Iako je većina financijskih stručnjaka novi Vladin plan za oporavak dočekala s odobravanjem, građani u uspješnost radikalnih mjera premijerke Jadranke Kosor još uvijek i te kako sumnjaju. Dok se s njom slažu u tvrdnji da je napokon "čvrsto primila uzde", ne sviđa im se, kažu, što je to pritezanje grubo srezalo i njihove kućne blagajne.
Odustanak Vlade od namjere da državnu blagajnu puni nepopularnim "haračem", nije dovoljan da "maskira" činjenicu da će se ukidanje većine poreznih olakšica po godišnjoj poreznoj prijavi odraziti na financije znatnog broja građana.
Večernji list pronašao je tri primjera, točnije tri obitelji, koje će premijerkine mjere najjače pogoditi – jedna od njih izgubit će porezne olakšice koje je stekla kupnjom stana, druga zbog Vladina udara od poreza više neće moći odbijati troškove za lijekove, a treća će zbog odlaska jednog supruga u pet godina prijevremenu mirovinu mjesečno primati čak 20 posto manje novca no što bi ga primala da je on u mirovinu otišao s navršenih 65 godina. No, koliki je zapravo gubitak?
Kupili stan u Sigetu
– Kad kamate stambenog kredita prestanu biti porezna olakšica, budžet nam se godišnje smanjuje za 4000 kuna – nezadovoljna je dvadesetsedmogodišnja Andreja Leović, koja je sa suprugom Ivicom kupila stan u zagrebačkom Sigetu.
Novi dom od 53 četvorna metra Leoviće je stajao 88,000 eura, a 8000 kuna od povrata poreza u dvije su godine i te kako dobro uložili.
– Novcem smo dosad uplaćivali životno osiguranje i ponovno štedjeli. Suprug je policu redovito koristio kao poreznu olakšicu i godišnje u obiteljsku blagajnu vraćao dodatnih tisuću kuna. Zahvaljujući Vladi, o tom novcu sada možemo samo sanjati – razočarana je Andreja Leović.
Budući da i ona i suprug bruto zarađuju više od 9000 kuna, oštre će ih Vladine mjere još jednom dohvatiti – porez na dohodak koji je do sada iznosio 35 posto, narast će, žali se Andreja, za čitavih pet posto! Unatoč svemu, zbog odluke o kupnji stana danas nimalo ne žale.
– Računali smo na porezne odbitke, no oni nisu bili presudni pri kupnji stana. Kvadraturu i lokaciju ne bismo mijenjali ni da smo znali za uvođenje radikalnih mjera – poručuju ekonomistica Andreja i diplomirani inženjer računarstva Ivica.
Liječnička skrb košta
O smanjenju troškova ne razmišlja ni obrtnica Mira Krizel iz Velike Ludine, koja na lijekove za bolesnog sina i supruga mjesečno troši čak 1000 kuna.
– Lijekove ljudi ne kupuju iz obijesti, pa se na njima doista i ne može uštedjeti. Moj sedmogodišnji Ivan zbog kroničnog bronhitisa i lake mentalne retardacije s elementima autizma treba redovitu liječničku skrb, a ona košta – objašnjava Mira Krizel i nabraja lijekove koje obitelj svakodnevno koristi.
Uz vitamine za kćer Barbaru, Krizeli troše i na antibiotike za sedmogodišnjeg Ivana, te injekcije za njegove česte upale pluća i urinarnog trakta, a nedavno su kupili i kućni inhalator.
– Iako većinu liječničkih pregleda pokriva zdravstveno osiguranje, na mnoge se od njih toliko čeka da smo primorani plaćati privatne liječnike. Bez govornih vježbi koje pohađa dvaput tjedno u jednoj privatnoj pedijatrijskoj ambulanti, Ivan bi danas teško govorio – iskrena je M. Krizel.
Ipak, te je troškove do sada malo umanjivao godišnji povrat poreza.
– Država nam je zbog lijekova svake godine vraćala oko 3000 kuna, taman toliko da obiteljski odemo na more ili si priuštimo neku sitnicu viška. Kako ćemo dalje, ne znam – priznaje zabrinuta mama Mira. Posebno je, kaže, brine premijerkina najava da će mjere za oporavak dotaći i mirovinu njenog supruga invalida Domovinskog rata.
– Suprug Igor ima veliku mirovinu, čak 5000 kuna, no svaka nam je njena kuna nužna. Kad čovjek plati režije, hranu i lijekove ne ostane gotovo ništa jer mojih 2500 kuna svakoga mjeseca "pojede" stambeni kredit – negoduje ona.
Umanjena mirovina
Na mirovinu od otprilike 4000 kuna računao je i pedesetdevetogodišnji Stanko Sraga. Mehaničar koji je sada predsjednik Radničkog vijeća HT-a, nakon četrdeset godina radnog staža intenzivno razmišlja o umirovljenju. Iako je Vlada buduće prijevremene umirovljenike "kaznila" s 0,34 posto manjom mirovinom za svaki mjesec uranjenog odlaska, Sraga je odlučio – u mirovinu će s 1. studenim 2011.
– Već je i "kazna" od devet posto za pet godina raniju mirovinu značila da ću se morati odreći mnogih stvari. A sada, kad je taj postotak znatno veći, koji mi to "luksuzi" uopće ostaju? – pita se Stanko Sraga. Zašto onda uopće odlazite u mirovinu – pitamo ga.
– Godine rada su me umorile. I ti silni tereni. Moja je žena u mirovini i želim malo živjeti bez strke i stresa, uživati u unucima. Nakon toliko godina rada ne želim razbijati glavu financijama. Vlada mora shvatiti da iza svake brojke zapravo stoji živ čovjek koji od nečega mora preživljavati – kaže.
Uspoređivati jednu njemaćku sa hrvatskom je smiješno i neprimjereno,radnik u njemaćkoj je poštivan i cijenjen i plaćen je za svoj rad,za azliku od radnika u hrvatskoj!Otić u njemaćkoj u privremenu mirovinu sa 60 godina je opet isplativo i ćovjek može živjeti za razliku od nas di kad ćovijek odradi i cijeli životni vijek opet gladuje!