Opasno pretjerivanje: vide fašizam u svemu i svačemu

Sloboda je javno izreći da je fašizam na svakom koraku u ovoj zemlji, sloboda je demokratski izabranu vlast nazvati nenarodnom, neokomunističkom, proustaškom, filofašističkom, sloboda je uzvikivati “Za dom spremni” i pjevati četničke pjesme. Sloboda izražavanja ne prestaje tamo gdje počinje ugrožavanje slobode i dostojanstva druge osobe, sloboda ne traži odgovornost za izrečeno, niti se mora temeljiti na činjenicama ako težimo društvu u kojem će građani i javne osobe demokraciju shvaćati kao pravo da šire nesnošljivost. U javnom prostoru riječ fašist i njezine izvedenice postaju sve češće i čini se kao da vlada nadmetanje tko će ju češće upotrijebiti za sve i svašta. Nužno je pitanje: pretjeruje li se s terminom fašizam u javnosti?

Prizemni politički interes

Davorko Vidović, koji je nedavno za HRT rekao “da su najveći domoljubi oni koji će omogućiti građanima bolji život”, smatra da se pretjeruje s terminom fašizam.

– Olako etiketiranje da je netko ustaša, proustaša, filoustaša dio je opasnog polariziranja građana na prastarim temama iza kojih se prikriva nemoć u rješavanju stvarnih problema. Ima ljudi u ovoj zemlji koji imaju sentimente prema kojekakvim inačicama nacizma, ali riječ je o marginalnim skupinama. Njihova instrumentalizacija zbog prizemnih političkih interesa neodgovorna je s koje god strane dolazila jer može ih ohrabriti na nešto čemu ne bi željeli svjedočiti... I zadnja kampanja Karamarka i Milanovića krenula je s homogenizacijom biračkog tijela na temama koje dijele društvo jer neće ih valja homogenizirati na gospodarskim. Olako se ide za tim da se Hrvatska ustašizira. Ja ne vidim ustaše da marširaju ulicama. Sve ekstremne ideološke identifikacije u javnom prostoru pretjerivanje su koje, ako se ne demaskira, može izazvati probleme – kaže Vidović.

Uostalom, i znanstveno relevantan Pilarov barometar društva pokazao je da većina građana nije sklona ni lijevim ni desnim ekstremizmima.

Profesora emeritusa Ivana Šibera s Fakulteta političkih znanosti zabrinjava što je nekoliko tisuća ljudi uzvikivalo “Za dom spremni” protestirajući protiv odluke Vijeća za elektroničke medije u slučaju Z1 televizije, ali ističe da je protiv generalizacija. Na pitanje pretjeruje li se s terminom fašizam u javnosti, uzvraća: – Da. Radi se generalizacija koja nije opravdana, ali treba prokazati jasno sve pokušaje koji idu za revizionizmom hrvatske povijesti, a smatram da su antifašizmom ispisane najsvjetlije stranice hrvatske povijesti.

Prof. Šiber dodaje da je danas golema odgovornost i na jednoj i na drugoj strani.

Povjesničar Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, drži da se pretjeruje s etiketiranjem ljudi poput ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, kojem se riječi trgaju iz konteksta kako bi ga se prozvalo “fašistom” i “proizvelo” opravdanje za izmišljenu tvrdnju da je na djelu “fašizacija” Hrvatske.

– Na prosvjedima poput onoga protiv odluke o zabrani emitiranja televizije Z1 povici “Za dom spremni” nisu primjereni zbog poštovanja nevinih žrtava ustaških zločina u 2. svjetskom ratu koji su taj poklik kompromitirali. No, ne pristajem na nametanje teze da je svatko tko je “za dom” zločinac, niti na tezu da je sve gdje se pojavljuje taj slogan automatski i zločinačko” jer su se pripadnici HOS-a u Domovinskom ratu borili časno s tim natpisom u amblemu, ne počinivši nijedan ratni zločin – kaže Nazor, koji smatra da treba osuditi sve totalitarne režime i da je Domovinski rat temelj suvremene hrvatske države na kojem treba graditi budućnost.

Građani žele normalan život

Gordana Vilović, profesorica novinarske etike, drži da nam nedostaje kultura dijaloga.

– Javne osobe počele su bez pokrića koristiti izraz fašizam. Zaboravlja se bit fašizma i da olako potezanje tog termina vrijeđa civilizacijske dosege vremena u kojem živimo te se obezvređuje ono što je fašizam značio, prije svega, za žrtve. Danas su smiješna uvjeravanja da ste antifašist jer to se podrazumijeva. Opet imamo erupciju lošeg u društvu, kao da se svi natječu tko će biti žešći. U pristojnom svijetu se taj izraz ne koristi, kao što se ne smije koristiti ni izraz “Za dom spremni”. Sve češće korištenje fašizma u javnosti je poticanje na podjele veće no ikad, a bojim se da je to zato što loše živimo – kaže G. Vilović, koja vjeruje da većina građana poput nje samo želi biti normalan građanin i preživjeti. Ako nije moguće postići konsenzus o temama koje dijele društvo jer, kako kaže prof. Šiber, “svi smo mi zarobljenici vlastite povijesti” pa i studentima govori da nema objektivnosti ni na njegovim predavanjima, moguća je i nužna sloboda izražavanja koja ne etiketira i ne vrijeđa.

>> Kako antifašisti izmišljaju fašiste