Odvjetnik prevario ulagače za milijune eura

Nisam jednostavno mogao vjerovati da mi se takvo što može dogoditi, posebice zato što je riječ o odvjetniku. Povjerivši svoj novac odvjetniku, smatrao sam da sam zaštićen i da imam jamstvo zakonitog postupanja. Nije mi ni na kraj pameti bilo da novac povjeravam stolaru ili mesaru uz dužno poštovanje te struke  i danas s nevjericom ističe razočarani Josip Marović iz Požege na radu u Njemačkoj koji je preko noći ostao bez 452.096 eura, koliko je dao požeškom odvjetniku Željku Dervišu kako bi njegov novac ulagao ili pozajmljivao uz određenu kamatu.

Kobna punomoć
Nažalost, stolar Josip Marović samo je jedan od oštećenih klijenata požeškog odvjetnika Željka Derviša kojem su mnogi donosili novac na "oplemenjivanje" s visokim kamatama, a koji poslije više nikada nisu vidjeli. Najoštećeniji klijent izgubio je čak nevjerojatnih 2,3 milijuna eura. No on nas je zamolio da mu ne spominjemo ime, a kako ističe, novac je uzimao i od drugih osoba te ga dostavljao požeškom odvjetniku. Novac će, dodaje, pokušati sudski povratiti.
Josip Marović jedini je koji se usudio nešto javno reći o jednoj od najvećih odvjetničkih prijevara u Hrvatskoj, kako nam je rečeno u Hrvatskoj odvjetničkoj komori (HOK). Marović, koji je Derviša prijavio HOK-u čiji je Disciplinski sud donio presudu po kojoj se požeškom odvjetniku zabranjuje rad na osam godina, što je jedna od najvećih kazni tog suda, ističe da se ostali prevareni klijenti, od kojih on osobno poznaje nekolicinu, boje pričati o svom slučaju uvjereni da tek tada nikad neće povratiti svoj novac.

 Sve je počelo 1995. godine s iznosom od 19.000 maraka, za što mi je obećana kamata od 24 posto te ulaganje u gradnju jednog poslovnog objekata poznatog požeškog poduzetnika. Nakon toga još sam doznačio 5000 DEM, nakon čega sam odlučio ući ozbiljnije u cijeli posao. Iduće godine uplatio sam na devizni račun Željka Derviša, kojem sam dao i punomoć da u moje ima i za moj račun daje sredstva u zajam i njima raspolaže po mojim uputama, 140.600 DEM te nakon dva mjeseca još 250.000 DEM. Do 1999. godine sve je bilo u redu. Dobivao sam 15-16 posto dobiti na uložena sredstva te stekao veliko povjerenje u njega, tako da sam čak digao kredit u iznosu od 20.000 maraka za opremanje njegova odvjetničkog ureda. Kad sam 2000. godine u kolovozu kao i uvijek došao na odmor te po svoju dobit koja je trebala iznositi 40.000 maraka, rečeno mi je da mi se to ne može isplatiti jer je određeni poduzetnik trenutačno kupio neke nekretnine. Pokazao sam za to razumijevanje, jer u takvim poslovima uvijek je moguće da nešto "iskrsne", te sam tražio da mi Derviš potpiše priznanicu o mojim potraživanjima u iznosu od 627.000 maraka, što je on i učinio. U travnju iduće godine nazvao sam ga i pitao ima li sada taj novac da dođem po njega, na što mi je odgovorio da već sutra mogu doći, da je to tisuću posto sigurno. Međutim prešao sam 2200 kilometara uzalud.

Uzaludna obećanja
 Vidio sam da tu nešto ne štima i da me se vuče kao kakva balavca za nos te sam angažirao drugog odvjetnika. Tada sam shvatio da je Derviš postupao suprotno našem dogovoru i mojoj punomoći te da nije izvršio nikakvo osiguranje moje imovine iako mi je rekao da je to učinio  kazao je Marović, koji se od te 2001. pa sve do sada naslušao različitih neozbiljnih obećanja o povratu svoga novca.

Marović je čak Dervišu ponudio da mu se ustupi njegovo potraživanje prema trećoj osobi kako bi sam povratio novac, ali on na to nije pristao kao što nije pristao reći ni gdje se taj novac nalazi, odnosno u što je uložen. Početkom 2002. godine Derviš, koji je stalno obećavao povrat novca, s Marovićem je potpisao sporazum o priznanju i podmirenju duga u iznosu od 452.097 eura koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika te imao snagu Ovršnog zakona ako se ne bude vraćao kako je dogovoreno.

Kako Derviš nije isplatio ni prvu ratu, Općinski sud u Požegi donio je Rješenje o ovrsi 20. rujna 2002. godine. Međutim Željko Derviš je do tada, odnosno od potpisivanja prve potvrde o priznanju duga 13. kolovoza 2001. pa do potpisivanja spomenutog Sporazuma, kako ističe Marović, svu svoju imovinu "sklonio" sa sebe darujući je svojim bližnjima. Riječ je o 50-postotnom suvlasništvu dvaju stanova u Zagrebu, jednog površine 52 četvorna metra, a drugog 81, plus garaže od 16 kvadrata, zatim o suvlasništvu obiteljske kuće u Požegi te triju stanova u Požegi ukupne površine 223 četvorna metara i jednog lokala od 28 kvadrata. Na taj način, dodaje Marović, Derviš je pokazao da ne namjerava vratiti novac, nakon čega on protiv njega podiže kaznenu prijavu koju je prihvatilo Općinsko državno odvjetništvo te u lipnju prošle godine donijelo optužnicu za kaznena djela utaje imovine, otuđenja tuđe imovine te pogodovanje vjerovniku. Općinsko odvjetništvo predlaže ukupnu kaznu od dvije i pol godine zatvora.

Traži da se ne piše
U očekivanju sudskog ročišta Marović ističe da ne vjeruje da će ikada vidjeti svoju ušteđevinu koju je godinama stjecao. Ponovno se sastao s Dervišem koji mu obećaje da će već idući mjesec biti sve riješeno. A upravo je tako odgovorio i na naš upit tražeći da se o cijelom slučaju ništa ne piše jer će mu cijela konstrukcija povrata novca pasti u vodu. Dodaje da ga neće dotući dugovi koji su višemilijunski nego upravo pojavljivanje teksta u novinama. Međutim, upravo je tako Derviš govorio i Maroviću da će njegova tužba upropastiti vraćanje novca ostalim klijentima uvjeravajući svakoga od njih da je on drugog već riješio, pa da će tako i njih riješiti.

Disciplinski sud Hrvatske odvjetničke komore smatra da je takvo "poslovanje" nedostojno odvjetnika, što nam je u razgovoru priznao i sam odvjetnik Derviš. Takvo ponašanje, kako stoji u presudi Disciplinskog suda, suprotno je etičnom ponašanju odvjetnika i nespojivo sa statusom i dužnošću odvjetnika, bez obzira učini li to u obavljanju službe ili u privatnom životu. Upravo se obavljanjem toga posla privatno pokušao obraniti Derviš pred Disciplinskim sudom od kojeg je inače disciplinski tužitelj tražio zabranu bavljenja odvjetništvom u trajanju od deset godina.

 Ne mrzim ga, ali ne znam što bih učinio da sam socijalni slučaj i da sam ostao bez ičega. Pomirio sam se s time da taj novac neću dobiti, ali ima trenutaka kada mi je teško, kada se pitam za što sam tolike godine radio. U ovom pokušaju povrata novca moja su očekivanja kao da igram loto - možda dobijem, a možda i ne  vrlo smireno rekao nam je Marović za razliku od njegova bivšeg odvjetnika Derviša koji je na spomen teme razgovora reagirao vrlo osjećano i burno ističući da će za njega objava biti tsunami na kvadrat.

- U odvjetnika Derviša imao sam veliko povjerenje jer je prije bio ugledni sudac, a čuo sam da ima i velik ugled kao odvjetnik i građanin Požege. Osim toga, jedna meni bliska osoba koja je kod njega radila potvrdila mi je da se mogu u njega pouzdati i dati mu na raspolaganje svoj novac. Bio je prisutan u političkom životu i vrlo aktivan u jednoj političkoj stranci. Osim toga vidio sam i fotografije na kojima se rukuje s aktualnim predsjednikom države Stjepanom Mesićem. U početku našeg poslovnog odnosa shvatio sam da se radi o korektnoj osobi pa sam čak za njega privatno digao kredit za opremanje odvjetničkog ureda, što dovoljno govori koliko sam u njega imao povjerenja kaže Josip Marović za Željka Derviša koji je na prošlim lokalnim izborima bio nositelj županijske liste HNS-a te je s te pozicije ušao i u županijsku skupštinu Požeško-slavonske županije.