Slava mi nikada nije udarila u glavu. Čim bi završila Kviskoteka, trčao bih kući

Oliver Mlakar (80), najpopularniji hrvatski TV voditelj svih vremena, kako kaže, "uživa u svojoj dubokoj starosti" provodeći dane u Molvicama, nedaleko od Samobora. On je neobičan umirovljenik: kosi travu na velikoj okućnici, brine se o voćkama, vozi automobil na duge relacije, uzgaja patuljaste crne i sive šnaucere s kojima osvaja hrvatske, europske, a bome i svjetske nagrade.

– To su naši ljubimci. Uzgajamo ih, neke prodamo, a neke ostavimo za sebe da možemo ići na izložbe. Za tjedan dana supruga i ja idemo u Dortmund na jednu od najvećih europskih kinoloških izložbi – kaže Mlakar koji je ove zime na izložbi Winner Amsterdam sa svojim psićem osvojio "najveću moguću titulu za tu pasminu".

– Gajimo veliku ljubav prema psima i natjecanju. Nama je to veliko zadovoljstvo i uzbuđenje – objašnjava nam dok oko njega trčkaraju veseli psići.

U Samoborskom gorju sa suprugom živi od 1993.

– Kada smo napravili kuću, više nisam spavao u Zagrebu. Htio sam malu kuću na puno zemlje pa sam napravio prizemnicu na 2,5 tisuće četvornih metara zemlje. Imamo veliki travnjak koji treba kositi i veliko dvorište na kojem treba čistiti snijeg, a ja to volim – dodaje.

Čovjek sa "sedam banki"

– Nije mi problem sjesti u automobil i odvesti se u Amsterdam i natrag. Zdrav sam, što čovjek drugo može poželjeti. Navršio sam "osam banki", to su stvarno lijepe godine, ali ja širim horizonte ljudima. Govorim: "Ljudi, nemojte se predavati, sve još ide, čovjek sa 'sedam banki' ne smije se predati".

A takav je cijeli njegov život. Nikad se nije predavao. Rođen je 1935. u Ptuju jer je njegov otac Aleksandar, Slovenac, želio da mu se djeca rode u Sloveniji iako je u to vrijeme kao kapetan prve klase starojugoslavenske vojske bio na službi u Srbiji. Oliverova majka Anka rođena je na Korčuli, a odrasla u Splitu. Otac je posvuda službovao u ondašnjoj državi – u Beogradu, Kraljevu, Skoplju, a obitelj je išla za njim.

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

Bombardiranje Beograda Oliver Mlakar dočekao je u Beogradu.

– Sjećam se da smo se ja i brat u podrumu zgrade držali majci za skute. Kada smo izišli, sve je bilo srušeno. Kako je otac bio oficir Jugoslavenske vojske, nakon kapitulacije postao je Nedićev oficir. Kada su se nedićevci kao poražena vojska povlačili krajem rata, partizani su ga ubili negdje u Bosni, oko Zavidovića. Tretirali su ga kao neprijatelja. Nikada nismo doznali za njegov grob – otkriva Oliver.

Zanimanje za glumu

A kada je rat završio, Anka je sa svoja dva sina otišla živjeti k sestri u Osijek.

– Teta Olga pozvala nas je k sebi u Osijek. Mama se zaposlila u tvornici sapuna Šiht, koja je poslije postala Saponia.

U Osijeku je završio gimnaziju kao vrlo dobar đak. U gimnaziji je bio sklon recitacijama i čitanju tekstova na satovima hrvatskog jezika.

– To su od mene uvijek tražili jer sam znao dobro čitati – kaže.

Nakon završetka gimnazije Mlakar je 1954. u Zagrebu upisao romanistiku na Filozofskom fakultetu, studij francuskog i talijanskog jezika.

No, na studiju se počeo zanimati za glumu pa se pridružio kazališnoj družini KUD „Zvonko Svjetličić" koja je djelovala pri ondašnjem Vodovodu Zagreb. Jednostavno je volio scenske nastupe.

– Predstave su režirali bogme dobri redatelji. Nama je jednu predstavu u kojoj sam igrao režirao Božidar Violić, afirmirani redatelj. Igrali smo u Dramskom kazalištu Gavella i gostovali po Hrvatskoj – prisjeća se.

Pa ipak, spiker na radiju i voditelj na televiziji postao je posve slučajno. Naime, kao student radio je u Fonetskom institutu (preteča SUVAG-a) profesora Petra Guberine, koji je izmislio metodu za liječenje gluhoće. U institutu prof. Guberine ponikao je i Mlakarov kolega te prijatelj prof. Ivo Škarić, poznati fonetičar. Međutim, Olivera Mlakara, za razliku od Škarića, znanost nije zanimala. Kako je za profesora Guberinu na Radio Zagrebu trebalo snimiti neke fonetske testove za gluhe i nagluhe, vezane za ispitivanje sluha, među studentima je i Oliver Mlakar išao snimati neke kratke riječi i glasove. Nakon snimanja, poznati ton-majstor i imitator na Radio Zagrebu Miljenko Der rekao je Mlakaru: "Imate dosta dobru dikciju i dobar glas, javite se za spikera ako vas to zanima". Tako je i bilo. Mlakar se javio na natječaj i prošao. I 1958. "progovorio" na Radio Zagrebu.

– Prva emisija koju sam čitao zvala se "Kamo ćemo danas". To je bio popis događanja u gradu: film, kazalište, izložbe, sport, itd.

Nakon toga na radiju je počeo je dobivati složenije zadatke.

Fešta za užu rodbinu

U to se vrijeme na radiju i televiziji držalo do hrvatskog jezika.

– Kada sam bio na Radio Zagrebu, svaki smo tjedan dvaput radili s profesorom Ljudevitom Jonkeom. On je bio autoritet, upozoravao nas je na pogreške, učio nas. Vodilo se računa o jeziku, a postojali su i inspicijenti koji su snimali naše vijesti i tekstove koje čitamo, pa onda analizirali pogreške. Recimo, ja sam uvijek želio govoriti tisuću, ali se tražilo da bude hiljada. Jedno su nam vrijeme u vijestima hiljadu pisali riječima, slovima, a ne brojkom, a moraš pročitati onako kako je napisano – prisjeća se Mlakar politizacije na Radio Zagrebu.

A kada je s emitiranjem počela i televizija, također se pojavila potreba za spikerima. Prvi spikeri su bili Ivan Hetrich i Ljubo Jelčić, ali kada oni nisu mogli, onda bi se od Olivera Mlakara tražilo da pročita neke vijesti.

– To je bilo jadno. Govorili su kud ste ovoga doveli, krut je, ne miče se, uplašen je. Ali ja sam bio uporan, davali su mi šansu, popravio sam se i bio sve bolji, stalno sam vježbao – dodaje Mlakar i otkriva da je u početku imao veliku tremu.

– Ispred vas je kamera s velikim hladnim staklenim očima, neki ljudi sa strane šute i paze što će biti, a ti sjediš i znaš da te gleda toliko ljudi – kaže o počecima.

Godine 1963. Oliver Mlakar definitivno je prešao raditi na Televiziju Zagreb, a dvije godine poslije oženio s Dunjom koju je upoznao u biblioteci Radio Zagreba gdje je radila njezina prijateljica.

– Ostali smo cijelo vrijeme zajedno i ove godine proslavljamo pedesetu godišnjicu braka. Napravit ćemo fešticu, ali za užu rodbinu i nekoliko prijatelja – kaže.

Kao voditelj, Mlakar se najviše proslavio u Jadranskim susretima, Kviskoteci i na festivalima. Iako je s beogradskim voditeljem Mićom Orlovićem vodio neke kvizove, popularnu Kviskoteku Laze Goluže vodio je tek od 1984. kada je Ivan Hetrich otišao u mirovinu. Bio je to za Mlakara prijelomni trenutak u karijeri. Ulice su četvrtkom uvečer doslovce bile prazne.

– Zahvalan sam Goluži. Da on nije napravio dobar kviz, ni ja ne bih bio dobar voditelj. Istina, bio je to jedini kviz na jedinoj televiziji, ali je bio dobro napravljen. Goluža je to složio kako treba. Selekcija za Kviskoteku bila je jako stroga, u raznim gradovima bila su testiranja, a među 20 milijuna stanovnika u bivšoj državi moglo se naći dobrih kandidata. Onda su ljudi išli pokazati znanje. Nije bilo pitanja kao što je koja rijeka teče ispod Savskog mosta i nije se jurilo za novcem, nego se željelo pokazati što znaš. Nagrade su bile lijepe, recimo, učenje jezika u Londonu nekoliko mjeseci – kaže Oliver Mlakar, koji se dobro sjeća Radoslava Dodiga iz Ljubuškog koji je gotovo sve pogađao.

– U igri asocijacija otvaraju se polja pa se pogađa što je u sljedećim poljima i, na kraju, pogađa se konačno rješenje. Mi bismo njemu otvorili jedno polje, a on bi rekao konačno rješenje. To je bila senzacija – prisjeća se Mlakar.

Pa ipak, unatoč golemoj popularnosti u cijeloj Jugoslaviji, Mlakar kao voditelj Kviskoteke nije "poludio" zato što od posla nije nastojao praviti veliki misterij.

– Uvijek mi je bio važniji privatni život. Kada bih obavio posao, trčao sam kući da bih bio sa ženom i djecom. S njima sam provodio vrijeme. Iako sam stvarno bio jako popularan, nisam tome pridavao važnost. Neko vrijeme nisam mogao proći ulicom, a da netko ne vikne: Vegeta ili Kvisko!

Krajem 80-ih i početkom 90-ih Mlakar se za demokratskih promjena zbližio s Tuđmanom.

– Tita nikad nisam upoznao niti sam bio u njegovoj blizini, nikad me nisu zvali, a kod Franceka sam bio i kod kuće. Na mene je ostavio izvanredan dojam. On je volio popiti gemišt, bio je simpatičan čovjek, zafrkavao se. Jako ga cijenim i dalje unatoč cijeloj toj nesretnoj detuđmanizaciji. Kada je imao svoje predsjedničke i stranačke kampanje, ja sam sve to vodio. Bili smo po cijeloj Hrvatskoj i BiH gdje ima hrvatskog življa. Dosta sam bio angažiran i na nekim priredbama na koje je on dolazio, od aukcije slika do drugih – kaže Mlakar koji se jako ponosi time što je surađivao s prvim hrvatskim predsjednikom.

Poslali ga kući

Pa ipak, nije prihvatio ideju predsjednika Tuđmana da nakon Vrdoljaka preuzme HRT. Mlakar se, kaže, zahvalio predsjedniku jer bi to za njega bio prevelik stres. Međutim, kada je Ivica Račan došao na vlast, novi je direktor Mirko Galić Mlakara i Golužu "poslao kući". Iako je Mlakaru, prema zakonu, bilo vrijeme za odlazak u mirovinu, doista je neobično što se HRT odrekao njegova golemog iskustva i popularnosti.

– Nije to mene puno pogodilo, ali kada malo razmislim, onda vidim da je to bilo glupo. Bio sam u najboljim godinama. Publika me voljela. Ali, to je zbog toga što sam bio dosta istaknut kod Tuđmana, a 2000. je bila druga politika na snazi. Nakon odlaska s HRT-a 2000. Oliver Mlakar ipak nije prestao postojati kao voditelj: radio je za Novu TV, potom je godinu i pol vodio Nedjeljno popodne u Sarajevu i druge emisije. S današnje vremenske distancije, teško mu je, kaže, uspoređivati današnje vrijeme televizije s prošlim vremenima.

– U vrijeme kada sam ja bio mlad postojala je jedna televizija, jedan program, selekcija je bila puno teža nego sada. Bilo je dosta kandidata pa se biralo najbolje. Zato je bila kvaliteta na višoj razini nego sada. Ali, razvoj do ovoga što danas imamo bio je neminovan – zaključuje Mlakar.

Oliver danas živi drukčiji život, posvećen psićima i obitelji. Mlađa kći Maša (rođena 1970.) na sveučilištu u Cambridgeu doktorirala je arheologiju, udala se za Engleza, a starija Iva (rođena 1966.) radi u suprugovoj tvrtki u Zagrebu. Imaju sina Matka (25).

– Na žalost, imam samo jednog unuka. Ali on vrijedi za dvojicu, visok je dva metra – šali se Oliver Mlakar.

>>Nova Kviskoteka - domaći kvizovi u borbi protiv stranih licencija

>>Dobitnicima će nagradu uručiti Bojana Gregorić, Oliver Mlakar, Vanna...