Šok, tuga, očaj – samo su neki od osjećaja mještana Gunje, Rajeva Sela i Račinovaca nakon što prvi put posjete svoje domove uništene u katastrofalnim poplavama. – Sve što vidim ima za mene neku uspomenu, a sada je uništeno. Za svaki od tih predmeta znam gdje je i zašto kupljen, koja mu je namjena i sl. Imali smo sve što nam treba, a sada više nemamo ništa. Jedino pozitivno u svemu je živa glava – kroz suze govori Marija Sluganović, 72-godišnjakinja iz Gunje koju smo zatekli na povratku kući prvi put nakon poplave.
Nadali su se da će zlo proći
Dok hoda po kući, uzima u ruke razne predmete, čisti ih od mulja i vode i gleda može li se što spasiti. Sve je unutra vlažno i isprevrtano. Na podu u hodniku, prekrivenu muljem, nalazi i krunicu, koju je u onoj panici kada se selo plavilo zagubila. Svako malo ponavlja da je sve to strašno, ali i da je volja Božja. Još se sjeća da je u nedjelju navečer sa suprugom Martinom, također 72-godišnjakom, izvučena iz već poplavljene kuće. Znali su da voda dolazi, ali nisu željeli napustiti dom. Mislili su da to ipak neće biti tih razmjera. Otišli su u potkrovlje, u koje su odnijeli nešto hrane i vode, i nadali se da će zlo brzo proći. No, nije.
– Nikada nisam tako nešto vidio. Na oči ti raste Sava i sve više prijeti. Dolazili su po nas nekoliko puta, zvao nas je i sin, ali nismo željeli otići. Onda su u nedjelju došli po nas čamcem. U njega smo ulazili s balkona – prisjeća se Martin dok među stvarima pronalazi i fotografije unučadi, Tanje i Darija, te sliku pape Ivana Pavla Drugoga, koje su ostale sačuvane.
– Nažalost, nije nam ovo prvi put da moramo sve ispočetka. Do 1994. živjeli smo u Donjim Vitanovićima pokraj Brčkog. Tada smo zbog rata morali napustiti kuću. Sve što smo stekli ostavili smo ondje. Sada opet, 20 godina poslije, moramo ispočetka – kaže Martin. Dodiruje i zidove u kući na kojima se jasno vidi koliko je voda bila visoka, ali i koliko je sve i dalje vlažno. U svinjcima je zatekao četiri svinje koje su uginule u vodi. I 25 je pilića također uginulo. Ipak, u dvorištu ih je dočekao pas Roky, što ih je neizmjerno obradovalo.
– Ne znam gdje je bio i kako se spasio. Kada je voda dolazila, bio se popeo na plastični stol i neka vrata koja je voda donijela. Bojao se i stalno je hodao po tome, ali niti je on mogao do nas niti smo mi mogli do njega. Mislili smo da ga nećemo više vidjeti. Na sreću, opet je s nama. Obradovao nam se kao malo dijete. Samo što nije rekao da ga zagrlimo – kroz suze govori baka Marija. Obišla je i vrt iza kuće u kojemu je sve također potpuno uništeno. Pod vodom su završili i strojevi za drvodjelstvo djeda Martina, koji se prije bavio tim zanatom.
Očekuju pomoć države
– Sve što je bilo u doticaju s vodom mora se baciti. Spasiti se možda može dio posuđa i neke plastične stvari. Moramo skinuti i parkete, ali i baciti sav namještaj – kaže njihov 48-godišnji sin Tadija Sluganović, koji s obitelji boravi u Austriji, a u Gunju je došao napraviti koliko može. Nakon što je ušao u kuću, prvo je sve fotografirao, a potom počeo iznositi stvari i bacati ih u dvorište. Kaže da ne strahuje od zaraza, ali i kako očekuje da će država nadoknaditi štetu mještanima i obnoviti im uništeno.
– Prije godinu dana cijela je kuća obnovljena. Stavljeni su parketi, pločice, stolarija, kamin, kupljen je namještaj... Ništa od toga više nema – ističe.
Koliko god sve izgledalo loše, Sluganovići kažu da će se u Gunju vratiti živjeti čim to bude moguće. – Samo neka se voda povuče i neka kažu da se ovdje može opet živjeti i ja dolazim. Polako ćemo raditi i sređivati sve ovo što je voda uništila. Znamo da će trebati vremena, ali znamo i da ćemo to napraviti. Isto razmišljaju i mnogi drugi naši prijatelji – zaključuje Martin Sluganović.
>>Ovako nakon poplava izgleda Gunja
>> Gunja i dalje avetinjski prazno selo, građani u šoku i zapanjeni viđenim