Oni smatraju da je Isus Krist pravi Bog, ali ne i pravi čovjek

Kršćanski su Kopti u zadnje vrijeme na udaru radikalnih islamista Al-Qaide i ISIL-a jer oni su čuvari Kristova groba. Prošle su godine tako svijet obišle jezive slike s libijske obale gdje su pripadnici terorističke organizacije Islamske države pogubili 21 egipatskog Kopta uz obrazloženje da je njihov grijeh, osim što su kršćani, i to što čuvaju Isusov grob.

Koptski znači egipatski

Osim pogubljivanja odrubljivanjem glava, često su meta terorističkih napada bombaša samoubojica u Egiptu koji uništavaju i njihove vjerske objekte. Kopti su oduvijek bili potlačeni i na meti mnogima, od starih Rimljana do Al-Qaide i današnjeg ISIL-a te ostalih radikalnih islamističkih organizacija. “Koptski” u imenu koptskih kršćana znači „egipatski“, a tako su nazvali sami sebe.

Kao ogranak Kršćanske crkve potekli su iz grada Aleksandrije, jednog od najvjernijih i najpoštovanijih gradova u vrijeme apostolskog razdoblja. Još je sveti Marko u prvom stoljeću za vrijeme vladavine cara Nerona donio kršćanstvo u Egipat. Prema predaji, osnivač ogranka je evađelist sveti Marko, autor Evanđelja po Marku, a osnovao ga je između 42. i 62. godine. Poznato je da je on bio prvi biskup Koptske crkve. Kopti su danas i etnička i religijska skupina. Koptska crkva bila je izravno uključena u prvi veći crkveni raskol koji se dogodio mnogo prije onog poznatog koji je podijelio kršćane na istočne i zapadne.

Prije Velikog raskola 1054. godine, Kopti su odvojeni od ostale Crkve za vrijeme Sabora u Kalcedonu 451. Tada se Vijeće sastalo kako bi raspravljalo o prirodi utjelovljena Isusa Krista i tada je proglašen nauk o dvjema naravima u Kristu, ljudskoj i božanskoj. To su prihvatili uglavnom svi, kasniji pravoslavci, protestanti, rimokatolici i ostali. Međutim, koptsko shvaćanje prirode Isusa bilo je drukčije. Oni su zadržali drevno naučavanje da Isus ima samo jednu, božansku prirodu, odnosno oni smatraju da je Isus pravi Bog, a ne pravi Bog i pravi čovjek. Na Kopte su znatan utjecaj imali Rimljani, a posebno se to vidjelo na kulturološkom polju. Koptima su se izjašnjavali Rimljani, Grci, Židovi i starosjedilački Egipćani – a kada se osnivala Crkva moralo se paziti na bogatstvo različitih kultura i jezika. Ostale crkve u Rimskom Carstvu su s divljenjem i poštovanjem gledale na Koptsku crkvu, njezinu predanost kršćanstvu, kršćanskom učenju i svome vodstvu.

Kroz povijest, pripadnici Koptske crkve bili su stalno proganjani. U vrijeme vladavine Rimljana pretrpjeli su velike progone zbog čvrste vjere i činjenice da su odbijali klanjati se carevima. Koptska crkva osjetila je olakšanje nakon što su počela arapska osvajanja, međutim, njihova agonija i mučeništvo su se i dalje nastavili, a slijedio je sukob s novom religijom – islamom.

Danas ih ima 20 milijuna

Danas je u Aleksandriji ostala malena skupina koptskih kršćana, a većina ih se nalazi u drugim mjestima. Nije poznat točan broj pripadnika Koptske crkve u svijetu, ali se pretpostavlja da ih ima oko 20 milijuna. Najviše ih je u Egiptu, oko 18 milijuna, zatim u SAD-u oko milijun, dok ih je u Sudanu nešto više od 500 tisuća. Ima ih i u Kanadi, Australiji... Za sebe tvrde da su izvorni sljedbenici Isusa Krista. Konstantnim radom i čuvanjem tradicije, sačuvali su neprocjenjivo blago: originalne rukopise i svitke stare više od 2000 godina, a upravo Kopti čuvaju najstarije primjerke Svetog pisma.

Još jedna od razlika između Koptske crkve i drugih poznatijih kršćanskih crkava je to što se koptska misa naziva „posvećenje“, i mnogo je dulja nego mise za Zapadu, jer Kopti naglasak stavljaju na osobni susret s Kristom i vjeruju da je On s njima prisutan na euharistiji. Na „posvećenju“ ne blaguju beskvasni kruh kao ostali kršćani, neko kvasni. Za vrijeme liturgije koriste se starim koptskim jezikom koji više nije u upotrebi u standardnom govoru, arapskim i grčkim.

Zanimljivo je da od 365 dana u godini, Kopti poste čak 210 dana, te da njihovi biskupi, zahvaljujući islamskom utjecaju, nose turbane. Kopti nikada nisu bili nasilan narod niti je to bila njihova religija, nisu nasilno pokrštavali ni nametali svoju vjeru i način življenja. No, tijekom 20 stoljeća nisu se odrekli svoje vjere i to je razlog zašto su kroz povijest, sve do danas, ostali meta progona. Kako bi očuvali kršćanski identitet i Isusov grob, Kopti su jedini kršćani koji su ratovali na strani velikog muslimanskog vođe Saladina, porijeklom Kurda i prvog sultana Egipta i Sirije, za vrijeme križarskih ratova kada su muslimani osvajali Jeruzalem. Kao nagradu za zasluge u križarskom ratu dobili su privilegij da budu čuvari Isusova groba.

No, budućnost im je neizvjesna i ovisi o tome tko će u budućnosti vladati Egiptom. Svijet je već vidio slike nepreglednih redova u kojima su Kopti, u Kairu pred stranim ambasadama, čekali kako bi dobili azil. Bilo je to u vrijeme vladavine vođe Muslimanskog bratstva, Muhameda Mursija, kada su Kopti bili izloženi najvećem nasilju.

Represija i kršenje ljudskih i vjerskih prava za njih ostaju svakodnevna i gruba stvarnost. Najpoznatiji Kopti u svijetu svakako su egipatski glumac Omar Sharif i bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali.

>> Pravoslavni zbor oduševio papu Franju izvedbom pjesme na aramejskom jeziku