Ona je uz SAD, a on bi Trumpu mogao reći da je neprijatelj

Potekli su iz istog krila zgrade u Visokoj ulici u Zagrebu, gdje je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća bilo smješteno Ministarstvo vanjskih poslova, poslije su prešli na Zrinjevac, napredovali u diplomaciji, a onda prešli u politiku. Profesionalni diplomatski put Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića počeo je na istom mjestu i – prema svjedočenjima kolega iz tog doba – nije bio konfliktan, dok je onaj politički, u različitim strankama – ona u HDZ-u, on u SDP-u – u kratkotrajnoj kohabitaciji nje na Pantovčaku i njega u Banskim dvorima bio buran i obilježen incidentima.

Svadljivac i “američka cura”

Sada, ako i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović objavi da ide u drugi mandat, predstoji im nova politička runda. Kolike su danas razlike među njima, posebice u vanjskoj politici i kako će je voditi, temeljeno na dosadašnjem iskustvu? Analitičari se ne slažu, njihove su ocjene podijeljene, od toga da razlike gotovo i nema do onih da su ogromne, kako smatra Davor Gjenero
– Milanović je svadljivac, predsjednica je “američka cura”. On je za svog premijerskog mandata otvorio sve moguće fronte unutar EU, doživljavali su ga kao neupotrebljivog aktera, a Hrvatsku kao najnemoćniju državu.

Nije ni s kim komunicirao, nije odlazio na sastanke socijaldemokrata. Sada on očito nudi nekakvu suverenističku platformu i opstrukciju temeljnih vladinih politika, Schengen, eurozonu – smatra Gjenero te navodi seriju incidenata – donošenje tzv. lex Perković, zatvaranje granice prema Srbiji, koju su onda sanirale njegovi kolege, prije svega ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.


Za razliku od njega, Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je u inicijativi Tri mora koja je zaživjela i bez Amerikanaca, uspostavila je veze sa sadašnjom američkom administracijom iako je prije toga Hrvatska bila uz Hillary Clinton. Inicijativa prema srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću nije imala efekta, jer se s njim ne može razgovarati, ali je tada razbila neke napetosti, kaže Gjenero i zaključuje: – Među njima nema uopće sličnosti – on je autoritativan, ona sa silnom ambicijom koje prelaze okvire Hrvatske.
U MVP su došli gotovo u isto vrijeme – Kolinda Grabar-Kitarović u proljeće 1993. Godinu prije, dok je još studirala na Filozofskom fakultetu, “upecali” su je ljudi iz Ministarstva znanosti.

Ministar Jure Radić zamolio je profesora s FF-a Miomira Žužula da mu preporuči nekoliko studentica, što je on i učinio. Radića pak na dužnosti ministra zamjenjuje Ivo Sanader, no on iz Ministarstva znanosti u siječnju 1993. prelazi u MVP. Kolinda Grabar-Kitarović ga slijedi i uskoro postaje najmlađa šefica Odjela za Sjevernu Ameriku. Iste je godine i Milanović u MVP došao i to po programu koji je nalikovao klasičnom head huntingu, “lovu na glave” principu po kojem velike kompanije traže najbolje kadrove u branši, a koji je uveo i zagovarao Ivan Šimonović.

Promjena prioriteta

Ministarstvo je tražilo od fakulteta da im pošalju imena najboljih studenata, a onda bi ih ovi kontaktirali te zvali na testiranje i razgovor, koji je vodio i Ivo Sanader. Uskoro je Milanović bio prvi hrvatski diplomat poslan u jednu međunarodnu misiju, u Gorski Karabah. Sada, jedina moguća razlika između njih bila bi ta što bi Kolinda Grabar-Kitarović, barem za nijansu, ako ne i više, bila više na američkoj nego na europskoj strani, smatra Žarko Puhovski.
– Sljedećih godina to će biti ključno pitanje hrvatske vanjske politike koja se zasad ne usuđuje opredjeljivati. Zapravo je SAD u mnogim aspektima neprijateljska sila u odnosu na EU. I to je nešto što se malo ljudi usudi reći, a možda bi to mogao biti Zoran Milanović – kaže.

Projekt Tri mora ne bi bio prioritet Zorana Milanovića, dodaje te ističe još jednu točku.

– Milanović ima izrazito loše odnose s Mađarskom, a predsjednica žalosno dobre, što se opet ne bi reflektiralo na pitanje Ine. Milanović bi se tukao za to i ne bi ništa dobio, a predsjednica popušta i ništa ne dobiva – kaže.

Predsjednica je otvorila Rusiju, riješila problem zagađenja Bosanskog Broda i stvorila okvir za “spas” Agrokora, hvale neki, dok sociolog Slaven Letica kaže da ni kod predsjednice ni kod Milanovića nema smišljene politike prema Rusiji, kao što je nikada nije bilo u Hrvatskoj, ali i da među njima neke bitne razlike – nema. – Predsjednica je sklonija razgovorima, on bi bio nešto grublji pregovarač. Treba vidjeti kako će Milanović definirati kampanju u odnosu na EU i sigurno će zalagati za veće ovlasti predsjednika u europskim poslovima, što kad je bio predsjednik Vlade nije bio slučaj – kaže Letica.