
3. Upit: „Je li nazočnost odvjetnika Zorana Markovića samo slučajna u svim tim poslovnim aranžmanima i relacijama?" treba promatrati u vremenskom kontekstu tako da se ima u vidu da je javna ponuda dionica INE okončana 2006. godine, a moj angažman u prijenosu kredita koji je dobila FIMA AMI Ltd. od Merrill Lyncha na OTP banku događa se u veljači i ožujku 2009. godine, dakle s vrlo velikim vremenskim pomakom. Ujedno se očitujem da sam tek početkom 2009. godine uopće saznao da postoji FIMA AMI Ltd., te da ima kreditni odnos s Merrill Lynchem. Dakle, ja ni u kojem slučaju nisam poveznica između opisana dva pravna posla.
4. Navod da je odvjetnik Marković bio drugi direktor tvrtke FIMA AMI Ltd. nije točan. Naime, ja sam postao treći direktor tog društva, ali je puno važnije istaknuti da sam direktor postao u lipnju 2009. godine, pa i tu moju poziciju treba promatrati u vremenskom kontekstu.
Temeljem svega izloženog, molim da se pri eventualnom budućem pisanju o ovoj temi drži činjenica, što u članku na koji reagiram očito nije bio slučaj.