Gliserom ozlijedio braću iz Austrije, Izgubio kontrolu nad jahtom i
udario u stijenu, Sudarila se dva glisera, Rasporio kupača u plićaku.
Ovo su samo neki naslovi u medijima koji ove godine, kao nikada dosad,
bilježe tragične nesreće na moru.
Medijski su kroničari otkrili da je vozač glisera Zagrepčanin Adnan
Šarić, koji je ubio jednog te teško ozlijedio drugog Austrijanaca,
svoju vozačku dozvolu za vožnju “morske nemani” dobio u “poznatoj “
pomorskoj zemlji Makedoniji. Mnogi su posumnjali da tu nije riječ o
ozbiljnoj školi, gdje polaznici zaista mogu naučiti kako se upravlja
moćnim gliserima, nego da je zapravo riječ o tečaju sumnjive kvalitete
te da je za “diplomu” dovoljno samo uplatiti određeni iznos eura.
Moram priznat da sam i sam naivno mislio da se dozvola možda može
kupiti u Makedoniji i Republici Srpskoj, ali da je zato u Hrvatskoj za
takav komadić papira potrebno imati sate i sate teoretske i praktične
nastave. Tim više što mi je jedan poznanik rekao da je još prije
dvadeset godina, kada je polagao za “morsku vozačku dozvolu”, imao
praktičnu nastavu na velikogoričkom jezeru Čiče. Sada, kada smo postali
turistička i nautička velesila, mislio sam – dozvola za vožnju na moru
ima težinu jedne malo manje zahtjevne srednje škole.
Doduše, mala sumnja javila se kada sam doznao da većina Zagrepčani
svoje dozvole dobiva u – Sisku. Malo je bilo čudno, ali, opet, Sisak se
ipak nalazi na plovnom dijelu Save pa se, valjda, tamo održava
praktična nastava. Osim toga, sve se to radi pod
pokroviteljstvom lokalne lučke kapetanije, znači Ministarstva
mora, prometa i infrastrukture, a ono ne bi izazivalo morsku sudbinu
dopuštajući da nepripremljeni kandidati dobiju dozvole.
– Da, ovdje možete položiti za dozvolu za vožnju brodicom. Sve će vas
stajati otprilike 500 kuna – rekla mi je ljubazna tajnica Lučke
kapetanije iz Siska te dodala: – Tečaj traje samo jedan dan.
Bio sam šokiran. Tražio sam još neke detalje o tečaju, ali tajnica me
je dala mobitel gospodina “koji se brine za tečaj u Zagrebu”. Znači,
tečaj se održava u Zagrebu i, što je zaista nevjerojatno, nema
praktične nastave. To je kao da dobijete vozačku za auto a da auto
niste ni vidjeli.
Sve osobe starije od 16 godina mogu u jednom danu dobiti dozvolu te
odmah sjesti u moćni gliser pa se voziti Jadranom uzduž i poprijeko. I
to, ponavljam, bez ijednog sata praktične nastave. A onda se čudimo što
se vozači glisera ne znaju zaustaviti kada dođu blizu kupača i kopna.
Možda im je to bio prvi susret s gliserom i morem.
Nazvao samo “čovjeka zaduženog za tečaj u Zagrebu” koji, međutim, nije
želio reći svoje prezime. Kao da je riječ o nekom svodniku s ruba
zakona, a ne o “menadžeru” koji se brine za buduće “morske vukove”.
– Zovem se Emil i to je dovoljno – rekao je misteriozni organizator te
nam objasnio detalje polaganja za vožnju morem. Ukratko, tečaj traje
samo nekoliko sati te se održava nedjeljom, ali samo ako se skupi
dovoljan broj kandidata. Nakon nekoliko sati teoretske nastave svi
prolaznici idu na ispite. Još je dodao da B vozačka dozvola za brodice
vrijede za sve plovila do dvanaest metara te da tako osposobljeni
“kapetan” može na brodicu primiti čak do dvanaest putnika.
Kada sam pomislio da ne može biti gore, doznao sam još jedna zanimljiv
propis našeg Ministarstva mora. Prema važećem pravilniku, nije čak
potrebno ni pohađati tečaj nego kandidati može sami učiti kod kuće pa
onda, bez ikakve teoretske nastave, odmah ide na ispit.
– Prema sadašnjem pravilniku, nije potrebno održavati ni teorijsku
nastavu za polaganje vozačke dozvole za brodice do dvanaest metara –
rekao nam je Stjepan Vuk iz Ministarstva mora, koji radi u službi za
sigurnost morskog prometa. Svako glisiranje zabranjeno je u zoni do
tristo metara od obale, što se uglavnom ne poštuje.
Na naše pitanje smatra li da je takav ispit primjereno osposobljava
kandidate za upravljanje moćnim brodicama, Vuk je odgovorio da u
Hrvatskoj trenutačno vrijede takvi propisi te da je moguće da se oni
uskoro promijene. Još je dodao da u Velikoj Britaniji uopće nije
potrebna bilo kakva dozvola za upravljanje brodicama. Italija ima isti
sustav kao Hrvatska, ali ipak s nekim ograničenjima. U Italiji mladi i
neiskusni vozači ne mogu odmah upravljati gliserima koji imaju i do
nekoliko stotina konjskih snaga. Ali je zato u Hrvatskoj sve moguće.
No, u Ministarstvu mora ne smatraju da takav sustav uzrokuje teške
prometne nesreće.
– Prateći i istražujući uzroke pomorske nesreće, ovo Ministarstvo ne
smatra se odgovornim. Uzrok pomorskih nesreća kod nautičara uglavnom je
ljudski faktor – rekao je Vuk.
Zanimljivo je da se ni postojeći zakon ne provodi dosljedno. Naših osam
lučkih kapetanija na moru ima samo otprilike tristo zaposlenih, što
nije dovoljno da kontroliraju više od 150.000 brodica i jahti
koje u sezoni krstare našim Jadranom. Tim više što djelatnici lučkih
kapetanija moraju obavljati i neke druge poslove.
Kontroliranje sigurnosti samo je jedno od njihovih mnogobrojnih
zaduženja. Stoga nesavjesni vozači mogu raditi što žele. Kada građanin
prijavi de neki nesmotreni gliseraš “divlja” blizu obale, djelatnici
lučke kapetanije stupaju u akciju te podnose prekršajne prijave protiv
nesvjesnog gliseraša. Ako se nije dogodila neka teža nesreća u kojoj je
bilo mrtvih i ozlijeđenih, onda ne mogu nikoga isključiti iz prometa.
To znači da svatko može divljati uz obalu sve dok se ne dogodi neka
teška prometna nesreća. A onda je kasno. Do promjene propisa morat ćemo
strahovati svaki put kada vidimo neki gliser u blizini. Jer, možda baš
u njemu sjedi neiskusni kamikaza koja umjesto vozačke dozvole ima samo
jednodnevni “tečaj za ubijanje”.
Do dozvole za 6 minuta
Šibenik i okolica još uvijek su pod dojmom pogibije austrijskog državljanina Tobiasa Winklera (16) i teškog stradavanja njegova brata Nicholasa (13). Prošle srijede, dok su se kupali kod Prvinske rive u Vodicama, izvan plutačama ograđene plaže, 180 metara od obale, na njih je naletio 8-metarski gliser s izvanbrodskim motorom od 250 konjskih snaga kojim je upravljao Zagrepčanin Adnan Šarić (29). S obzirom na broj plovila na hrvatskom moru, 106.000 domaćih brodova i 22.000 onih u marinama, a njima treba pribrojiti i one koji svaki dan prelaze granicu na autoprikolicama i morem, te s obzirom na broj kupača i naobrazbu zapovjednika tih brodova, statistički gledano, mi nemamo mnogo pomorskih nesreća. – S obzirom na navedeno, policija i Lučka kapetanija ipak svojim akcijama uspijevaju održavati red i čuvati sigurnost plovidbe i kupača – kaže Gordan Baraka, šibenski kapetan duge plovidbe iz pomorskog učilišta Adria mare consulta i Otvorenog pučkog učilišta Libar. Adnan Šarić je dozvolu za voditelja čamca dobio u Gevgeliji te je upravo njegovo 'sumnjivo’ polaganje ispita u Makedoniji dovedeno u vezu s nepoznavanjem propisa o zabrani glisiranja na udaljenosti od 300 metara od obale, što je dovelo do nesreće. Ipak, tvrdi Baraka, ne bi bilo puno bolje ni da je ispit polagao u Šibeniku. – U Lučkoj kapetaniji Šibenik održavaju ispite svakog utorka u 13 sati. Knjiga se može i ne mora kupiti ni prolistati, da o praktičnoj obuci i ne govorimo. Treba samo uplatiti 400 kuna i do dozvole se dolazi za točno 6,5 minuta. Ti su ljudi nakon toga ovlašteni upravljati brodovima od 2,5 do 24 metra, do 30 bruto registarskih tona, neograničene snage. Od tada sve je na kućnom odgoju i kulturi novopečenog kapetana – kaže Baraka. Odjel za inspekcijske poslove šibenske Lučke kapetanije nastavlja kontrolu na moru. Međutim, s obzirom na to da se turisti tu zadržavaju u prosjeku samo 4,5 dana, kontrole i naplaćene kazne nemaju mnogo efekta nakon smjene gostiju. Tako je vikend prije nesreće u Vodicama kontrolirano 58 plovila, 44 vlasnika kažnjena su zbog prebrze vožnje i glisiranja, a vlasnici ostalih 14 plovila dobili su opomenu. Kazne se kreću od 1100 do 4100 kuna, ali to očito nije problem vlasnicima morskih bolida vrijednih i nekoliko stotina tisuća eura. Među onima koji su zatečeni u glisiranu najviše ima Hrvata i Nijemaca te Slovenaca i Talijana.