'Nisam imala snage staviti pravo na pobačaj na sjednicu, shvaćam to kao osobni neuspjeh'

Aktualna predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec jedna je kandidatkinja za deset praznih mjesta na Ustavnom sudu koja je danas odgovarala na pitanja članova Odbora za Ustav. Stiglo je, podsjetimo, 46 pravovaljanih kandidatura, a jučer su odrađeni razgovori s njih 23. Danas su na redu i SDP-ovi Josip Leko i Ingrid Antičević Marinović te HDZ-ov Davorin Mlakar.

Kao i svim kandidatima koji dolaze s Ustavnog suda, i Omejec je postavljeno pitanje kako gleda na reizbor sudaca.

– Nisam se sama kandidirala i nikada se ne bih sama kandidirala za treći mandat. Mene je kandidirao zagrebački Pravni fakultet, struka je rekla što misli o trećem mandatu Jasne Omejec, sada je red na političarima – objasnila je Omejec koja smatra da mogućnost reizbora mora postojati u nekonsolidiranim demokracijama kao što je Hrvatska, gdje ne postoji stabilizirano ustavno sudstvo.

Na pitanje je li prihvatljivo da Ustavni sud o nekom predmetu odlučuje 20 godina, Omejec odgovara da nijedan razuman čovjek ne može reći da je to prihvatljivo. No u ovom slučaju, a tu je riječ o pravu na pobačaj, riječ je, dodaje, o jednom jedinom predmetu, a ne redovitoj pojavi.

– Kad sam dolazila na Ustavni sud pitala sam tadašnjeg predsjednika Crnića zašto to nije riješeno, a on mi je rekao – vidjet ćete zašto. Drugi sastav Ustavnog suda nije imao kapacitet rješavati to pitanje i dobro da nije. Od 2011. sazrelo je vrijeme da se time bavimo. Ja to što nismo to odradili shvaćam kao osobni neuspjeh, ali nisam imala dovoljno snage da to stavim na sjednicu – tvrdi Omejec.

Govoreći o malom broju izdvojenih mišljenja na odluke Ustavnog suda, Omejec pojašnjava kako u ovako krhkom pravnom sustavu ne treba raditi dramu oko toga što ustavni suci ne posežu za izdvojenim mišljenjima iako je, naglašava, ona sama sklona tome. Tako daje primjer svog najvažnijeg izdvojenog mišljenja u slučaju Travaš. 

– Progovorila sam tada i o ugovorima sa Svetom stolicom i dala oštro izdvojeno mišljenje, no na kraju nitko u ovoj zemlji na to nije reagirao – prigovorila je Omejec. 

HDZ-ov Goran Marić pitao je zašto Ustavnom sudu treba 16 godina da donese odluku u slučaju tužbi dioničara Croatia banke, a Omejec je zbunjeno odgovorila kako misli da nijedan takav slučaj nije ostao neriješen.

– Sad kad se vratim na posao, odmah ću provjeriti, a ako nije riješen taj slučaj, bit će riješen u roku od sedam dana – uzvratila je Omejec.

Bivši predsjednik Sabora i SDP-ov saborski zastupnik Josip Leko dugo je, kaže, razmišljao, hoće li se kandidirati za Ustavni sud.

- Na kraju sam se odlučio, jer sam uočio da je vrlo važno nastaviti gradnju hrvatskog društva na Ustavu koji predviđa trodiobu vlasti, suradnju i međusobnu kontrolu. To je za mene izazov, jer su suradnja i međusobna kontrola nerijetko izostajali – objasnio je Leko.

Ne vidi razlog zašto bi i jedan predmet na Ustavnom sudu ili bilo kojem drugom sudu čekao više od 20 godina na odluku.

- Vrlo je važno da Ustavni sud donosi odluke u realnom političkom vremenu. Ne vidim razloga da se predmeti zadržavaju izvan razumnog roka, a 20 godina sigurno nije razuman rok – primjetio je Leko.

HDZ-ov saborski zastupnik Davorin Mlakar nakon mandata u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, svoje višegodišnje iskustvo želi prenijeti i u sudbenu vlast jer vjeruje da ta njegova iskustva mogu biti od koristi. Često je, dodaje, kao stranka bio pred Ustavnim sudom koji je ispitivao zakone koje je donosio. Prisjetio se tako jednog od predmeta s početka djelovanja Ustavnog suda - ocjena zakonitosti statuta Istarske županije.

Podolnjak ga je pitao kako vidi uravnoteženost Ustavnog suda.

- Bilo bi dobro da su u njemu predstavnici sudbene vlasti, predstavnici koji imaju iskustva u zakonodavnoj vlasti, ili da to prevedem u saborske zastupnike, ljudi iz reda odvjetnika i naravno iz znanstvene sfere – kazao je Mlakar koji vjeruje kako ne bi bilo loše i kada bi među sucima bile zastupljene i različite svjetonazorske opcije.

Govoreći o predmetima koji na odluku čekaju više od 20 godina, i Mlakar se složio da to nikako nije prihvatljivo, no i dodao kako je problem vjerojatno u tome što Ustavni sud možda i procjenjuje je li sazrio društveni trenutak da se o nečemu raspravlja.

- Ustavni sud je dijelom i političko tijelo zbog svoje nadležnosti, ali i načina izbora sudaca. Osim toga, Ustavni sud ima u nadležnosti i rad i konotrolu rada političkih stranaka, a nisam siguran da bi to trebali raditi. S druge strane, politika utječe na konačan izbor ustavnih sudaca, a vidimo danas da se kandidiraju i političari i to je ono što daje političku dizemnziju – tvrdi Mlakar. 

SDP-ova Ingrid Antičević Marinović smatra da bi posao ustavne sutkinje mogla dobro raditi zbog vrijednosti koje zaista živi - jednakost, ravnopravnost, socijalna pravda, zaštita okoliša koje su temeljne vrednote i polazišna točka za tumačenje Ustava.

- Trebamo se konačno zaljubiti u te vrijednosti, i ako se držimo tih vrijednosti neće biti problem i ocjenjivati zakone u tom duhu – kaže Antičević Marinović.

Nerazumljivo i neprihvatljivo je, dodaje, da Ustavni sud zbog suđenja u razumnom roku sankcionira niže sudove, a sam se toga ne pridržava. Tako se osvrnula na pitanje pobačaja koje odluku ustavnog suda čeka više od 20 godina.

- Mislim da se Ustavni sud u ovom slučaju koristio institutom samoograničavanja da ne bi izazvao daljenje podjele i polemike u društvu. No za takvo postupanje nema mjesta i Ustavni sud je to pitanje trebao odavno riješiti. Ovakva bojazan negativno djeluje na vladavinu prava – kaže SDP-ovka.