Oluja, kao i Bljesak, nije Tuđmanova vojna, nego, ako jest, onda je politička pobjeda. Oluja je, naime, baš kao i Bljesak, plod dogovora: dogovora koji je uključivao i - Slobodana Miloševića. Pozivam pregovarača sa Slobodanom Miloševićem da napiše apendix svojoj knjizi i da ispriča kako je večer pred Oluju, u vrijeme Dnevnika, stigao u Ured predsjednika, egzaltiran, prezadovoljan dogovorom.
Mislim da bi časni Hrvoje Šarinić morao o tome konačno progovoriti, to više jer je na događaju bio prisutan i famozni doktor spram kojega su svi ostali sestre, notorni Ivić Pašalić. O tome da je Bljesku prethodila stanovita inscenirana provokacija ionako postoji haaški zapisnik: pročitajmo razgovore Miloševića i Šarinića. Npr. ove riječi Slobodana Miloševića: "Gospodine Šariniću, postojao je dogovor s UNPROFOR-om i vi ste s Mikelićem dogovorili da autoput radi, a onda se ovde dogovarate da se izazove incident da bi vojska intervenisala.... Ja kažem da ste vi inscenirali incident da biste imali alibi za jednu ovako opsežnu akciju." Šarinić na to odgovara: "Budući da je to u transkriptu, ja ne mogu negirati vjerodostojnost toga, ali ja, ja se čudim da je trebalo nekog incidenta, jer je legitimno osloboditi jedan dio zemlje koji je okupiran."
O Oluji kao dogovoru, pak, treba misliti sve najbolje: bez toga dogovora ili bi se žrtve brojile desecima tisuća mrtvih ili integracije SAO Krajine u ustavnopravni prostor Republike Hrvatske ne bi bilo.
Humano preseljenje
Kazat ću i ovo: Taj je dogovor imao svoju cijenu i bit će zanimljivo jednoga dana čuti tko je to otkupljivao hrvatsku slobodu i koliko je ona egzaktno u novcu koštala; Cipar nije Švicarska i konta se i predobro znaju. Konačno, budimo realni, pa netko je izdao naredbu o povlačenju JNA, nije li? I Oluji je prethodila inscenacija: već je Prkačin govorio o tome da je izostao udar Lunama na Zagreb te da je nekoliko Orkana nagnalo Galbraitha da legitimira akciju - kazavši da će nastavak raketama smatrati udarom na američki teritorij - koja do tada nije imala međunarodni placet.
Godinama se u hrvatskom tisku nije znalo što s Amerikancima: priznati njihovo pokroviteljstvo nad akcijom ili ga tajiti: s jedne strane SAD-u nipošto nije imponiralo licitirati vlastitom ulogom i zaslugama, a s druge, značilo bi to umanjiti povijesnu pobjedu naših stratega i vojske. Doduše, Špegelj i Stipetić analizirali su bitku po bitku Domovinskog rata, došavši do nalaza da su uglavnom dogovornog karaktera, no niti su zbog toga ikada odgovarali - ako je to opaka laž - niti je njihova analiza preinačila povijesnu istinu o karakteru rata ne samo u Hrvatskoj nego i na području bivše Jugoslavije. Rata koji je, sasvim neosporno, dogovoran.
Uostalom, sam Martin Špegelj je kazao: "Operacija koja je za četiri dana, na prostoru od Benkovca i Zadra do Sunje i od Karlovca do Une, uspješno izvedena pod znakom je pitanja! To je u povijesti vojnih djelovanja nepoznato da se za tako kratko vrijeme oslobodi tako velik prostor. Neki politički dogovor je morao postojati. Nemam dokumenata kojima bih potvrdio svoju tezu, ali su se događaji odvijali kao da je dogovor postojao.
Činjenica je da su poslije Bljeska i Oluje Srbi otišli u Bosnu, a da su bosanski, kosovski i vojvođanski Hrvati došli u Hrvatsku. Posljedice govore da je takvo premještanje stanovništva smjeralo na stvaranje čistih nacionalnih država. Riječ je bila o dogovoru. Na žalost, za taj fingirani dio vojska nije znala. Vojnici su ginuli i s jedne i s druge strane. Oluja je, da poentiram, dogovorena. Baš kao što je u suradnji s Amerikancima označena svaka visinska kota Krajine godinu dana prije same akcije, tako je s Miloševićem utanačeno sve nužno eda bi se sa što manje žrtava, u što kraćem vremenu, Krajina vratila u okrilje Republike Hrvatske. Jasno, pretpostavljalo je to i ono što se zove "humano preseljenje".
Cijelu priču Romana Bolkovića o pozadini Oluje pročitajte u prilogu Obzor u uskrsnom izdanju Večernjeg lista
Evo kako jednog poluobrazovanog pisarčića činjenice demantiraju i koliko je ovaj njegov tekst totalna nebuloza. Po njegovim tvrdnjama o dogovoru ispada da je zbog dogovora o humanom preseljenju Tuđman bio velikosrbin. Neka ljudi pročitaju zašto a to se inače uči u knjigama iz povijesti . Dakle, samo jedan o mnogih srpskih memoranduma donosi razloge preseljavanja Srba i Hrvata a ja donosim jedan iz 1941. koji je vrlo zanimljiv jer daje granice velike Srbije u današnjim granicama Zapadnog Balkana. Donosim citat iz tog srpskog memoranduma a kasnije pročitajte cijeli tekst..... *** ... „Preseljavanje i izmjena stanovništva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time i otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem(misli na WW2), na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmiješani, i gdje su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenjam Srba“, kaže Moljević. ..... ..... Moljevićev plan „homogene Srbije“ po Memorandumu SANU iz 1941. jedanak je granicama koje danas granicama obuhvaćaju takozvani „zapadni Balkan“. Taj teritorijalni plan za „homogenu Srbiju“ zasnovan je na ideji da Srbi imaju pravo na položaj vodeće nacije na Balkanu. No da bi autoritatovno mogli zauzeti taj položaj oni prije svega moraju postati neosporno vodeća nacija u Jugoslaviji. To će učiniti tako, kaže Moljević „ da stvore i organiziraju homogenu Srbiju koja treba obuhvatiti cijelo etničko područje na kome žive Srbi i da joj osiguraju potrebne strateške i prometne linije i čvorove,….za sva vremena“. „Preseljavanje i izmjena stanovništva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time i otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem(misli na WW2), na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmiješani, i gdje su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenjam Srba“, kaže Moljević. Velika bi Srbija polagala pravo na sljedeće teritorije svojih susjeda, (misli na vrijeme, 1941). tada na strani Osovine i protiv Jugoslavije: sjeverni dio Albanije, na neke okruge u Bugarskoj, zatim dijelove u Rumunjskoj, te u Mađarskoj. Slovenija bi postala Velika Slovenija, više nego dvostruko veća jer bi joj se dodala Istra, Slovensko primorje, dio talijanskog teritorija, vrlo veliki dio Koruške koji drže Austrijanci, i komad mađarskog teritorija. Hrvatska bi bila smanjena za više od polovinu svog teritorija i stanovništva (u odnosu na granice SR Hrvatske poslije 1945.), bila bi efikasno okružena velikom Srbijom i velikom Slovenijom. Dakle, teritorij Moljevićeve velike Srbije gotovo je identičan granicama današnjeg „zapadnog Balkana“, obuhvaća glavninu teritorija stare Jugoslavije odnosno. Srbiji kakva je bila u granicama 1912. trebalo se dodati sva područja stečena balkanskim ratovima 1912-13. tj. jugoslavensku Makedoniju i dio Sandžaka, zatim Crnu Goru, i dio Sandžaka koji je 1912-13. priključen Crnoj Gori, cijelu BiH, cijelu Dalmaciju s gradom Dubrovnikom koji bi dobio posebni status, područje Dalmacije od ušća Neretve do blizine Šibenika i neke općine s hrvatskom većinom u zapadnoj Hercegovini i Bosni činile bi posebno autonomno područje unutar Srbije. Od hrvatsko-slavonskog teritorija velika Srbija bi uzela većinu Like, praktično cijeli Kordun i Baniju, teritorij istočno od Pakraca na sjever do mađarske granice, dio Slavonije s Osijekom i Vinkovcima i sav Srijem, Baranju, Bačku i Banat koji su između dva rata pripadali staroj Jugoslaviji. Ukratko, velika Srbija bi bila karta današnjeg „Zapadnog Balkana“ = velika Srbija. Taj Moljevićev plan predviđao je zamašna na zakonu zasnovana protjerivanja nesrpskog stanovništva iz raznih područja, kao i razmjene stanovništva, ali nije u brojkama izražavao opseg tih planova. Milošević je radio po Moljeviću a ako je radio Tuđman s njim u dogovoru onda je Tuđman bio velikosrbin i sve nas je zafrknuo kad je stvorio PRE“veliku Hrvatsku“ , rekao bi danas Tadić. ...... Dakle ponovno citiram : „Preseljavanje i izmjena stanovništva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time i otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem(misli na WW2), na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmiješani, i gdje su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenjam Srba“, kaže Moljević.