Slavici Turek sutra je 31. rođendan. No, umjesto oko torte, prijatelji i rodbina okupljat će se oko njezina lijesa. Baš na rođendan bit će pokopana u svojoj Slatini, i to, da bude još tužnije, zajedno s majkom Marijanom (64) i ocem Stjepanom (66). U sekundi s lica zemlje izbrisana je gotovo cijela obitelj.
A u okolici Bjelovara na vječni počinak ispraćaju se još jedan otac i kći, Andrija (57) i Ana (32) Dominković iz Predavca. Andrijina mlađa kći Josipa (26) i nećakinja Martina (26) teško su ozlijeđene i u kritičnom su stanju, liječnici se bore za njihove živote. Petero mrtvih i dvoje ozlijeđenih epilog je, dakle, stravičnog sudara u utorak oko 17.20 sati u Bjelovaru, na sjevernoj obilaznici, kakav se u tom dijelu Hrvatske ne pamti.
Potpuno smrskani automobili
– Vozač Mercedesa, krećući se u smjeru Predavca, zbog sada neutvrđenog razloga skrenuo je u suprotni kolnički trak te je došlo do direktnog sudara s prednjim krajem Golfa koji je nailazio iz suprotnog smjera – izvijestili su iz PU bjelovarsko-bilogorske. Za upravljačem Mercedesa sjedio je, kako doznajemo, Andrija Dominković. Sve do obdukcije policiji nije bio poznat identitet poginulih iz toga vozila, što svjedoči i o težini nesreće. Oba su vozila smrskana do neprepoznatljivosti.
Tuga i nevjerica zavladali su i slatinskim i bjelovarskim krajem, gdje nam nitko, ama baš nitko nije rekao nijednu ružnu riječ o dvjema obiteljima. Potpuno je shrvan Stevica Turek, brat i sin stradalih. Ostao je sam. – Sestri je rođendan u petak, kada je i pokop. Užas! – jedva je izustio Stevica. Obitelj mu se vraćala iz Zagreba, sa sajma cvijeća na koji je, kako kažu susjedi, Marijan svake godine vozio kćer i suprugu. – Svratili su i k stricu na ručak. Nismo se čuli neposredno prije povratka, ali u 16 sati još su uvijek bili u Zagrebu. I na povratku se dogodio sudar – dodao je on.
Omiljeni slatinski dimnjačar
Stjepan je bio omiljeni slatinski dimnjačar, imao je dimnjačarski obrt, a on i sin vodili su i kafić Fontana u samom središtu Slatine. Dvadesetak svijeća gorjelo je jučer ujutro ispred lokala čija su vrata bila, razumljivo, zaključana. – Da ga se u ponoć pozove da očisti dimnjak, dotrčao bi! Bio je u mirovini, ali bez njega se nije moglo. Ljudina kakve nema! Izuzetno vrijedan i pošten, kao i cijela obitelj. Njegov je kafić uvijek bio pun, jedini je u gradu u koji su svi Slatinčani dolazili kao u svoj dom – kažu nam građani koji rade uz taj kafić.
– Marijana je bila kućanica, okupljala je cijelu obitelj, kuhala, spremala, hranila je i njihove radnike, ma o svima se brinula – govori nam susjeda koju smo zatekli pred kućom u pospremanju i dočekivanju ožalošćene rodbine. Sin im Stevica živi u kući preko puta, a Marijana nekoliko ulica dalje. Iza Marijane je ostao 9-godišnji sin koji živi u Čačincima s ocem. – Cijela je Slatina u šoku! Ali eto, zlo se ne gradi godinu dana, već se dogodi u sekundi – okreće glavom jedna susjeda.
Brat poginuo u rudniku
Andrija Dominković, pak, i taj je utorak proveo radno, baš kao i kćeri mu Ana i Josipa te nećakinja Martina. Rano ujutro njegovim automobilom zaputili su se prema 69 kilometara udaljenoj Virovitici. Stigli su do trgovine odjećom u centru grada gdje su svi zajedno radili – članovi obitelji Dominković trgovinu su otvorili prije nekoliko godina, a od tada su svakodnevno putovali iz Predavca, malog naselja tik uz Bjelovar, i natrag po nekih sat vremena. Na povratku, gotovo nadomak svoga doma, na ravnom djelu ceste došlo je do sudara.
– Nema vam u cijelom mjestu ljudi poput njih, tako dobrih i radišnih, vjerujte mi da mrava nikad ne bi zgazili! Kud ovakva tragedija da ih zadesi, kao da ona prijašnja nije bila dovoljna – govori jedna dobra poznanica obitelji Dominković. Život je u nesreći, dodaje, prije nekoliko godina izgubio i Andrijin brat. Vraćao se, kaže, u rodno Janjevo kako bi podigao spomenik roditeljima. Kada je stigao, pričalo se, upao je u jamu u nekakvom rudniku te se tamo ugušio.
– Andrija se u Predavac s dvojicom braće doselio još osamdesetih godina, malo prije rata. Podigli su tri kuće u istom dvorištu, izrodili djecu, obitelj se raširila. Cijelo ih mjesto zna kao radišne, prodavali su i tu na placu, doma imaju stoku o kojoj se brinu, otvorili su i svoju trgovinu. Uvijek su si pomagali međusobno, ali kada je god nekome od susjeda trebalo uskočiti i pomoći, prvi bi dotrčali – govori mještanin Predavca.
Što se tiče crne statistike na hrvatskim cestama, ukupno 49 osoba poginulo je u prometnim nesrećama u prvom kvartalu 2017. u našoj zemlji. – U odnosu na isto razdoblje lani poginulih je 11 manje, a i ozlijeđene su 323 osobe manje ili 12,2 posto – izvijestili su iz policije.
Prestrašno. Neznam što drugo reći.