Oko sokolovo zamijetit će svaki plijen koji leti zrakom

Raširenih krila sokol ponire prema svome plijenu, postižući pritom nevjerojatne brzine. Gozba završava na tlu, prizor je to od kojeg mnogi okreću glavu, no sokolari kažu da je to sve prirodno.

– Sokolarstvo je najplemenitija lovna disciplina jer se ne događa ništa što se u prirodi ne bi dogodilo. Mi samo imamo čast i povlasticu to vidjeti – kaže Tomislav Cvar, predsjednik udruge za zaštitu ptica grabljivica i sokolarstvo Sokolarstvo Petrinja. Tanka krila sokolu, ptici grabljivici, omogućuju da leti velikom brzinom i da naglo mijenja smjer. Svoj plijen love isključivo u zraku, a zbog dobra vida mogu ga uočiti i na udaljenosti jednog kilometra. Kada vidi svoj plijen, sokol ponire prema njemu i pritom postiže velike brzine. Tako, primjerice, sivi sokol može doseći brzinu više od 300 kilometara na sat. Kada se takvom brzinom obruši na plijen, to za njega najčešće znači smrtonosan nalet. Silovita i strmoglava obrušavanja te strelovit brišući let nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

Viteška disciplina
Sokolarenje je u prošlosti bilo viteška lovna disciplina, kojom su se bavili vladari i plemstvo na dvorovima. Točno vrijeme nastanka sokolarenja nije poznato. Podaci o prvim tragovima sokolarenja potječu iz Kine.

Ljudi koji su odabirali, odgajali mladunce i obučavali sokolove zvali su se “sokolari”. Svjedočanstva o tome postoje na umjetničkim slikama, freskama i u starim zapisima. O sokolarenju i najčešće spominjanome sivom sokolu (Falco peregrinus) napisane su mnoge pjesme i priče. U Hrvatsku je sokolarenje prodrlo vrlo rano. Dokaz tome je što su kraljevi iz narodne dinastije držali na dvoru posebnog velikodostojnika-župana sokolara, te su najbolji lovci među sokolarima plaćani suhim zlatom.

Kulturna baština
Zbog svih povijesnih činjenica Sokolarstvo Petrinja počelo je prikupljati građu za pokretanje postupka priznavanja sokolarstva kao hrvatske nematerijalne kulturne baštine pri UNESCO-u.
Želja im je kroz povijest hrvatske dokazati prisutnost sokolarstva, o čemu svjedoče fotografije s arheoloških spomenika koji prikazuju scene lova sa sokolovima, prikazi uzimanja sokolova iz gnijezda, freske u crkvi sv. Roka, zapisi o trgovini Dubrovačke Republike, o liječenju sokolova u ljekarušama i slično.

– Želimo zabilježiti svaki spomen sokolarstva i uvrstiti ga u kronologiju prakticiranja sokolarstva na našim područjima. Najviše će problema biti za razdoblje od 1600. do 1890. godine, kada zbog pojave vatrenog oružja nestaje taj način lova kao primarna zabava plemstva – ističe Tomislav Cvar, dodajući da uz njihovu udrugu na promociji sokolarstva puno uspjeha ima i Hrvatski sokolarski klub, čiji je predsjednik Viktor Šegrt.

A da sve ne ostane na tradiciji, sokoli su dobili i nove uloge. Uz čuvanje neba na na aerodromima, u gradovima se mogu koristiti i za smanjenje broja vrana i golubova. Golubovi se gnijezde po kućama i gospodarskim objektima, a njihov je izmet prepun uzročnika bolesti. Vrane su prijetnja gradskim pticama pjevicama i prijenosnici bolesti. Napad sokola u njih izaziva strah pa izbjegavaju ta područja.