Ograničio je internet, zabranio Twitter i alkohol i učinio sve da zadrži vlast

Nakon što joj je vlada ograničila uporabu alkohola, turska mladež od konca veljače ima novi hobi: sjedi ispred kompjutora i čeka da se na YouTubeu pojavi kakav novi snimak tajnih razgovora o novcu, novinarima, pravosuđu, nogometu ili pak ratnim brodovima, na kojima se gotovo uvijek čuje glas premijera Recepa Tayyipa Erdogana. Potom se, učas posla, snimke distribuiraju na nekoj od društvenih mreža.

A turski premijer, poznata je stvar, mrzi Twitter i Facebook. Nije mu se dopalo što se njime služe kolovođe prosvjeda u parku Gezi proteklog ljeta, kada je internet prerastao u “platformu za širenje laži i dezinformacija o njegovoj vladi”. Tada ih je nazvao “kugom i poticateljima nemira”, a neki dan ih je naposljetku i zabranio.

Nakon što je sjekirom udario po ono malo slobode štampe u svojoj zemlji, odlučio se poigrati “velikog brata”, a sve to u osvit lokalnih izbora u Turskoj koji se u 2890 općina raspoređenih u 81 provinciji održavaju upravo danas.Lokalni izbori u jednoj zemlji obično ne privlače pažnju javnosti izvan njezinih granica, ali ovaj put situacija je nešto drukčija. O njihovu ishodu ovisi i sudbina sadašnjeg turskog premijera, jer će izborni rezultat njegove Stranke pravde i razvitka (AKP) utjecati i na Erdoganovu odluku hoće li se ovog ljeta kandidirati za predsjednika Turske. Pa se nakon tri premijerska mandata uzdignuti do pozicije jednog sultana, kakvu priželjkuje.

Prosvjedi ne prestaju

Kakve su mu pritom šanse? AKP očekuje više od 40 posto glasova, koliko je Erdoganova stranka dobila i na proteklim izborima. Međutim, posljednja ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da bi birači Erdoganu ovaj put mogli poslati ozbiljno upozorenje. Mnogo je razloga tome. Erdogan se nakon događaja na trgu Taksim nalazi pod velikim pritiskom, stoga će lokalni izbori biti prvi konkretan ispit premijerove popularnosti nakon najsnažnijih protuvladinih prosvjeda.

Zbog planiranog rušenja jedne od posljednjih zelenih oaza u Istanbulu ti prosvjedi, koji su počeli kao ekološki, ubrzo su prerasli u masovno iskazivanje nezadovoljstva Erdoganovom autoritarnom vladavinom pa zahvatili cijelu Tursku.Uslijedio je skandal koji je Erdogana smjestio u zagrljaj korupcijske hobotnice. Naime, potkraj prosinca vladu su potresle optužbe o podmićivanju koje su rezultirale smjenjivanjem gotovo pola premijerova kabineta, čistkom na čelu državne banke, u policiji i pravosuđu, posvuda gdje je Erdogan vidio urotu kojom orkestrira njegov politički protivnik, karizmatični imam Fethullah Gulen.

Premda je jedan krak hobotnice vodio i do premijerova sina, a optužbe na račun Erdogana i najbližih suradnika bile su toliko monstruozne da je vlada odavno morala pasti, to se nije dogodilo. Ostavke, komentiraju zapadni analitičari, ne spadaju u tradiciju u Ankari. Već načetu tursku vladu nedavno je zapanjio masovni izlazak na ulice svih oni koji nisu mogli odšutjeti smrt 15-godišnjeg Berkina Elvana, dječaka kojeg je policija ubila dok je kupovao kruh. Njegova smrt potaknula je nasilne prosvjede u 32 grada diljem zemlje, a sudjelovanje više desetaka tisuća ljudi u pogrebnoj povorci pokazuje da raste otpor Erdoganu. Koji ni riječ o dječaku nije prevalio preko usana.Atmosfera je to u kojoj 53 milijuna Turaka izlazi na lokalne izbore, ključne za sve nepopularniju Erdoganovu vladu i stranku opterećenu optužbama za korupciju, a u općem ozračju nepovjerenja i polarizacije zemlje.

Političar koji toliko dijeli zemlju kao što to čini Erdogan, čuje se iz oporbe, zapravo ne može biti “otac nacije”. Ali, Erdogan, čini se, i ne želi biti predsjednik svih, već samo “svojih” Turaka – u drugom izbornom krugu bila bi mu dovoljna i relativna većina glasova da postane predsjednik.

Podrška ili konačni pad

– Erdogan svjesno igra na sukob s određenim dijelovima društva, da bi pridobio druge segmente stanovništva – nacionaliste, islamske konzervativce ili neopredijeljene – kaže politolog Feti Acikel.Ankete, međutim, pokazuju da aktualni predsjednik Abdullah Gul trenutačno uživa mnogo veću popularnost od premijera Erdogana, stoga se predizborna kampanja za predstojeće lokalne izbore vodila netipičnom žestinom. Glavni oponenti nisu se međusobno štedjeli.

Šef CHP-a Kemal Kilicdaroglu naziva tako Erdogana “glavnim lopovom”, dok premijer prebacuje svojim protivnicima da su organizirali “terorističku organizaciju” s ciljem rušenja vlade.A Turskoj je potrebno veliko političko pospremanje, čuje se za zapada. AKP je to obećala. AKP je to i počela, kada je uspješnom gospodarskom politikom godinama vezala uza se široke slojeve društva, sve dok njezin autokratski kormilar nije izgubio kompas. No, opomene iz Bruxellesa ne plaše Erdogana – Europsku uniju on ionako smatra tigrom od papira.

Stoga se sada svim silama uzda u rezultate današnjih izbora, koje je već unaprijed proglasio referendumom o svojoj vladavini, zaključuje Feti Acikel.