Predsjednik Zoran Milanović predložio je premijeru Andreju Plenkoviću da u upravljački odbor i izvršnu radnu skupinu za izradu Nacionalne razvojne strategije Hrvatske do 2030. uključi i predstavnike oporbenih parlamentarnih stranaka.
Potkrijepio je to tvrdnjom da je riječ o izradi ključnog dokumenta za cjelokupni razvoj društva i gospodarstva oko kojeg treba postići što širi konsenzus te da bi to trebao biti dokument koji će se provoditi bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti. Oporba, i lijeva i desna, taj je prijedlog dočekala s odobravanjem.
– Nacionalna razvojna strategija temeljni je nacionalni dokument za razvoj Hrvatske u idućih 10 godina. Također, ona ima i sekundarnu ulogu u povlačenju sredstava iz EU fondova zbog čega ne mogu dovoljno naglasiti njenu važnost. Upravljački odbor je ključno tijelo u donošenju nacionalne razvojne strategije, ali je isto tako i tijelo koje će nadzirati njenu provedbu, a po potrebi i izmjene i dopune te strategije, kao i akata koji će se donositi na temelju nje. Ako doista želimo da ovo bude nacionalna strategija, a ne stranačka, ako doista želimo da ova strategija proživi 10 godina, onda je logično da u upravljački odbor budu uključeni i predstavnici opozicije. Plenkovićevim rječnikom, želim da predsjedniku Vlade bude potpuno jasno da demokratski uzusi kod donošenja ovakvog dokumenta pretpostavljaju da u procese budu uključeni doista svi, a ne samo oni koji su po Plenkovićevoj volji – ovim se riječima o Milanovićevu prijedlogu izjasnio Peđa Grbin iz SDP-a.
Mostov Zvonimir Troskot nazvao je Milanovićev prijedlog korektnim i konstruktivnim jer se, kako je rekao, oko strateških dugoročnih interesa Hrvatske treba ići na što šire uključivanje svih relevantnih političkih faktora.
– Ovo bi zaista trebala biti prilika za zaokret, a ne uključivanje reda radi i samo da se zadovolji forma. S obzirom na iskustvo koje imamo, a to je da Vlada odbacuje sve naše prijedloge iako su konstruktivni i provedivi, pitanje je koliko bi se uvažila oporbena rješenja – kazao je Troskot.
Milanovićev apel odobrava i Katarina Peović iz Radničke fronta rekavši: “Pozdravljamo taj prijedlog jer bi se, u dominaciji neoliberalnih protržišnih politika, uistinu konačno trebalo čuti proradničke stavove. Glavni doprinos Radničke fronte vidimo u razgovoru o jačanju radničkih prava, uključivanju društvene većine u odlučivanje o tome što, kako i za koga proizvoditi, u razgovoru o mogućnostima prevladavanja okoštale privredne strukture koja se temelji na uslužnim djelatnostima s niskom dodanom vrijednošću te zastupanju autonomnih politika prema EU centru”. Nadovezao se i Stjepo Bartulica iz Domovinskog pokreta:
– To je dobra ideja. U politici to nije lako postići, no ako se radi o dugoročnim posljedicama za našu zemlju, onda oko tog dokumenta treba pokušati postići što širi konsenzus.
Kako ne bi podržala svog novog lidera koji se rukama i nogama bori da zamuti svoju ulogu u aferi "Kovačević"a istovremeno iz ćistog populizma daje tobože svoje prijedloge koji su već prije tri godine aktualizirani. Jeftina i prozirna demagogija koja je u skladu retorike i javnog diskursa zastupnika tipa Grmoja, Bulja, Ahmetovič i ostalih sijača laži. Strategija je potpuno jasna-agitpropom udarati po Vladi i Plenkoviću ,istina je pritom potpuno nevažna. Milanoviću se mora odati priznanje kako je galamom i prikrivenim prijetnjama uspio izazvati stres kod onog dijela oporbe koja mu svih ovih godina nije bila sklona. Tipični primjer Stokholmskog sindroma.