Opasno je i kad se pobornike tradicionalne obitelji blati kao zaostale primitivce

Statistički, Ministarstvo pravosuđa u mandatu Ante Šrplje polučilo je sjajne rezultate – smanjena je duljina trajanja sudskih postupaka, riješena gomila zaostataka... Činjenično, građani pravosuđe doživljavaju kao rak-ranu društva, smatraju ga neučinkovitim i korumpiranim. Ministar Šprlje ne bježi od toga da korupcije ima, ali ne vjeruje da je veća nego u drugim segmentima.

Je li pravosuđe poduzelo sve da Kristinu Krupljan zaštiti od nasilnika kojega je prijavljivala i koji ju je na kraju ubio?

Postupanje suda u tom predmetu, prema preliminarnim informacijama, išlo je onako kako je trebalo. Međutim, dogodilo se nešto što se zna događati u praksi, a to je da oštećena povuče prijedlog za kazneni progon. Kad sam radio kao sudac viđao sam takve slučajeve i pogađalo bi me kad bih vidio da žrtva i oštećenik ne shvaćaju narav odnosa koji  ponekad imaju s ljudima koji imaju psihopatska obilježja. Prema svema onome što smo čuli, očito je da je u tom slučaju ubojica imao oblik devijantnog ili psihopatskog ponašanja.

Ali kad je Kristina podnijela tužbu bila je maloljetna. Zar se nije moglo nastaviti progon po službenoj dužnosti?

U međuvremenu je, koliko znam, postala punoljetna i mogla je sama odlučivati o svome prijedlogu. Moram napomenuti da nemam ovlaštenje gledati svaki spis ili procjenjivati. Mi se u ovom slučaju, na žalost, bavimo onim što je pravosuđe napravilo nakon posljedice, a bit je u tome kako se društvo odnosi općenito prema problemu nasilja. Prvo mjesto gdje se čovjek odgaja i gdje se razvija njegov odnos prema nasilju i prema rješavanju tog problema je obitelj. Zatim su tu odgojne ustanove, potom okolina i mediji. Pravosuđe je zadnja instanca koja se pojavljuje u tom nizu.

Zašto u nas još nije ratificirana Istanbulska konvencija kojom država odgovara ako adekvatno ne reagira?

Iako Ministarstvo pravosuđa u ovom slučaju nije resorno, mogu reći da se velik dio odredaba Istanbulske konvencije upravo implementira u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji je u proceduri. Posebice u onom dijelu u kojem se štite žene od nasilja i osiguravaju mehanizmi i u kojem one imaju prava koja su usko vezana s europskom direktivom o žrtvama.

Hoće li u najavljenoj reformi pravosuđa doći red i na osnivanje obiteljskih sudova?

Nije dobro da se osniva prevelik broj sudova. Na velikim općinskim sudovima imamo odjele za obiteljsko pravo, ali važno je razlučiti da u bavljenje obiteljskim predmetima ne ulazi i zaštita od nasilja u obitelji, to je u sferi kaznenog prava.  

U Zagrebu se postrojava crnokošuljaška vojska, uzvikuje “Za dom spremni”, u Vukovaru su osvanuli neprimjereni  crteži, za Milanku Opačić i Željku Markić zatražena je policijska zaštita zbog fotomontaže. Što država može i mora učiniti da to prestane?

Boriti se protiv takvih pojavnosti na svim razinama. Neke od pojava zabrinjavaju, ali Vlada neće tolerirati manifestacije nasilja i iskazivanje mržnje.

Što ćete konkretno poduzeti?

U Ministarstvu pratimo koliki je broj prekršaja po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, koliko je osuđujućih presuda, kakve su sankcije. Osnovat će se povjerenstvo koje će voditi Ministarstvo pravosuđa, a bavit će se tom problematikom. Prije je bilo gotovo normalno da se vršnjaci u školama tuku, a da je nasilje u obitelji tabu-tema. Više nije tako. Budi se mentalitet da nasilje nije prihvatljiv oblik ponašanja i da ga treba sankcionirati.

Za dom sprmeni je prekršaj

Je li “Za dom spremni” stari hrvatski ili ustaški pozdrav?

Stajalište Visokog prekršajnog suda iz siječnja 2016. vrlo je jasno – “Za dom spremni” je prekršaj. I Ustavni sud je lani u studenome zauzeo stav da je riječ o prekršaju.   

Treba li ukloniti ploču s tim natpisom u Jasenovcu?

Moram priznati da ja takvu ploču nikada ne bih postavio. Vjerujem da bi žrtve bile zadovoljne da je na ploči križ i hrvatski grb. Činjenica je da je Jasenovac posebno osjetljivo područje i da je ondje stradalo mnogo ljudi u 2. svjetskom ratu, činjenica je i da je poginulo 11 branitelja u Domovinskom ratu. Bio bih skloniji opciji da sadržaj na ploči bude primjereniji.

Je li Srbija dostavila popis protiv kojih državljana RH vodi postupke za ratne zločine?

Ne. Zadnji popis star je šest godina i na njemu je 86 ljudi. Mi smo njima dali podatak da tražimo 1523 osobe. No, dijalog je zamro. Nadam se da će se nastaviti nakon izbora u Srbiji.

Kakva je suradnja s pravosuđem u BiH?

Nadam se da ćemo uskoro dobiti podatke koliko je hrvatskih državljana u raznim fazama kaznenog postupka u BiH. Kad sam došao na mjesto ministra, napravili smo sistematizaciju i sad znamo da ih je oko 400. Broj vjerojatno nije konačan nego puno veći. Tu ima i umrlih, osumnjičenih, osoba za koje je prijava odbačena, ali i optuženih i osuđenih.

Umjesto dobrosusjedskih odnosa, dojam je da se sve više zvecka oružjem. Zbog problema s vidom niste služili vojsku. Kakav je vaš stav, treba li vratiti vojni rok ili ne?

Nisam bio u vojsci, ali vrlo često rukujem oružjem, prošao sam obuku jer se aktvino bavim streljaštvom. U slučaju povećanog sigurnosnog rizika, naravno da Hrvatska vojska mora imati prednost u obuci i opremanju. Međutim, mi kao država radimo sve da ne dođe do povećanja sigurnosnih rizika. Iznimno smo aktivni u smirivanju situacije u našem susjedstvu, prije svega u BiH i Srbiji. Nadamo se da će i EU, SAD i Rusija u BiH odigrati svoju ulogu u smirivanju tenzija.

Most je predložio otvaranje arhiva nastalih do 1990. godine. Je li to već trebalo učiniti?

Ne ulazim u političke konotacije, ali smatram da se s pričom o otvaranju arhiva bivših sustava trebalo početi 15. siječnja 1998., na dan završetka mirne reintegracije Podunavlja. Nakon toga više nije bilo opravdanog razloga da se bivši represivni komunistički sustav brani štićenjem arhiva koji su itekako mogli rasvijetliti ulogu represivnog aparata na ovim prostorima, pogotovo u nastanku ratova devedesetih. U to vrijeme postojala je mogućnost lustracije, danas više ne. Ipak, nadam se da ćemo arhive otvoriti, da se konačno možemo suočiti s prošlošću. Još se borimo s raznim avetima iz doba od 1941. do 1990. Zato je Vlada i donijela odluku o osnivanju Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima.

Što kažete na stajalište koje je Hrvatska zauzela u raspravi o ljudskim pravima unutar Vijeća EU?  Idemo li nizbrdo u zaštiti ljudskih prava?

Pobornik sam tradicionalne obitelji i mislim da je ona temelj društva. Smatram da je opasno da svakoga tko zastupa takav stav napadamo i držimo zaostalim primitivcem. Zar nije diskriminacija ako takva shvaćanja i stajališta blatimo ili prema njima razvijamo mržnju? Zašto se ta pitanja ne bi mogla rješavati na referendumu ili u Saboru? Ne mislim da se time ograničavaju ljudska prava. Uostalom, u Hrvatskoj istospolne zajednice imaju potpuno jednaka prava kao i ostali.

Treba li zabraniti pobačaj?

Ustavni sud se na zanimljiv način očitovao o tome. Ja nisam za pobačaj, ali po našem zakonu on je dopušten do određenog vremenskog razdoblja. Jesam li ja sretan s time ili ne, nije čak ni bitno. Imamo zakon koji je na snazi, ali sada po odluci Ustavnog suda i određenu obvezu da se izmijeni. Radujem se što se pojavio stav da pobačaj ipak treba tretirati kao izuzetak. Trebat će vremena da se izuči odluku Ustavnog suda jer je opsežna.

Što ćete kao ministar učiniti da vratite povjerenje građana u pravosudne institucije?

Predstoji nam velik posao, ali se ne bojimo. Prošle godine smo za 12 posto smanjili trajanje postupaka, uz povećani priljev predmeta u odnosu na 2015. Ukupni broj neriješenih predmeta smanjili smo za 50.000. To je jako dobar uspjeh pogotovo što je pravosuđe lani imalo manje novca nego godinu prije. Taj trend se mora zaustaviti. Stalno kao društvo napominjemo da je pravosuđe problem, a u njega ne ulažemo ništa. No, ne treba očekivati da će se situacija preko noći promijeniti.

Kako će vam građani vjerovati kad je vašeg pomoćnika za zatvorski sustav upravitelj zatvora u Dubrovniku još proljetos kazneno prijavio da je ukrao televizor zatvoreniku?

Ne mogu ulaziti u konkretan predmet, ali moj je stav jasan. Bude li doneseno rješenje o provođenju istrage, odnosno podignuta optužnica, neću čekati presudu da razriješim pomoćnika Anđelka Dundića.

Za vašeg savjetnika se piše da je izigrao Upravni sud radi veće plaće – javio se na natječaj, dobio posao, a onda se nakon pet dana vratio na savjetničko mjesto u Ministarstvo.

Bojan Bugarin se na natječaj za suca Upravnog suda javio puno prije nego što sam ja postao ministar. Kad je imenovan za savjetnika, nisam ni znao da se prijavio za to radno mjesto, niti sam znao kad je imenovan za suca Upravnog suda. Kad mi je rekao da odlazi iz Ministarstva, nastao je problem jer je on bio u međuresornoj skupini koja se bavila velikim međunarodnim sporom o kojem ne mogu govoriti, a u kojem je RH stranka. Pojasnio sam mu situaciju u kojoj se nalazim i zamolio ga da ostane, ako dobijem suglasnost Vrhovnog suda. Na neki način sam ga čak i pritisnuo, ali argumentima interesa države. Nije istina da je on pred Državnim sudbenim vijećem lagao.

Zašto naše pravosuđe ne može do Zoltana Hernadija?
Tražili smo od Interpola da na snazi bude crvena tjeralica, ali dogodio se presedan jer je stručno tijelo Interpola smatralo da ta tjeralica treba ostati na snazi, a onda je izvršni odbor rekao ne. Mi i dalje držimo da se Hernadi treba pojaviti pred hrvatskim sudom i odgovoriti na određena pitanja.

A zašto ne može do Jamba?

On je dostupan hrvatskom pravosuđu, protiv njega se, koliko znam, vodi nekoliko postupaka, ali ih ne mogu komentirati.

Ali on ne dolazi na ročišta.

Sudac je gospodar postupka i treba provoditi disciplinske mjere. Govorim općenito.

Imate li vi povjerenja u ovaj saziv Ustavnog suda?

Možemo se slagati ili ne s načinom izbora sudaca, ali kao instituciju Ustavni sud moramo poštovati i imati povjerenja u njega. Na sucima tog suda je da se ponašaju stručno i moralno, a na građanima je da temeljem toga razvijaju povjerenje.

Zašto je izvješće DORH-a primljeno na znanje, a ne prihvaćeno? Ima li glavni državni odvjetnik potporu Vlade?

Smatram da bi se izvješća i glavnog državnog odvjetnika i predsjednika Vrhovnog suda trebala primati na znanje jer je to stvarni doseg neovisnosti sudbene vlasti od zakonodavne i izvršne. Vlada se nikada nije izjašnjavala o tome ima li glavni državni odvjetnik potporu ili ne. O tome će odlučivati Sabor.
Bili ste najavljivali izmjene Ustava – nezastarijevanje pretvorbenog kriminala, ratnog profiterstva... Što je s tim?
Sve političke stranke trebaju postići konsenzus. Za sada vidimo da pojedine opcije govore o potrebi izmjena Ustava, no za takvo što trebaju se sastati stručne radne skupine jer je mijenjanje Ustava ozbiljan i osjetljiv posao kojem bi trebalo prionuti.

Zbog čega na zagrebačkom Županijskom sudu osam godina nema pravomoćnih presuda u “velikim” slučajevima?

Neki su iznimno složeni, a bilo je i objektivnih okolnosti, kao što je bolest okrivljenika. No, naravno da se ne bi smjelo događati da imamo postupke koji sedam-osam godina nemaju pravomoćnu presudu.

Ivan Turudić nije bio vaš kandidat za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu?

Ministarstvo je predložilo drugu dvojicu kandidata, a Državno sudbeno vijeće – samostalno i neovisno tijelo koje donosi odluke prema vlastitim procjenama – smatralo je da je Ivan Turudić bolji kandidat od ostalih. Na njemu je da u svom mandatu opravda to povjerenje.

O čemu ste razgovarali nakon njegova izbora?

Otvoreno o svemu. On je rekao što očekuje od Ministarstva, a ja što očekujem od njega kao predsjednika suda.

Što?

Ja poboljšanje rada suda, on potporu za poboljšanje tehničkih i materijalnih uvjeta za rad suda. Ono što je realno moguće ja ću ispuniti.

Može li Turudić kao predsjednik suda jednako kvalitetno obavljati dužnosti i predsjednika kaznenog i uskočkog odjela?

Ne mogu se miješati u godišnji raspored poslova predsjednika suda dok god je on zakonit. Uskoro ćemo vidjeti je li to optimalni način definiranja položaja predsjednika suda. Glede njegova istupa u jednom tjedniku, držim da je prevršio mjeru iznošenja neistinitih informacija, posebice da sam ja izravno optužio uskočke odjele županijskih sudova i da ih paušalno sramotim. Takva je izjava suca Turudića neistinita, sramna i takvog karaktera da je teško narušila etičke standarde ponašanja jednog suca.
Sudac Turudić kaže da su sve reforme koje najavljujete medijske, a ne bitne.
Mislim da on ne zna što se sve točno radi u Ministarstvu. Istaknuo je kao jednu od “bitnih” reformi stavljanje imovinskih kartica sudaca na internet, što je jedna od stotina aktivnosti koje se rade i po važnosti bih je svrstao na 150. mjesto. Puno je bitnija transparentnost rada pojedinih sudova, pojednostavljenje procesnih normi i u parničnom i u kaznenom postupku, bolje reguliranje sudačke profesije, postupak izbora sudaca...

Najavljujete i informatizaciju pravosuđa.

To je jedna od važnijih stvari i cilj je da u mom mandatu stvorimo takav informatički sustav koji će strankama omogućiti digitalno podnošenje raznih podnesaka te takvo primanje i odgovora. Profitirali bi i odvjetnici i stranke jer bi dobili brže i jeftinije sudske postupke, a do pravde bi dolazili transparentnije jer bi imali jasniji uvid kroz e-spis što se događa s njihovim predmetom.

Nedavno ste na Facebooku pokupili lajkove kada ste objavili da imate dva mjesta u automobilu i ponudili prijevoz od Metkovića do Zagreba, bez obzira na stranačku pripadnost, vjeru... Skupljate stopere u privatnom ili službenom automobilu?

I prije no što sam postao ministar nudio sam prijevoz kad bih nekamo išao. Mislim da je takav oblik pomoći ljudima potpuno normalan i vjerujem da se društvo treba razvijati i tako da ljudi pomažu jedni drugima, nebitno u čemu, dok se drže zakona. Uglavnom vozim službeno vozilo, kao što sam vozio i taj put.

Javnost komentira da obično potkraj tjedna morate na put prema jugu. Spajate li službena s privatnim putovanjima?

Za putovanje u Hrvatskoj nikada kao ministar nisam uzeo dnevnicu niti to planiram. Živim odvojeno od obitelji i nastojim spojiti posao i obitelj, što se mojoj supruzi nikako ne sviđa. Naravno da putovanja ili obveze na jugu nastojim organizirati subotom ili nedjeljom, iako sam veliki protivnik rada nedjeljom.

>>Šprlje o izmjenama ZKP-a: Ljudska prava osumnjičenika ostat će zaštićena

>>Šprlje i pravosuđe od ‘najslabije karike’ do iznenađenja