Pero Danjko iz Varaždina nije dugo dvojio što učiniti kada je na Facebooku vidio poziv u kojem se traži osoba koja bi baku iz Hrvatske odveze do granice Poljske i Ukrajine kako bi svog unučića odvezla na sigurno. Baka Oksana živi u Sinju i jako je vezana za unuka Egora koji živi u Harkivu gdje se odvijaju žestoke borbe.
- Kada imam priliku koliko toliko pomognem na tim akcijama. Ova me situacija podsjetila na moju mamu. Ima unuka i nerazdvojni su i odmah sam nju stavio u tu situaciju - rekao nema je Pero.
Taj je tjedan bio bez posla i odlučio je pomoći. Duga vožnja mu nije strana budući da je kao vozač kamiona prolazio tim putevima. Pero je odgovorio na objavu Marijane Matešić iz Zagreba koja nam je rekla kako je taj apel postavila samo pet minuta ranije.
- Baka Oksana krenula je iz Splita i želi otići po unuka. Kaže da će i pješke otići ako treba. Dok je ona bila na putu iz Splita prema meni stavila sam objavu na Facebooku i pet minuta kasnije javio se Pero, naš heroj - kazala nam je Matešić.
- Bez razmišljanja je rekao: dovezi mi baku da odspava nekoliko sati u Varaždinu i u pet ujutro krećemo - objašnjava Matešić.
Za slučaj je doznala na Facebook stranici SOS Ukrajina gdje su se ljudi dogovarali kako da osiguraju prijevoz izbjeglicama iz Ukrajine. I sama je otišla na granicu s Poljskom kako bi pomogla. S grupom ljudi krenula je na put i dva dana kasnije vratili su se s čak 140 mama i djece.
- Čim smo ih smjestili u kombije, oni su zaspali. Jedan mi je dječak nakon pola sata pružio ruke i dva sata spavao u naručju. Cijelo vrijeme smo bili u kontaktu s institucijama i javljali koliko ljudi dovozimo - ispričala nam je Marijana o akciji koja se odvila pretprošlog vikenda.
Put od 2000 kilometara
Kada je baka stigla na kolodvor u Zagreb Marijana joj je rekla kako su pronašli prijevoz za unuka.
- Nije mogla vjerovati, samo je zahvaljivala, ne samo meni već svim Hrvatima - govori nam Marijana.
Egor je s roditeljima živio u Harkivu i trebalo im je četiri dana da na sve moguće načine dođu do granice. Uspjeli su pronaći mjesto u konvoju i napustili su grad.
Prvi je plan bio da Pero i baka Oksana Egora preuzmu na graničnom prijelazu, no ipak su morali ući u Ukrajinu i voziti se 60-ak kilometara. Kaže kako generalno nije bilo problema i da su imali potvrde od udruge s kojim su ciljem došli. Ukrajinski dio puta bio je obilježen kontrolnim punktovima koji su bili u svakom selu, no uspjeli su sve obaviti bez većih problema. Kada su napokon stigli do Egora i njegovih roditelja Pero je odmorio nekoliko sati kako bi bio spreman na put.
- Na granici je bio kaos, kada vidiš tu silnu djecu... vidiš da tata doveze obitelj a djeca plaču. To mi je bilo najgore gledati - govori nam Pero i dalje opisuje nemile prizore: 'Baš je počeo snijeg padati, vani je temperatura -5 °C a jadni ljudi stoje na toj cesti, cijeli svoj život spremili su u jedan ruksak'.
Kaže kako mu se baka Oksana cijelim putem zahvaljivala te govorila da ga je sam Bog poslao k njoj. Na put u Hrvatsku trebao je krenuti samo Egor, no u zadnji tren odlučila je s njim krenuti i njegova majka.
Marijana je putnicima priredila doček u Varaždinu gdje su otišli na pizzu da se okrijepe od dugačkog puta.
- Iznenadili su se kako smo ih dočekali, a malog gospodina najviše su razveselili baloni u bojama njihove zastave - rekla nam je Marijana.
Pogledajte i video: Ukrajinci su u Lavovu odali počast svim palim borcima u ratu