Općinski sudac odbio tužbu ustavne sutkinje protiv medija

Općinski građanski sud u Zagrebu odbio je odštetni zahtjev ustavne sutkinje Slavice Banić od 30 tisuća kuna zbog teksta iz Globusa o njezinu izboru u Ustavni sud. U tekstu “Šeksova akcija za oslobođenje Glavaša”, za koji je novinarka Slavica Lukić dobila čak nagradu HND-a “Marija Jurić Zagorka” za istraživačko novinarstvo, tvrdilo se da S. Banić ne ispunjava ni minimalne uvjete za izbor na mjesto ustavnog suca. Sudac Općinskog građanskog suda Andrej Abramović u obrazloženju nepravomoćne presude zaključio je da S. Banić na natječaju za Ustavni sud radno iskustvo u pravosuđu nije trebala dokazivati onako kao što je učinila te je to bio jedan od razloga za odbacivanje tužbe ustavne sutkinje.

Ustavni sud je zaštitio

S. Banić je Sabor u Ustavni sud izabrao u svibnju 2008. Uvjeti koje je trebalo zadovoljiti bili su 15 godina rada u struci i istaknuti znanstveni i stručni rad. S. Banić je u svojoj aplikaciji priložila potvrdu o malo manje od 16 godina staža te da je od 2004. do 2007. radila u Uredu za zakonodavstvo Vlade RH. Za ostali radni staž - u Zagrebačkoj banci i u humanitarnoj organizaciji iz Danske – S. Banić nije priložila potvrdu o vrsti posla koji je radila, zbog čega je oko njenog izbora došlo do višemjesečnog sporenja između Sabora, Upravnog suda i Ustavnog suda. Jedna od kandidatkinja koja se natjecala, a koja nije primljena u Ustavni sud, bila je i sutkinja Mirjana Juričić.

Za razliku od prijave S. Banić, M. Jurčić je Sabor odbio iako je dokazala da ima 35 godina rada u pravosuđu, od čega je 13 godina radila kao sutkinja Upravnog suda s radnim učinkom za 30 posto većim od norme. Saborskim odborom za Ustav, na osnovu čijih odluka je Sabor prihvaćao ili odbijao osobe koje su se natjecale za tri mjesta u Ustavnom sudu, predsjedao je Vladimir Šeks, a imenovanje S. Banić poduprli su HDZ, HSP i HDSSB. U veljači 2009. imenovanje S. Banić na mjesto ustavne sutkinje poništio je Upravni sud. No, odluku o poništenju Upravnog suda u listopadu je poništio Ustavni sud, pa je S. Banić na kraju ipak ostala ustavna sutkinja.

Sada radi ekonomist

Novinarka S. Lukić istraživala je slučaj te je doznala da je na bivšem radnom mjestu S. Banić u humanitarnoj organizaciji iz Danske, za koje je sada već ustavna sutkinja tvrdila da se na njemu također bavila pravosudnom strukom, nakon njenog odlaska zaposlen izvjesni ekonomist - što bi imalo značiti da ipak nije riječ o radnom mjestu u pravosudnoj struci. Sudac Općinskog građanskog suda Abramović sada je zaključio da svi građani, a posebno mediji, imaju pravo ocjenjivati stručnost kandidata koji se prijavljuju za Ustavni sud. Naveo je da odluke Ustavnog suda nisu dogma, što potvrđuje i činjenica da i sam Ustavni sud naknadno mijenja svoje odluke

Sudac Abramović se u obrazloženju svoje presude osvrnuo i na opravdavanje kontroverznog načina dokazivanja radnog staža ustavne sutkinje S. Banić. Opravdanje se svodilo na to da se radno iskustvo može stjecati i na poslovima koji se ne upisuju u radnu knjižicu, no sudac Abramović je zaključio da to ima smisla, ali da se na takvim poslovima ne može stjecati takva praksa kojom bi se mogla posebno isticati u pravosudnoj struci, a što je bio jedan od uvjeta pri izboru sudaca za Ustavni sud.

Jedan od argumenata ustavne sutkinje S. Banić u tužbi kojom je tražila odštetu zbog nagrađivanog novinarskog članka bio je i zaključak Ustavnog suda iz 2009. po kojem ni mnogi od sadašnjih ustavnih sudaca nisu prilagali potvrde svih poslodavaca, pa bi inzistiranje na traženju svih takvih potvrda značilo da su i oni izabrani ništavnim rješenjima, a da bi traženje toga samo od S. Banić nju diskriminiralo. Sudac Abramović je naveo, međutim, da je takvo zaključivanje primjer lošeg argumentiranja ad hominem i da nitko ne može biti sudac u vlastitoj stvari, odnosno da ni Ustavni sud ne može odlučivati o izboru nekoga od kandidata za ustavne suce.