'On Trumpov savjetnik? Pa, to je praktički poziv na nuklearni rat!'

Bilo bi korisno kada bi se Rusi prestali miješati u naše izbore... otišli s Krima i iz Donbasa u Ukrajini... prestali koristiti ilegalno kemijsko oružje u pokušajima atentata na ruske egzilante na Zapadu i kada bi bili manje nametljivi na Bliskom istoku.

Ove zahtjeve izrekao je prošlog petka savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost John Bolton u Gruziji u razgovoru s Reutersom, i to samo nekoliko dana nakon što je došao u SAD dogovoriti susret Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina te razgovarati o nuklearnom sporazumu iz kojeg je SAD netom najavio povlačenje.

Ovaj je savjetnik jedan od najaktivnijih i najagilnijih američkih političara koji zbog svojih sijedih brkova, koji kao da pripadaju nekom drugom vremenu, zaslužuje i epitet najprepoznatljivijega. No, njegovi kritičari, kojih nije mali broj, rekli bi da on zapravo sa svojim stavovima pripada drugom vremenu te da je prepoznatljiv upravo po tome. Trump je na vlast došao kao antiglobalist te se unutar Republikanske stranke borio protiv neokonzervativaca koji su započinjali ratove, kao što je onaj u Iraku, a koje se u američkoj politici naziva “jastrebovima”. I upravo je Trump za svojeg već trećeg savjetnika za nacionalnu sigurnost odabrao Boltona, koji je neokonzervativac i još uvijek uvjeren da je rat u Iraku bio ispravan, a kritičari bi rekli da mu je “jastreb” srednje ime.

Bolton je pravi šef

Bolton će za manje od mjesec dana, 20. studenoga, proslaviti 70. rođendan i, iako je u američkoj politici već dugi niz godina, tek je sada uspio doći na poziciju koju je uvijek želio: onu kreatora američke vanjske politike. Unatoč tomu što sa svojim jedinim šefom ne dijeli sve stavove pa ni većinu njih, velika fleksibilnost unutar Trumpove administracije, koju njegovi kritičari nazivaju kaosom, zapravo pogoduje čovjeku sijedog brka. Jer tako je on šef, a to je pozicija koju je oduvijek htio.

Otkad ga je Trump u ožujku ove godine imenovao svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, američki mediji stalno naglašavaju upravo njegovu ratobornost. Još je devedesetih zagovarao skidanje Saddama Husseina s vlasti invazijom na Irak, a 2003. godine, kada je pod Bushom bio jedan od zamjenika američkog ministra vanjskih poslova (državnog tajnika), govorio je da je SAD uvjeren da Hussein ima skriveno oružje za masovno uništenje. No kada su svi promijenili mišljenje, Bolton je bio jedan od rijetkih republikanaca koji nije bio general poslije bitke i ostao je pri svojem stavu.

– I dalje mislim da je odluka o rušenju Saddama bila dobra. Mislim da su odluke nakon te odluke bile pogrešne, ali i da je najgora odluka donesena 2011. godine o povlačenju američkih i savezničkih snaga iz Iraka – govorio je Bolton 2015. godine. I upravo je ta nepokolebljivost u stavovima uvjerila Donalda Trumpa da bi mu ovaj ratoborni nacionalist mogao biti od koristi.

Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost tako je, kada ga je predsjednik imenovao, najprije morao surađivati s onima za koje nije vjerovao ni da bi trebali postojati. Dugo je zagovarao preventivno napadanje Sjeverne Koreje da ta zemlja ne bi uhvatila Amerikance nespremnima. U svibnju, kad je već zauzeo svoje važno novo mjesto, rekao je da bi, kad je o toj zemlji riječ, trebalo primijeniti “libijski model”. Pritom nije mislio na rušenje Kim Jong-una, nego na denuklearizaciju u zamjenu za olakšavanje stiska sankcija na tu zemlju kakvo je dogovoreno s Libijom 2003. No, tada je sjevernokorejski režim Boltonu hladno odgovorio: “Ne skrivamo osjećaj odvratnosti prema njemu”, pisalo je u službenoj izjavi.

Bio je također jasan kritičar sporazuma o denuklearizaciji koji je s Iranom potpisao bivši američki predsjednik Barack Obama pa se nagađalo da je upravo on bio jezičac na vagi zbog kojeg se SAD u svibnju, samo mjesec dana poslije njegova imenovanja, povukao iz tog sporazuma.

Dio njegove karijere obilježio je odnos prema Rusiji. I to vrlo jasan, glasan i ratoboran. Dok američkom predsjedniku kritičari prigovaraju na previše popustljivom odnosu prema ruskom predsjedniku Putinu, to nitko na svijetu ne bi mogao prigovoriti Boltonu. “Rusko miješanje u naše izbore bio je čin rata”, pisao je Bolton lani, a prije nego što je postao savjetnik, Putina je nazivao lažljivcem. Još 2014. predlagao je opskrbljivanje ukrajinskih vlasti oružjem i bržim primanjem te zemlje u NATO. Prije samo desetak dana SAD je najavio povlačenje iz sporazuma o ograničavanju nuklearnog naoružanja s Rusima, a prvi je s tom idejom u javnost izašao upravo Bolton.

Prije nekoliko se dana pojavila informacija da Bolton radi na smjeni američkog ministra obrane Jamesa Mattisa, o kojem je Trump nedavno govorio kao o demokratu za kojeg ne zna hoće li ostati dio administracije. Svi ti slučajevi dokazuju, slučajno ili ne, što on misli, to na kraju postaje dio službene američke vanjske politike.

Izbjegao Vijetnamski rat

Da bi se Boltona dobro shvatilo, potrebno je poznavati njegov životopis. Karijera mu je prije dobivanja važnih pozicija kod Georgea Busha mlađeg bila obilježena malom kontroverzom: nije želio služiti u Vijetnamskom ratu. Umjesto toga prijavio se 1970. u Nacionalnu gardu jer je to bio jedan od načina kako izbjeći mobilizaciju i slanje u tu daleku zemlju.

“Priznajem da nisam imao želju umrijeti u rižinu polju u jugoistočnoj Aziji. Smatrao sam Vijetnamski rat već izgubljenim”, napisao je u godišnjak iz Yalea dva i pol desetljeća nakon toga. Neki su ga zbog toga prozivali: propovijeda bombe i tenkove, ali ne za sebe, nego druge američke mladiće.

Radio je u osamdesetih i devedesetih u brojnim konzervativnim “think tankovima” koji su pomagali u osmišljavanju američke politike. Smatra ga se stručnjakom u vanjskopolitičkim temama koji uvijek pokuša dobiti ono što želi, a to je uvijek ono što je, prema njegovu shvaćanju, najbolje za njegovu zemlju. Zbog toga ga je Bush mlađi zaposlio u ministarstvu vanjskih poslova, na inzistiranje jednog od još poznatijih “jastrebova”, tadašnjeg američkog potpredsjednika Dicka Cheneya. Od 2005. do 2006. bio je ambasador SAD-a u Ujedinjenim narodima, a to je ona pozicija s koje će uskoro, na žalost brojnih republikanaca, otići Nikki Haley.

Bolton se cijelog života borio protiv međunarodnih institucija poput ove tako da, iako je radio u UN-u, uopće nije vjerovao da čini dobro Americi. Nije čudno, s obzirom na njegov svjetonazor, da su ga američki diplomati tamo razočarali.

“Državni karijeristi školovani su u suradnji i kompromisu sa strancima, umjesto da agresivno zastupaju američke interese, što bi moglo nezgodno omesti spokoj diplomatskih razgovora, a da o večerama i domjencima ne govorimo”, pisao je u svojim memoarima, prikladno nazvanima “Predaja nije opcija”.

Na kraju ga je i George Bush opisao kao osobu bez kredibiliteta te američki mediji pišu da je do kraja mandata bio razočaran u njegov rad. No, osjećaj je bio obostran jer je i Bolton izgubio povjerenje u Bushovu administraciju. U rujnu je rekao da odbija mogućnost da Međunarodni sud sudi Amerikancima za možebitne zločine u Afganistanu.

– SAD će iskoristiti bilo koje sredstvo da bi zaštitio svoje građane i one naših saveznika od progona ovoga nelegitimnog suda – govorio je Bolton prije 45 dana.

U trenutku kad je Trump imenovao Boltona svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, njegov bivši kolega u Bushovoj administraciji Richard Painter, gdje je služio kao etički pravnik, opisao je Boltona sljedećim riječima: "John Bolton bio je daleko najopasniji čovjek kojeg smo imali u čitavih osam godina Bushove administracije. Njegovo zapošljavanje kao savjetnika za nacionalnu sigurnost poziv je na rat, možda čak nuklearni. To mora biti zaustavljeno pod svaku cijenu".

I baš zato što nije zaustavljeno, ako Trumpova “rastresena” vlada započne neki rat, Boltonovi su kritičari uvjereni da će on stajati iza odluke da se pošalje prvi projektil. A sam Bolton bit će još uvjereniji da sve je što radi u interesu njegove zemlje.

Donald Trump objavio da se SAD povlače iz nuklearnog sporazuma s Iranom