Okrupnjavanje zazivaju svi, sad je čas za reformu javne uprave

U strahu od globalne ekonomske krize uzrokovane epidemijom koronavirusa i sloma javnih financija, sve su glasniji zahtjevi za rezanjem državne potrošnje. Odluka Vlade da stopira javne nabave koje u ovom trenutku nisu nužne naišla je, međutim, na kritike poslodavaca, svjesnih da bi taj vid državne štednje dodatno ugrozio privatni sektor. Istodobno se zagovara znatno rezanje plaća u javnom sektoru, pri čemu se neformalno spominje smanjenje od 20 posto, ali i to da ne treba dirati plaće onih koji su na prvoj crti obrane od koronavirusa, poput zdravstvenih radnika, policije i vojske.

Linearan pristup nije dobar

Činjenica je, međutim, da to nisu jedine službe koje u ovoj situaciji rade pojačano, u uvjetima za koje se nitko od njih nije mogao ranije pripremiti. Među njima su i učitelji koji daju sve od sebe kako bi školsku godinu priveli kraju, ali i državni službenici u Poreznoj upravi, carini ili Zavodu za zapošljavanje pa je pitanje koliko bi pravedno bilo “nagraditi” ih drastičnim rezanjem plaća. Takav pristup mogao bi dodatno demotivirati stručni i kvalitetni kadar, kakav javnoj upravi ionako kronično nedostaje, a koje bi ovakav smjer ponovo strpao u isti koš s političkim uhljebima, kojih se želimo riješiti.

Da linearno rezanje plaća nije najsretnije rješenje, smatra i Dubravka Jurlina Alibegović, bivša ministrica uprave, koja je oprezna i oko teze da je ova kriza pokazala kako državni aparat može raditi sa znatno manjim brojem službenika, s obzirom na to da se u posljedjnih mjesec dana radi izmjenično u timovima.

– Nikada mi se nije sviđao linearan pristup. Treba znati što je kojem timu zadaća, imati jedno mjesto ostvarenja ciljeva i osigurati praćenje rezultata tih timova – kaže Jurlina Alibegović i upozorava kako linearni rezovi mogu imati pozitivan efekt samo u vrlo kratkom razdoblju, primjerice tijekom mjesec dana, nakon kojih bi se počele osjećati negativne posljedice.

Iz Vlade zasad nema formalnih naznaka o tome što će se događati sa službeničkim plaćama. Neslužbeno se pak može čuti kako će se ovaj tjedan razgovarati o daljnjim mogućnostima rezanja potrošnje po pojedinim resorima. Nakon toga će se razmotriti mogućnosti zaduživanja na inozemnom tržištu, a tek potom na red dolazi eventualno rezanje plaća u javnom sektoru, tvrde naši izvori. Premijer Andrej Plenković istodobno govorio o “prigodi za novi početak, ne samo Vlade nego cijelog društva”.

Reforma javne uprave jedna je od središnjih točaka svih stranačkih programa u zadnja dva desetljeća, no ni jedna Vlada do sada nije pokazala odlučnost da je doista do kraja i provede. U takve promjene u pravilu se ne ide u izbornoj godini, no otpore reformama koje bi osigurale jednostavnije birokratske procese te jeftiniju i efikasniju upravu ovoga bi puta mogla slomiti upravo koronakriza.

Da bi se stvari mogle stubokom promijeniti, pokazuje činjenica da su lokalni političari konačno shvatili kako je teritorijalni ustroj Hrvatske s čak 555 općina i gradova nelogičan, neefikasan i skup, time i neodrživ. Uvođenje e-propusnica pokazalo je da mnoge općine svojim građanima ne mogu osigurati, ne samo ustavno pravo na lokalnu samoupravu u vidu kvalitetnog prostornog planiranja, obrazovanja i socijalne skrbi te zadovoljenja sportskih i kulturnih potreba nego ni ono što im je potrebno za svakodnevni život. Suočeni s takvom situacijom, općinski čelnici sami su počeli zazivati okrupnjavanje, a Jurlina Alibegović tumači da je time ispunjen ključni preduvjet za istinsku reformu.

Zašto baza već ne postoji?

– Reforma je moguća ako postoji jasna želja za njom, a sada i političari na lokalnoj razini podržavaju racionalizaciju sustava. No, ni tu nije dobar linearan pristup, treba reći točno koga ćete i zašto ukinuti – upozorava Jurlina Alibegović. Ističe da prvo treba definirati ulogu gradova i općina i način njihova financiranja, kako bi se došlo do optimalnog broja jedinica.

Racionalniji teritorijalni ustroj godinama zagovara i Ivan Koprić, šef katedre za upravno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu, koji se u nizu istupa zauzeo za reduciranje broja općina na 123. Koprić se pritom poziva na rad Aleksandra Toskića i Dražena Njegača, geografa koji su pronašli upravo toliko centara kojima gravitiraju veće prostorne cjeline u Hrvatskoj.

“Optimizaciju sustava”, konačno, najavljuje i ministar uprave Ivan Malenica, iz čijeg resora pojašnjavaju kako se radi na uspostavi središnje baze podataka na temelju koje će se zaključiti koji su administrativni i financijski kapaciteti nužni da bi gradovi i općine učinkovito pružali usluge iz svog djelokruga. Pitanje je samo zašto Hrvatska već odavno nema takvu bazu.