Odvratne su stvari govorili o meni, ocu i obitelji, a Glasnović potiče i na nasilje

Bojan Glavašević, 32-godišnji sin legendarnog vukovarskog radijskog voditelja Siniše Glavaševića, ubijenog na Ovčari, SDP-ovac je koji je dobio više preferencijalnih glasova od svih stranačkih kolega, ne računajući one koji su nosili liste, te Peđu Grbina.

Na prošloj je konvenciji SDP-a izabran u Glavni odbor s najviše glasova, a sada se kandidira za Predsjedništvo stranke. Istodobno je meta nesmiljenih napada desnice koja nikako ne može prihvatiti njegov svjetonazor i političko djelovanje.

Nakon gubitka izbora i povlačenja Zorana Milanovića, SDP je pred unutarstranačkim izborima. Kako funkcionira u trenutačnoj krizi?

SDP-u se dogodila kriza vodstva, izborni neuspjeh prirodni je okidač za promjene u vodstvu stranke i sada traje proces reorganiziranja i repozicioniranja. Dobar dio članova se tek treba pomiriti s činjenicom da smo zaista izgubili izbore. No ovo je jasna poruka i vjerujem da se zaista svaka kriza može iskoristiti da se stvari okrenu. Kriza je trenutak u kojem spoznajemo da se zaista moraju raditi temeljite promjene. Zaista ih očekujem u SDP-u.

Polovica mi je obitelji ubijena u Vukovaru, a Glasnović me ima obraza pitati znam li tko je bio agresor

Kakav bi trebao biti novi predsjednik SDP-a?

Mislim da bi nova predsjednica ili predsjednik trebali biti ljudi koji, prije svega, imaju širinu i viziju da reorganiziraju stranku. Jedan od glavnih problema zbog čega SDP već neko vrijeme ne uspijeva na izborima organizacijske je prirode. Naravno, odgovornost definitivno počiva na Zoranu Milanoviću kao predsjedniku stranke koji je tu odgovornost prihvatio, ali u osnovi je slabost SDP-a više organizacijske naravi. 

Bila je i ona politička, postalo je jasno da smo se približili liberalizmu više nego socijaldemokraciji. Ono što očekujem od nove predsjednice ili predsjednika jest da nas repozicioniraju kao stranku, da nas organizacijski osnaže, da vidimo na koji način možemo iskoristiti našu najveću snagu, a to su članovi. Vjerujem da dio odgovora leži u implementiranju principa “jedan član, jedan glas” u puno širem obliku no što je to trenutačno i drugo, očekujem da se SDP vrati aktivizmu, znači puno, puno više rada u zajednici i puno više rada s članovima. Mislim da se socijaldemokracija mora živjeti.

Bi li to bolje radio “iskusni lisac” ili svježa snaga?

Rekao bih da je ključna stvar program kandidata ili kandidatkinje i procjena članstva u sposobnost da taj program provede.

Mogu li programi biti toliko različiti da će o njima ovisiti izbor?

Zasad smo čuli samo program R. Ostojića, koji predlaže neke vrlo zanimljive promjene. Glavne sastavnice programa bit će slične, uz varijacije, ali tu je i komponenta povjerenja članstva u sposobnost da program provedu.

Teško da će program utjecati na odluku članova o izboru i promijeniti uvjerenje koje već netko ima.

Mislim da se tu varate, programi su i te kako bitni. Ja vjerujem da će ih članstvo temeljito i pažljivo proučavati. Ali to su dvije podjednako važne komponente. Program i povjerenje, ne ide jedno bez drugog.

SDP je izgubio mlađe birače, kako ih pridobiti?

Aktivizmom. I uvjerljivošću. Savjeti SDP-a, koji su trebali biti glavni generatori politika u stranci već jako dugo ne funkcioniraju. Samim time nismo dovoljno jasno profilirali naše politike, a one koje su bile profilirane zapravo nisu nastajale na inkluzivnim procesima. Moramo ponovno oformiti savjete i na taj način uključiti širi dio zajednice, pogotovo ljude koji nisu članovi stranke, koji su možda svjetonazorski bliski i na taj način iskoračiti prema građanima.

Volio bih vidjeti i očekujem od vodstva da u stranci profiliraju prostor za rad različitih ljudi, a ne da imamo sustav u kojem se politika promatra kao ultimativni cilj, pa je biti na listi za Sabor kao ultimativni cilj. Politički rad puno je šire polje od kandidiranja za javne dužnosti. Političari bez političkih operativaca i logističara ne mogu funkcionirati. Evo, jedan od najboljih primjera iz suprotnog je tabora. Milijan Brkić je nadaleko poznat kao izuzetan logističar i izuzetan politički operativac. On svojim radom nije profilirao nijednu politiku, puno je poznatiji kao izuzetan organizator na terenu.

Ima li SDP takvog?

Ima, istaknuo bih kolegu Dana Špicera, izuzetan operativac. Treba raditi na svijesti o tome da su sve uloge podjednako važne jer je politika timski sport. Politika je više kao košarka ili nogomet, a manje kao boks.

U posljednje je vrijeme SDP više djelovao boksačkim stilom.

Tu bih se mogao složiti i mislim da je velika greška ta polarizacija koja se dogodila, u kojoj se gledaju samo vodeći ljudi stranaka kao relevantni, a zapravo postoji niz drugih koji su bitni. Recimo, u svakoj izbornoj jedinici saborski zastupnici trebali bi biti ključni ljudi koji povezuju zakonodavnu vlast i birače. Mi kao izabrani zastupnici imamo odgovornost prema onima koji su nas izabrali, zapravo prema svima, čak i prema onima koji su glasovali za drugu listu. Na taj način promatram politiku i svoju buduću dužnost, kad prisegnem u Hrvatskom saboru imam namjeru dosta vremena provesti na terenu s građanima.

Nećete raditi na fakultetu?

Ne. Želim se posvetiti radu u Hrvatskom saboru, radu s biračima u svojoj izbornoj jedinici i radu s članicama i članovima stranke.

Nedavno vas je poznati marketinški stručnjak izdvojio kao novo, svježe lice koje bi moglo stati na čelo SDP-a. Jeste li razmišljali o kandidaturi za šefa stranke?

Nije mi uopće palo na pamet. Kandidirao sam se za člana Predsjedništva i člana Glavnog odbora, i to je trenutačno ono čime se želim baviti. Puno veći doprinos u ovom trenutku mogu dati na povezivanju članova, aktiviranju članova i simpatizera...

Ja sam se samo trebao učlaniti u HDZ i onda bi vjerojatno svi moji problemi bili riješeni

Kakva bi SDP stranka trebala biti?

Trebamo ponovno izmisliti socijaldemokraciju u Hrvatskoj. Treba stati i zapitati se: što znači biti socijaldemokrat danas u svijetu u kojem živimo?

Pa, što znači?

Prije svega za mene jedan od ključnih pojmova socijaldemokracije je socijalna pravednost, socijalni dijalog. Liberalizam i socijaldemokracija ne razlikuju se u onome gdje se zauzimaju za jednake šanse, dakle, u tom smislu ne diskriminiraju nijednu društvenu skupinu.

S druge strane, postoje značajne razlike. Liberalizam će reći: “Svi trebaju dobiti jednako”, a socijaldemokracija kaže: “Ali nisu svi u istim pozicijama pa ne možemo svima dati isto, nego nekima moramo dati više, a nekima manje ako ih želimo dovesti u situaciju jednakih prilika”. To je jedna razlika. U socijaldemokratskom načinu razmišljanja u središtu interesa je rad odnosno samim time čovjek, onaj koji radi. Za liberalizam u središtu interesa je tržište, kapital odnosno rast, neovisno o tome pod kojim se uvjetima ostvaruje.

Može li SDP tako zaokrenuti, na neki način, ispočetka?

Zašto ne bi? Mi smo stranka od 35 tisuća članica i članova, osvojili smo 55 mandata u Saboru, kao koalicija, ali okuplja nas ideja motor koje je ipak SDP i osvojili smo veliko povjerenje građana i na prošlim i ovim izborima i SDP ostaje vrlo utjecajna stranka. Na nama je da tu poziciju zadržimo. Na posljednjih nekoliko izbora to povjerenje u nas propada, a sada smo došli do te točke preokreta. Imamo četiri sjajne prilike pokazati naš kapacitet za promjene u naredne četiri godine: nagodinu su lokalni izbori, 2018. izbori za Europski parlament, 2019. su predsjednički izbori i 2020. parlamentarni. Hic Rhodus, hic salta!

Vi ste se u SDP učlanili potkraj mandata pomoćnika ministra branitelja, u nekoj “silaznoj putanji”, da tako kažemo. Zašto?

To je bio trenutak u kojem sam odlučio da je nužno politički se aktivirati. Smatram da sam na taj način i simbolički pokazao da u SDP ljudi dolaze i dalje i prepoznaju ga za dobre promjene u hrvatskom društvu.

Je li se s vama Zoran Milanović konzultirao kad je išao na sastanak s predstavnicima branitelja?

Nije. Konzultirao se kad je išao na sastanak s generalom Dečakom. Zvao je i Freda Matića, a prije susreta s Klemmom i ekipom nije zvao ni Freda ni mene.

Kako ste se osjećali kad je izašla snimka tog razgovora? Vi i Fred Matić držali ste se svojih principa i pretrpjeli svašta, a ispada kako im je on podilazio.

Nisam siguran da im je podilazio. Ne bih to tako nazvao, ali da me Zoran pitao, rekao bih mu da za taj susret nema nekakvog opravdanja. Vidim logiku susreta, on je cijelo vrijeme pozivao na dijalog, ali rekao bih mu da ne može ništa postići s time. Ti su se ljudi pokazali na tom susretu jednako nevjerodostojni kao što su bili cijelo vrijeme. No, to što su napravili ni na koji način ne iskupljuje Zorana od retorike koju je koristio.

Je li cijela ta situacija s braniteljskim šatorom koja je trajala godinu dana ostavila traga na vama?

Lagao bih kad bih rekao da nije. Prije svega jer sam oko godinu i pol hodao s nekoliko policajaca uz sebe, dakle sa smanjenom slobodom, konstantno smo i ja i moja obitelj primali prijetnje svaki dan. Njihova intencija bila je da zbog pritiska odustanem. Međutim, ja jednostavno nisam takva osoba, prošao sam u životu mnogo gore stvari nego to što su mi oni priuštili i vjerujem da je u politici važno zaista svojim primjerom svjedočiti o svojim idealima i svojim vrijednostima. Imao sam podršku svoje obitelji, žao mi je što su i oni morali osjetiti tu vrstu pritiska. Da, ostavilo je traga.

Moj zadnji susret s ocem dogodio se kada me ispratio na prvi dan škole. U Prijedoru sam krenuo u prvi razred, a on je došao u crvenom golfu dvojci, ispratimo se, pozdravili smo se i to je bilo to...

Često ste meta napada s desne strane.

Neki su ljudi pokušali zaista sve da me osramote, prikažu kao negativca. Ne pokušavam sebe prikazati kao moralno superiornu osobu, živim svoje vrijednosti onako kako živim i vjerujem da to ljudi prepoznaju. A neki su se ljudi jako potrudili da me ocrne, vodili su kampanju blaćenja podzemnim metodama. Zaista su odvratne stvari govorili i o meni, o mom ocu i mojoj obitelji. Zadnje, vidjeli ste, s gospodinom Glasnovićem. Zaista trebate imati jako debeli obraz da osobi kojoj je polovica obitelji doslovno pobijena u Vukovaru postavite pitanje zna li tko je napadao Vukovar. Ultimativna je legitimacija u Hrvatskoj kad nekog optužite da je Srbin ili da je za Srbiju ili da ima velikosrpske stavove, što je monstruozno.

Moj otac ubijen je na Ovčari u velikosrpskoj agresiji. Ta inverzija teza da sam ja dio agresorskog mentaliteta zaista je čudovišna. Nikog nisam tužio dosad jer vjerujem da se time ništa neće postići, ali da je bilo materijala za tužbu, bilo je. Perverzno je da u Hrvatskoj za neke ljude osoba koja je slikala u nacističkoj uniformi s kukastim križem na ruci, palila američku zastavu i pravomoćno je osuđena, nakon vlastitog priznanja, da je usluge prostitutke plaćala kokainom, da se smatra moralnim autoritetom i ima poziciju s koje se toj osobi vjeruje, u usporedbi s osobom koja je u ratu izgubila sve, čiji otac jest ratni heroj, kojoj je pola obitelji pobijeno u Vukovaru.

Ja nisam ništa ukrao, nisam nikog ubio, svojim radom u Ministarstvu branitelja radio sam dobre stvari za branitelje, bio sam pomoćnik za stambeno zbrinjavanje gdje sam imenovan nakon čovjeka koji je uhićen i upravo mu traje suđenje za korupciju, postoji dokaz da je uzeo 50 tisuća eura mita.

Dakle, dolazim na njegovo mjesto i kompletan sustav činim transparentnim, sve stavljam na internet. Nakon toga takva osoba afirmira tezu da sam ja neprijatelj Hrvatske! A general Glasnović, izabrani zastupnik u Hrvatskom saboru, na takvoj tezi gradi i potiče na nasilje i protiv mene i studenata na Filozofskom fakultetu.

Zašto nekima smeta što je sin Siniše Glavaševića u SDP-u?

Zato što je HDZ desetljećima gradio monopol na domoljublje. Ja sam se samo trebao učlaniti u HDZ i onda bi vjerojatno svi moji problemi bili riješeni. Da sam puno gori čovjek nego što jesam, onda bi me vjerojatno ti ljudi smatrali herojem.

Osim oca, izgubili ste prabaku i djeda po ocu?

Da, on je ubijen u Vukovaru. Dugo se vodio kao nestao, da bismo ga 2015. godine pronašli i identificirali te pokopali. A prabaka se još vodi kao nestala.

S majkom ste otišli iz Vukovara kao sedmogodišnjak?

Da, u Prijedor k maminim roditeljima, međutim u Prijedoru je situacija ubrzo postala jednako loša i 18. studenog stigli smo u Zagreb, na dan pada Vukovara. Inače, taj detalj iz moje biografije pokušali su također zloupotrijebiti zato što je Prijedor danas u Republici Srpskoj. Međutim, ono što ne znaju jest da je moja baka Slovenka, a moj djed je bio Bošnjak. On je nakon pada Prijedora prošao pet srpskih logora, Omarsku i Manjaču među njima.

Nakon što je izašao iz logora pristupio je V. gardijskoj brigadi i htio ići oslobađati Vukovar. On je također hrvatski branitelj i logoraš, i dobio je čin satnika u Hrvatskoj vojsci. Mogu ga pronaći u Registru hrvatskih branitelja, tamo je. Eto, a konstantno su podgrijavali tezu o Prijedoru i brojili krvna zrnca mojoj majci.

Uzvrativši generalu Glasnoviću, rekli ste da niste u organizaciji prosvjeda studenata na Filozofskom fakultetu. No, podržavate li studente?

Da. Situacija je eskalirala preko svake mjere, a dekan je imao moć zaustaviti je. Što se plenuma tiče, vjerujem u studentsku demokraciju, ali nisam siguran koliko je dobra ideja plenuma kao direktne demokracije. Vjerujem da je to dobar forum za razmjenu mišljenja, ali davanje legitimiteta plenumu pokraj Studentskog zbora i Vijeća studenata, vjerujem da je zapravo promašeno.

Direktna demokracija ima svoja ograničenja i može biti put u fašizam. Ne kažem da je ovaj plenum fašistički, jako daleko od toga, samo mislim da za studentsku demokraciju postoje moćniji alati i moćnija sredstva za borbu za pravednost. Studenti su apsolutno u pravu.

Koje je rješenje za FF?

Sjesti za stol. Osnovni je problem ugovor s Katoličko-bogoslovnim fakultetom. Načelno nemam problema s time da FF sklopi ugovor sa sastavnicom Sveučilišta u Zagrebu. No, problem je što KBF ne igra po istim pravilima kao ostali fakulteti. Za upis na KBF potreban vam je krsni list i preporuka župnika, dakle, KBF funkcionira po kanonskom pravu.

Nije problem u tome da jednog dana imamo veliki fakultet humanističkih studija, međutim, takvo što mora biti od elemenata koji funkcioniraju po istim pravilima. Vjeronauk je po ugovorima s Vatikanom obvezan u školama, i netko tko predaje vjeronauk i, primjerice, engleski jezik, naravno će prije dobiti posao od onoga tko je studirao engleski i komparativnu književnost.

Bi li se “novi” SDP odvažio krenuti u reviziju ugovora kako vjeronauk ne bi više bio obvezan u školama?

To je vrlo moguće. Ranko Ostojić je najavio da će, postane li predsjednik, tražiti reviziju Vatikanskih ugovora. Smatram da bi trebali ponovno otvoriti tu temu. Vjernik sam, s te strane nisam netko tko se iz ideoloških razloga protivi tome da se Crkva financira iz proračuna.

Tomu se protivim jer nisu svi građani RH vjernici, a osim toga, Hrvatska je sekularna država. Smatram da je vjeronauku mjesto u crkvi, a ne u školama. Moja su djeca krštena, ako budu tako odabrala, a trudit ću se da ih potaknem jer moja je obveza kao katolika da ih odgajam u kršćanskom duhu, potaknut ću ih da idu na vjeronauk u crkvi, ne u školi.

Idete li često u Vukovar?

Da, imam kuću u Vukovaru. Imam mnogo prijatelja u Vukovaru, išao sam dosta često, u posljednjih godinu i pol manje.

Kako ljudi reagiraju tamo kad vas sretnu?

Isto kao i svuda. Oni koji su mi prijatelji i koji razumiju hrvatsku politiku i ne daju se zavesti od krivih ljudi reagiraju pozitivno ili neutralno. A uvijek imate onih iz tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji nasilno reagiraju na mene i to se, bojim se, neće promijeniti u dogledno vrijeme.

Ide li Vukovar naprijed ili stoji u mjestu? Što treba Vukovaru?

Dobra gradonačelnica ili gradonačelnik koji će mu pomoći da iskoristi svoj potencijal koji je golem. Mnogo je toga u Vukovaru išlo nabolje. Ima isti potencijal koji je imao u bivšoj državi, gdje je bio jedan od najrazvijenijih gradova i vjerujem da će se to dogoditi, možda već na idućim lokalnim izborima. Ima nekih dobrih ideja u SDP-u, ne bih sad u detalje, ali daje mi razloga za optimizam.

Bliži se Dan sjećanja na vukovarsku žrtvu. Lani se nije održala priredba “Grad – to ste vi” posvećena vašem ocu. Kako ste to primili i zna li se kakva je sudbina te priredbe ove godine?

– To je skinuto s programa iz političkih razloga i još me gradonačelnik Penava napao zbog toga. Grad Vukovar će odlučiti koliko je Siniša Glavašević za njih bitan. To je lani trebala biti deseta manifestacija. Napravit će to ako žele, to je i pitanje, zapravo, kakav odnos Ivan Penava ima prema Siniši Glavaševiću.

Koju najljepšu uspomenu pamtite iz Vukovara?

Volio sam pecati s djedom na Dunavu, to sam stvarno obožavao. I naše obiteljske izlete u Adicu, to su neke moje drage uspomene.

Kakav je bio zadnji vaš susret s ocem?

Ispratio me na prvi dan škole. U Prijedoru sam krenuo u prvi razred, došao je u crvenom golfu dvojci. Ispratio me, pozdravili smo se, i to je bilo to.

Što bi on danas rekao na vaš javni angažman?

Vjerujem da bi bio ponosan na mene. Isto kao što je moja mama ponosna na mene.

>> Bojan Glavašević: Hasanbegović je kulturu podijelio na lijevu i desnu