U prvih devet mjeseci 2016. u državama Europske unije azil je zatražilo 987.920 migranata, od čega na Njemačku otpada točno dvije trećine (658.000), Italiju (85.055), a Francusku (61.820). Podaci su to Eurostata koji osim broja tražitelja azila bilježe i koliko se taj broj smanjuje ili raste u odnosu na isto razdoblje lani.
I dok je, primjerice, u Hrvatskoj broj tražitelja azila, ako usporedimo treći kvartal 2015. i treći kvartal 2016. godine, narastao za 880 posto, odnosno 2015. azil je zatražilo 45 osoba, a u istom razdoblju prošle godine njih 440, u najrazvijenijim državama EU vidljiv je pad broja migranata koji u tim državama žele ostati živjeti.
Glavni razlog ovakvom razvoju događaja treba prije svega tražiti u “sofisticiranim” metodama odvraćanja migranata koje su počele provoditi države koje su migrantima u proteklom razdoblju bile najpoželjnije kao destinacije u kojima žele nastaviti živjeti.
To se ponajprije odnosi na Njemačku, Švedsku, Dansku, Nizozemsku, Belgiju i Austriju, koje su postrožile zakonske propise i uvjete za dobivanje azila, pri čemu su osjetno smanjile i financijska sredstva koja se isplaćuju migrantima koji čekaju na ostvarenje statusa u tim državama.
Neke države oduzimaju sav novac koji su sa sobom donijeli tražitelji azila. Od zemalja koje su na najsnažnijem udaru migranata iz Afrike i Bliskog istoka jedino Italija dosad nije mijenjala propise i zakone.
Njemačka koja je politikom otvorenih vrata Angele Merkel postala glavni cilj većine migranata, prvo je određene države poput Albanije, Srbije ili Kosova proglasila sigurnim zemljama pa državljani tih zemalja više nemaju pravo na azil. Najveći broj njih nakon ovakve odluke već je napustio Njemačku, a oni koji su namjeravali krenuti put Njemačke u velikoj su mjeri odustali.
S druge strane, postroženi su uvjeti i za migrante iz Sirije, Iraka i Afganistana, pa tako Sirijci odlukom njemačkog MUP-a dobivaju azil u trajanju od godinu dana koji se poslije mora produživati, umjesto azila na tri godine koji su do prošle godine dobivali automatski.
Bundestag je usvojio i zakon kojim se ukida pravilo ujedinjenja s obitelji za Sirijce koji dobiju azil na jednu godinu. Iračani za razliku od Sirijaca nemaju pravo niti na rutinski azil od godinu dana, već moraju čekati da se svaki pojedinačni slučaj razmotri i riješi.
Uz rezanje financijskih potpora Berlin, a slično su učinile i druge zapadne države, želi zapravo potaknuti migrante da se sami vrate odakle su stigli, ali i demotivirati nove dolaske uz istovremeno umirivanje desnih političkih opcija koje na krilima migrantske krize stječu sve veću popularnost.
Tome, naravno, treba pridodati i činjenicu da dio migranata svojim ponašanjem i odbijanjem pokušaja integracije u društvo, kao i čestim sudjelovanjem u kriminalnim radnjama dodatno potiče netrpeljivost lokalnog stanovništva.
No, ovakvo potiho zatvaranje vrata najmoćnijih država u nove probleme baca one koji su se našli na migrantskoj ruti, posebno onoj balkanskoj. Najveći pritisak ponovno trpe zemlje koje su prve na “udaru”, prije svega Grčka koja osim što je u ekonomskim problemima, već godinama grca pod navalom na njezine obale, baš kao i Italija koja bilježi rast azilanata od 268 posto, ali i Bugarska, Makedonija i Srbija.
Točnije, sve države koje nisu zatvorile svoje granice podizanjem zidova i žica poput Mađarske u kojoj je broj azilanata pao 92 posto. Ovisno o razvoju situacije u nezavidnoj poziciji mogla bi se naći i Hrvatska pa je svakako u interesu svih da se situacija s ratom u Siriji, ali i Iraku i Afganistanu što prije okonča kako bi ljudi prije svega prestali bježati od smrti i razaranja, a onda se u konačnici i počeli vraćati u svoje domove.
>> U 2016. drastično porastao broj tražitelja međunarodne zaštite
Kod nas kaos, a kod Mađara red. A naš ministar Orepić kaže da je naš sustav zaštite granice bolji od njihovog.