Sud EU nije nadležan za odlučivanje o graničnom sporu međunarodnog karaktera, zaključio je neovisni odvjetnik Suda Europske unije Pritt Pikamäe. Povrede prava Unije koje Republika Slovenija stavlja na teret Republici Hrvatskoj akcesornog su karaktera u odnosu na pitanje utvrđivanja granice između tih dviju država članica, koje potpada pod međunarodno javno pravo, a Slovenija tužbom implicitno želi ishoditi izvršenje arbitražne odluke, što ne pripada području nadležnosti Unije.
No ovo ne znači da se Sud neće baviti sporom jer mišljenje neovisnog odvjetnika nije obvezujuće za Sud, koji će o svojoj nadležnosti odlučiti samostalno.
Slovenija, naime, samostalno, bez potpore Europske komisije, tuži Hrvatsku jer smatra da neprovedbom arbitražne odluke krši europske zakone, dok Hrvatska osporava nadležnost suda ustrajući u tome da su smjer protezanja granice i pitanje valjanosti arbitražnog sporazuma i arbitražne odluke te njihovih učinaka pitanja koja se tiču isključivo međunarodnog prava te se trebaju rješavati u okviru međunarodnog prava i za to predviđenih mehanizama.
Nezavisni odvjetnik najprije podsjeća na to da je cilj tužbe zbog povrede obveze utvrđivanje i prestanak ponašanja države članice suprotnog pravu Unije. Tako smatra da treba istražiti odnos Sporazuma o arbitraži i predmetne arbitražne odluke s pravom Unije, kao i provjeriti je li Unija njima obvezana. U tom smislu ističe da je Unija obvezana međunarodnim pravom u točno utvrđenim slučajevima, odnosno da je obvezana međunarodnim sporazumima koje je Unija sklopila na temelju odredaba Ugovorâ, zatim onima za koje Unija preuzima nadležnosti, a koje su prethodno izvršavale države članice, kao i običajnim odredbama međunarodnog prava kada Unija izvršava svoje nadležnosti.
Međunarodni sporazumi koji ne potpadaju pod navedene slučajeve ne predstavljaju akte Unije niti je obvezuju. Pozivajući se na sudsku praksu Suda, nezavisni odvjetnik podsjeća na to da teritorijalno područje primjene Ugovorâ odgovara objektivnoj zadanosti koju utvrđuju države članice i koja se Uniji nameće. Slijedom toga, on smatra da razgraničenje državnih područja ne pripada području nadležnosti Unije i, u skladu s tim, Suda.
Nezavisni odvjetnik potom istražuje zahtjeve Slovenije. Kada je riječ o odnosu između Sporazuma o arbitraži i arbitražne odluke s jedne strane i prava Unije s druge strane, utvrđuje da taj sporazum ne potpada ni pod jedan od navedenih slučajeva u kojima je Unija obvezana međunarodnim pravom.
Što se tiče istaknute povrede vrijednosti vladavine prava i načela lojalne suradnje, nezavisni odvjetnik smatra da je ta problematika samo akcesornog karaktera u odnosu na pitanje utvrđivanja kopnene i morske granice između dviju dotičnih država članica i da, posljedično, Sud nije nadležan za odlučivanje o tim prigovorima.
Usto, nezavisni odvjetnik navodi da, prema sudskoj praksi Suda, načelo lojalne suradnje predstavlja samostalan temelj obveza u slučajevima u kojima je Unija bila stranka mješovitog sporazuma ili u slučaju izvršenja obveza koje proizlaze iz Ugovora. Međutim, ponašanje koje se stavlja na teret ne potpada ni pod jedan od tih dvaju slučajeva. Što se tiče navodnih povreda obveza koje proizlaze iz zajedničke ribarstvene politike, nadzora granica i planiranja morskog područja, nezavisni odvjetnik primjećuje da se Slovenija poziva na premisu prema kojoj je granica utvrđena arbitražnom odlukom.
No, on ističe da ta odluka nije provedena u odnosima između dviju dotičnih država članica. Iz toga zaključuje da – sa stajališta prava Unije – granica između tih dviju država članica nije utvrđena. Na temelju toga nezavisni odvjetnik zaključuje da Slovenija implicitno želi ishoditi izvršenje arbitražne odluke, što ne pripada području nadležnosti Unije. Nezavisni odvjetnik zaključuje da su navodne povrede prava Unije akcesornog karaktera u odnosu na pitanje utvrđivanja granice između Hrvatske i Slovenije. Međutim, takvo utvrđivanje po samoj svojoj biti predstavlja pitanje međunarodnog javnog prava, za koje Sud nije nadležan.
Tu vrijedi legendarno pravilo da 4 odvjetnika daju 5 mišljenja. Što se tiče SLO vs HR, prorok je bio Rupel, onako whiskey uliven je negdje 2007. godine trkeljao po diplomatskim party u Ljubljani da "arbitre bomo napili, najedli in €€€€€€, šele potemo bodo Hrvati ugotovili kje bo potekala meja. In whiskey veritas! I bi baš tako, odnosno osim dogovaranja s arbitrom - taj isti slov. arbitar je "vodao" ostale arbitre po privatnimv večerama itd. itd. To je toliko sramno poglavlje međunarodnog prava, da u pitanje dolazi uopće ad hoc arbitraža kao takva, nakon ove lekcije koju će učiti studenti i doktorandi međunarodnog prava i prava mora - da bi Slovenija trebala definitivno zašutjeti, a ne "tjerati mak na konac" s daljnjim prijavama HT međunarodnim sudovima. Ali, tu poštenja u startu nije bilo pa me ne čudi. Tko ne vjeruje, eno javni dio izvještaja slov. parlamenta o arbitražnom skandalu i kako su već godinu dana prije nego što se uopće postigao dogovor o arbitraži, krenule pripreme za "nateg", kako se to naziva u slov. žargonu.