Ono što je Radić govorio prije više od sto godina, to vrijedi i za nas danas

Mjesto oduševljenih zdravica, brzojava, pouzdanica i izjava, mi hoćemo promišljen rad na polju gospodarskom, prosvjetnom i političkom... Mjesto političkog maštanja i pjesničke dangube, hoćemo političku naobrazbu i realan rad... Ta shvatimo već jednom da ni najbučnija rodoljubna pjesma najsavršenijeg zbora ne vrijedi ni toliko koliko skromni rodoljubni čin i najneznatnijeg pojedinca. Shvatimo da ovo nije samo slabost, nego rasulo, ako ozbiljno počnemo vjerovati da će ujedinjenu i slobodnu Hrvatsku stvoriti čudotvorna pjesma bez teških muka i bez ljuta boja... Pregnimo za tim da već jednom prestanemo na jednoj strani ulizivati se vlasti, a na drugoj protiv nje grmjeti u stihovima."

Ne, ovo nisu rečenice nekog današnjeg filozofa, političara... To su rečenice koje je prije više od sto godina napisao Stjepan Radić, danas toliko ignoriran i prešućivan hrvatski velikan 20. stoljeća. Ove i mnoge druge njegove rečenice bezvremenske su. Radić bi danas trebao biti jedan od glavnih uzora iz povijesti u izgradnji demokratskog društva, demokratskih vrijednosti. Umjesto toga, Hrvatska i Hrvati se svakodnevno već godinama kolju između Tita i Pavelića, a onda i preko Tuđmana. Radić je, nažalost, mnogima sve veća nepoznanica. A tako bi bilo dobro kad bi ga se više čitalo, citiralo, podsjećalo na njega. Nema to veze ni s današnjim HSS-om jer je Radićeva ostavština danas iznad dnevne politike i bilo koje političke opcije.

Kao što je Radić govorio prije više od sto godina, to vrijedi i za nas danas. Hrvatski opstanak isključivo ovisi o nama i o gospodarskom razvoju. Danas nikome ne koristi busanje u prsa i na taj način dokazivanje hrvatstva, velike riječi, velika pompa, galama, isprazna obećanja... Danas zdravo hrvatstvo jedino treba biti usmjereno na izgradnju zdravije budućnosti, a ne nikako vraćanje u prošlost, posebno ne na vađenje iz prošlosti elemenata kojima danas nikako nije mjesto u suvremenom društvu. I nitko ne može očekivati da će onaj netko drugi nešto učiniti, promijeniti, nego svaka promjena treba krenuti od svakog nas osobno. Svatko od nas treba zasući rukave i ne čekati državu, nego krenuti stvarati nove vrijednosti mimo države.

Godine 1923. Radić piše: "Mi smo pacifisti, ali nismo kukavice, te se ne bojimo nikoga i ničesa, nego naprotiv idemo svjestno za tim, da lijena, hajdučka i pljačkaška manjina bude najprije u strahu u radinoj, čovječnoj i mirotvornoj većini, a onda da se ta manjina raztepe netragom i da ne kvari više mirnoga i slobodnoga narodnog života." Upravo je to poenta i današnjeg političkog trenutka. Hrvatska više ne može podnijeti još jedan mandat nove vlasti koja će nas i dalje sve potkradati, bilo na način kako je radio HDZ ili kako sada radi SDP. Ne zna se koja je pljačka veća, ona koju su hadezeovci provodili godinama za svoje džepove ili ova koju nazovi socijaldemokrati rade korumpirajući široke slojeve društva pelješenjem državnog proračuna. Hrvatskoj nikako ne treba ovakav SDP, koji je pred izbore otvorio kesu u kojoj nema novca, pa nas zadužuje za iduća desetljeća. Ne treba nam ni HDZ ako će se ponoviti ista priča, ako će vlast opet iskoristiti ekipa koja samo čeka priliku da opet ugrabi javni, naš novac. Oni tvrde da su se od takvih očistili. Jesu li, doista?

Hrvatskoj treba politika koja će doista pokrenuti gospodarski rast. Treba nam politika koja će što više smanjiti ovisnost o proračunu. Treba nam politika koja ne tjera ljude da gledaju kako da se uhljebe, nego da izračunaju da im je isplativije raditi bez države. Treba nam politika koja će znati što to znači malo i srednje poduzetništvo, koje je jezgra zdravog gospodarstva. I treba nam daljnja izgradnja demokracije.

Radić poručuje: "Treba da nam bude jasno da opstanak malih naroda, kao što je naš, ovisi o njihovoj demokratičnosti, o njihovoj životnoj snazi uvjetovano stupnjem intenziteta njihova demokratskog duha i da o tom stupnju ovise njihovi izgledi u budućnosti...".

>> Hrvatskim političarima najveći Franjo Tuđman i Stjepan Radić