Kako bi otkrili zašto jedna od najpoznatijih slika svih vremena; ‘Djevojka s bisernom naušnicom’ nizozemskog slikara Johannesa Vermeera koji ju je naslikao 1665. godine, privlači toliku pažnju posjetitelja, pa je često zovu i Mona Lisa sa sjevera, u muzeju umjetnosti Mauritshuis u Haagu u Nizozemskoj gdje je slika izložena, angažirali su tim neuroznanstvenika koji su proučavali reakcije posjetitelja koji su gledali sliku. Otkrili su da svjetski poznato ulje na platnu iz 17. stoljeća koristi “jedinstveni” psihološki trik koji se zove “trajna petlja pozornosti” koja drži promatrača fiksiranog na određene točke, objavio je Mail Online. Tu su tajnu znanstvenici pokušavali otkriti gotovo 400 godina, od nastanka djela, no moderna tehnologija uspjela je razotkriti trik koji su umjetnici toga vremena koristili, ali i uspješno skrivali njegovu tajnu. Znanstvenici vjeruju da bi ovaj jedinstveni učinak mogao čak objasniti privlačnost niza velikih umjetničkih djela poput Mona Lise.
Trokut provlači pažnju
Martin de Munnik, suosnivač neuroznanstvene tvrtke Neurensics koja je vodila studiju, pojasnio je koje su osjećaje htjeli razjasniti kod promatranja slike: “Morate obratiti pažnju na sliku u prostoriji htjeli vi to ili ne. Moraš je voljeti htio ti to ili ne.” Dakle, nizozemski muzej Mauritshuis pozvao je neuroznanstvenike da prouče kako naš mozak reagira na umjetnost. Istraživači su 20 sudionika opremili posebnim EEG slušalicama koje su bilježile njihovu moždanu aktivnost, dok su uređaji za praćenje pogleda bilježili kamo sudionici istraživanja gledaju te koliko dugo im se pogled zadržava na određenome mjestu. Otkrili su da “Djevojka s bisernom naušnicom” ima jedinstven učinak privlačenja pažnje. No, htjeli su otkriti i zašto. Pri analizi rezultata istraživanja s posjetiteljima, istraživači su uzeli u obzir i činjenicu da je Vermeer bio dobro poznat po tome što većinu svojih slika ostavlja mekima i mutnima, dok je nekoliko detalja na slikama posebno oštro kako bi privukli pogled promatrača.
– U “Djevojci s bisernom naušnicom” Vermeer koristi tri od ovih fokusnih točaka: usta, oči i naušnicu. Dakle, umjesto da sklizne sa slike nakon brzog pogleda, pogled gledatelja povlači se u trokutu od očiju prema ustima, prema naušnici i natrag prema očima. Slika privlači pozornost promatrača u obliku petlje ili u obliku trokuta od očiju do usta, do naušnice i natrag do očiju. U tom je trokutu koncentrirana pažnja gledatelja. Dok je velik dio slike ostao nejasan i zamagljen, Vermeer uključuje izuzetno fine detalje u područjima koja bi trebala privući pogled. Kroz fotografije napravljene pod mikroskopom otkrili smo da je Vermeer čak naslikao trepavice koje su vidljive samo uz pomoć rendgenske slike. Ovaj efekt petlje znači da će gledatelji gledati lice na slici znatno dulje nego lica na drugim slikama – stoji u pojašnjenju studije.
VEZANI ČLANCI:
Istraživači vjeruju da bi ovaj efekt zadržavanja pogleda mogao objasniti zašto su “Djevojka s bisernom naušnicom” i druge sjajne slike poput nje tako uvjerljive, što im daje ono nešto zbog čega milijuni turista dolaze vidjeti ta umjetnička djela.
Isti efekt i na Mona Lisi
– Što duže gledate nekoga, to netko postaje ljepši ili privlačniji. Zašto vam je poznata ova slika, a ostale ne? Zbog ove posebne stvari koju ima – dodao je Martin de Munnik. Neuroznanstvenici koji stoje iza studije, koju planiraju objaviti kao akademski rad, sada kažu da bi željeli ponoviti studiju s drugim slikama, uključujući Mona Lisu.
Osim otkrivanja stalne petlje pažnje, istraživači su pronašli nove detalje koji bi mogli objasniti zašto umjetnost smatramo tako dirljivom. Podaci prikupljeni uz pomoć EEG uređaja otkrili su da su sudionici koji su gledali umjetnička djela doživjeli najveću aktivaciju u području mozga koje se zove precuneus. Ovo je područje posebno povezano sa sviješću, osobnim identitetom i vraćanjem sjećanja. Kako bi dalje istražili ovu vezu, tim neuroznanstvenika usporedio je moždanu aktivnost ljudi dok gledaju postere velikih umjetničkih djela s njihovom aktivnošću dok gledaju pravu stvar. Otkrili su da su emocionalni odgovori sudionika bili deset puta jači dok su gledali original. To znači da gledanje autentične umjetnosti u muzejskom okruženju ima daleko veći utjecaj na naše umove na neurološkoj razini nego gledanje istih slika negdje drugdje.
GALERIJA Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će hrvatski gradovi izgledati za 100 godina. Rezultati su fascinantni