Ogromna i goruća obveza

Ovog sam se tjedna susreo s predstavnicima udruženja preživjelih žrtava Srebrenice i Podrinja. Ničim se ne može ublažiti tuga tih ljudi, koji i danas pate zbog genocida koji je počinjen u Srebrenici i oko nje u srpnju 1995. godine. To ne znači da sada trebamo dići ruke kao da smo bespomoćni - naprotiv, treba napraviti sve što je moguće da se pomogne onima koji su preživjeli taj masakr i treba napraviti sve što je moguće da se održi ljudski i materijalni oporavak zajednice u Srebrenici.

Pravda dolazi na prvo mjesto. U 2005. godini radna grupa vlade RS utvrdila je imena pripadnika vojnih, policijskih i jedinica civilne obrane koji su bili na području Srebrenice u vrijeme masakra. Sudovi imaju dužnost utvrditi za svakog pojedinca s te liste je li kriv za ratni zločin ili ne. Ta aktivnost mora se provesti hitno, prvo za zaposlenike državnih i entitetskih institucija, a onda za ostale pojedince s te liste.

Svaki pošten građanin u svakom dijelu Bosne i Hercegovine pridružit će se preživjelima iz Srebrenice u zahtjevu da se taj sudski postupak ubrza. Zakašnjela pravda je i uskraćena pravda - a nakon najtežih zvjerstava u Europi od Drugog svjetskog rata, uskraćena pravda nešto je što se ne može tolerirati.

Srebrenica, kao i druga područja povratka u Bosni i Hercegovini, primila je značajnu pomoć i investicije koje su imale za cilj oživljavanje ekonomske infrastrukture kako bi se osiguralo da povratnici imaju fizička i ekonomska sredstva da ponovo sebi sagrade život. Sada se naglasak mora staviti na učvršćivanje i njegovanje prvih rezultata ekonomskog oporavka.

Istodobno treba raditi na proširenju projekata u oblasti obrazovanja, pomirenja, izgradnje spomen-obilježja. Povratak je temeljno pravo koje se jedino može ispoštovati praktičnim sredstvima. Niko ne bi trebao podcjenjivati legitimnosti ili efikasnosti praktičnih koraka u oživljavanju industrije, poljoprivrede i infrastrukture u Srebrenici. To nije flaster za otvorenu ranu; to je temelj potreban za dug i spor proces obnove.

Nakon presude Međunarodnog suda pravde stigli su pozivi da se Srebrenici dodijeli poseban ustavni status. Razgovarao sam o tome pitanju sa stranačkim liderima i rekao sam jasno da se na tome i drugim ustavnim prijedlozima (uključujući i prijedloge koji mogu izdići Bosnu i Hercegovinu iz siromaštva, presjeći kriminal i korupciju i utrti put punom članstvu u EU) može raditi samo putem konsenzusa. Princip konsenzusa je u Bosni i Hercegovini održavao mir u posljednjih dvanaest godina i od njega se neće odustati.

Preživjeli Srebrenice s pravom zahtijevaju pravdu i s pravom zahtijevaju da državni i entitetski organi ispune svoje obveze kako bi im se pomoglo da unaprijede životne uvjete. Međunarodna zajednica bit će uz njih u inzistiranju na tim zahtjevima.

Političare u Federaciji optuživali su da iskorištavaju tugu preživjelih za ostvarenje svojih vlastitih ciljeva, a političare u RS optuživali su da ne shvaćaju da njihova obveza u pogledu Srebrenice - gdje su zvjerstva počinjena u ime Republike Srpske - nije samo političke prirode, nego i moralne. U oba slučaja neke kritike imaju smisla.

U oba slučaja političari se moraju usredotočiti na praktične korake radi ubrzanja pravde i unapređenja kvaliteta života u Srebrenici i okolnim područjima. Moj će Ured sljedeći tjedan okupiti sve relevantne agencije kako bi se osiguralo da se ti koraci poduzmu.

To neće, niti može, ublažiti tugu preživjelih Srebrenice. Ali može im olakšati život. Konačnim bacanjem mreže na počinitelje zločina koji su i dalje na slobodi i unapređenjem uvjeta na terenu organi vlasti počet će realizirati ogromnu i goruću obvezu prema žrtvama genocida. Mi ćemo napraviti sve što je u našoj moći da osiguramo da se to napravi.