Kako je ministar uprave Kuščević peradarnik pretvorio u luksuznu vilu

Zasad je najvažnije da je ministar uprave Lovro Kuščević zahvalan novinarima na svemu što su proteklih dana otkrili o njegovoj privatnoj imovini i da njemu nakon svega nije “ni najmanje neugodno” jer “Bogu hvala, imam puno nekretnina. Tko će to pratiti”. Dakako, sad bi se građani mogli pitati kakvu to poruku šalje i koga to imamo za ministra u tako važnom resoru u kojem se očekuju najveće reforme ako mu takav problem predstavlja administrativna briga o sedam vlastitih nekretnina.

Ali takav bi zaključak bio zlonamjeran jer, tko god je imao prigodu razgovarati s ministrom, ne može mu osporiti kapacitete za bavljenje puno složenijim i raznovrsnijim poslovima. Druga je stvar što je doveo u pitanje svoju vjerodostojnost jer je na svečanom puštanju u rad portala Katastar.hr proteklog tjedna rekao: “Vjerujem da će portal pomoći u ubrzavanju investicija i podizanju investicijske klime, transparentnosti i sigurnosti podataka u Hrvatskoj.” Njemu nije pomoglo. Zbog otkrića novinara Telegrama mogao bi prekršajno odgovarati jer svoje dvije kuće nije prijavio u katastar, pri čemu s jednom kasni već 11 godina. Baš kao po onoj da su u postolara najgore cipele. Ali to je najmanji problem. Propust je skrenuo pozornost na ministrovu imovinsku karticu i propitivanja kako je sve to stekao.

“Reciklaže lažnih priča”

Ministar je jučer istaknuo: “Radi se o podmetanjima, starim i recikliranim lažnim pričama kojima se i prije 10 godina pokušavalo uništiti mene i ukaljati moj rad. Nadležne institucije su i ranijih godina sve provjeravale i utvrdile kako je rađeno sukladno zakonskim odredbama.” Ako je to točno, ministar nema razloga izbjegavati novinarska pitanja.

Prva Kuščevićeva javno dostupna imovinska kartica objavljena je u lipnju 2011. kad je prijavio imovinu vrijednu 8,5 milijuna kuna. Pri tomu je napisao da je sve stekao od plaće, samostalne djelatnosti, prodajom imovine i kreditom. Kuščević nema potrebu o tomu se očitovati jer, kaže, sve je evidentirano u imovinskim karticama.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Splitu 1999., potom je radio kao voditelj prodaje, pa od 2002. do 2005. bio je direktor tvrtke Kuščević d.o.o. u kojoj je na godišnjoj razini imao plaću od 70.000 kuna. Od 2005. do siječnja 2016. bio je u tri mandata načelnik općine Nerežišće na godišnjoj plaći od oko 130.000 kuna te je 2011. prijavio i prihode od imovine od 180.000 kuna, vjerojatno od turističkog iznajmljivanja.

S tim da ne znamo od kada ima taj dodatni prihod i koliki je bio ranijih godina. Čak i desetogodišnji takav prihod, s načelničkom plaćom, ne pokriva ni tri milijuna kuna. S tim da su on, nezaposlena supruga i od 2007./2008. dvoje djece imali i troškove života. Kuščević je 2010. podigao kredit od milijun kuna na pet godina pa je mjesečna rata otplate mogla biti 19.000 kuna. Enigma je kako je to Kuščević otplaćivao.

Kuščević nema ušteđevine

U karticama nema evidentiranu ušteđevinu (a ni druge pokretnine) veću od 30.000 kuna, a u vrijeme otplate kredita od 2012. do 2014. ni prihode od turizma. Moguće je da je zbog otplate kredita prodao voćnjak (70.000 kn) i poslovni prostor u Supetru (milijun kn) jer su u kolovozu 2013. još bili u kartici, a u travnju 2014. ih više nema.

U siječnju 2016. građevinsko zemljište do tada vrijedno 200.000 kuna sada piše da vrijedi 750.000 kuna. I još je dodao voćnjak vrijedan 100.000 kuna i “gospodarski objekt” od 60 metara četvornih procijenjen na 200.000 kuna. To je i u studenome 2016., kad je podnio prvu imovinsku karticu kao ministar graditeljstva i prostornog uređenja, još bio “gospodarski objekt” da bi u listopadu 2017. bio upisan kao “kuća s okućnicom”.

Prema Kuščevićevu priopćenju, taj objekt prvo je bio štala, odnosno objekt “za uzgajanje kunića i peradi”. Izmjenama Prostornog plana općina Nerežišće zabranila je izgradnju štala na udaljenosti manjoj od 200 metara od naselja i “kao kompenzacijska mjera za sve dotad izgrađene gospodarske objekte koji se nalaze u tom pojasu omogućena je promjena namjene”. Općinsko vijeće je svojom odlukom, a ne Kuščević kao načelnik općine donio tu odluku koja je vrijedila za “sve investitore pod jednakim uvjetima”, obrazlaže ministar.

Tu odluku od 10. prosinca 2015. potpisao je Jakša Goić, predsjednik Općinskog vijeća kao “rješenje o ispravci greške u Odluci o donošenju izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja općine Nerežišća”, a u stavku 2. da se štale za koje je prije plana izdan akt za gradnju “mogu prenamijeniti u stambene, poslovne ili zgrade mješovite namjene”.

Naravno, što zaključiti nego da Kuščević, kad je kupio tu nekretninu i peradarnik, kao načelnik općine nije mogao znati da će Općinsko vijeće, i to mjesec dana prije njegova preuzimanja ministarske dužnosti donijeti “rješenje o ispravci greške”. Ta je “ispravka greške” višestruko uvećala vrijednost nekretnine iako za Kuščevića i “peradarnik” i “kuća s okućnicom” vrijede jednako – 200.000 kn!