Opsjenari su raskrinkani, ljudi shvaćaju koliko je opasno izgubiti povjerenje u znanje

Pandemija novog koronavirusa okrenula je cijeli svijet naglavce. Život je privremeno zaustavljen, no to ne može trajati vječno i svi se pitaju u kakav ćemo se svijet vratiti. Kriza u kojoj smo se zatekli trenutak je za preispitivanje, a onda i prilika za promjene. Dok neki utopijski smatraju da nakon korone ništa više neće biti kao što je bilo, filozof i analitičar Žarko Puhovski u to nije baš uvjeren, smatrajući da će se nakon krize ljudi s veseljem vratiti u "business as usual", odnosno u svijet kakav je bio. Kao možda nijedna kriza prije nje, koronakriza je na brutalan način razotkrila i naše brojne iluzije i zablude o svijetu i društvu u kojem smo živjeli prije pandemije. Koje pouke možemo izvući iz situacije u kojoj smo se našli? Što nam je otkrila korona?

Ponajprije, ova nas je kriza naučila da smo sami. Unatoč članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu, pokazalo se da smo i u trenutku najveće krize prepušteni sami sebi, vlastitom znanju i sposobnostima. Iako nam je šefica Europske komisije Ursula von der Leyen uputila jednu poruku podrške na Twitteru, to nas ne bi trebalo zavarati. Usprkos deklarativnim iskazima solidarnosti, solidarnost je u ovoj krizi iščezla. Čak i da smo trebali pomoć kao što su je na vrhuncu epidemije očajnički trebali Talijani, tu pomoć iz EU ne bismo dobili, kao što je nisu dobili ni Talijani. U trenutku izbijanja krize zabrana izvoza zaštitne opreme bila je prva odluka koju je donijela Njemačka, a slijedila je i slična odluka Francuske. Kasnije su te odluke korigirane, ali su njihove posljedice ostale.

Neuvjerljiva i izgubljena šefica Europske komisije poslije se ispričavala Talijanima, ali čini se da je za to prekasno. U krizama kao što je ova EU se ponovno pokazao kao disfunkcionalna zajednica koja nije u stanju reagirati brzo i odlučno, baš kao ni Europska komisija, koja bi trebala funkcionirati kao svojevrsna europska vlada. Međutim, kao što EU nije politička unija, a nakon koronakrize jasno je da to neće nikad ni postati, tako ni Komisija nije njezina vlada. Reakcija EU kao cjeline na krizu bila je katastrofalna. Iako traje već nekoliko tjedana, lideri država članica do četvrtka poslije podne još se nisu dogovorili oko odgovora EU na pandemiju koronavirusa i financiranja gospodarskog oporavka nakon krize.

Baš kao i u prošloj velikoj financijskoj krizi, Europa se ponovno podijelila na sjever i jug, odnosno na siromašnije južne i bogate sjeverne članice koje, kako se čini, nikad neće prihvatiti uspostavljanje posebnog fonda i zajedničko zaduživanje država članica, smatrajući da bi to vodilo u redistribuciju njihova bogatstva, na što bogati sjever nikad neće pristati. Iako francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorava na to da bi neuspjeh oko koronaobveznica mogao voditi u raspad eurozone i EU, to se najvjerojatnije ipak neće dogoditi. EU će preživjeti i ovu krizu i opstati kao zajedničko tržište na kojem će Njemačka prodavati svoje automobile, ali ne i više od toga. Europska unija nakon ovoga nikad neće postati Sjedinjene Države Europe.

- Iako je riječ o globalnoj nevolji, svaka se zemlja spašava sama, zatvarajući svoje granice. Granice u Europi odjednom su postale važnije nego ikad prije u posljednjih šest desetljeća, iako virusi ne vode računa o granicama - primjećuje Puhovski.

>> VIDEO Krunoslav Capak o popuštanju mjera

Video: Večernji TV

Pogrešno oslanjanje na turizam

Koronakriza nam je u proteklih mjesec i pol dana također pomogla shvatiti važnost znanosti i činjenica nasuprot teorijama zavjere i drugim izmišljotinama koje su proteklih godina uživale povlašten tretman za raznim govornicama, i to unatoč činjenici da je i ova kriza pokrenula lavinu takvih teorija. Od koronavirusa je umro i svećenik koji je unatoč zarazi održavao mise tvrdeći da je Bog veći od virusa, kao i čovjek koji je virus smatrao "političkom zavjerom". Suočeni s ozbiljnom zdravstvenom prijetnjom, ljudi su ipak skloniji vjerovati liječnicima, a ne nadriliječnicima. Populizam i šarlatanstvo na političkom tržištu više nemaju onakvu prođu kao što su ga imali donedavno. U ovim okolnostima i tvrdnja Novaka Đokovića kako je protiv cijepljenja zvuči još šokantnije, baš kao što i besmislice Ivana Pernara o vitaminu C, koji je, eto, čudotvoran lijek za sve, pa i koronavirus, nikad nisu izgledale tako suludo i uvrnuto kao danas. Nakon iskustva pandemije koronavirusa takve gluposti više ne padaju na plodno tlo.

Znanost je, čini se, ponovno na cijeni. Ljudi shvaćaju da se protiv zaraze možemo nositi znanjem i uputama stručnjaka i epidemiologa, a ne nadriliječnika i opsjenara. Nakon višegodišnjeg trenda stalnog potkopavanja povjerenja građana u znanost, koje je dolazilo i s najviših mjesta, sada shvaćamo koliko je u odgovoru na prijetnju opasno i neodgovorno narušavanje povjerenja u znanost. Izraelski povjesničar Yuval Noah Harari objašnjava kako danas milijuni ljudi peru ruke, ne zato što se boje policije za sapun, nego zato što shvaćaju činjenicu da se pranjem ruku sapunom uklanjaju virusi i bakterije koji uzrokuju bolesti. "Ali da bismo postigli takvu razinu suradnje, potrebno je povjerenje.

Ljudi moraju vjerovati znanosti, javnosti i medijima. Prethodnih godina neodgovorni političari narušili su povjerenje u znanost, javnost i medije. Sada ti isti neodgovorni političari mogu pasti u iskušenje da krenu u autoritarnost. Povjerenje koje je godinama narušavano ne može biti odjednom izgrađeno. Ali ovo nisu normalne okolnosti. U trenucima krize mišljenja se brzo mijenjaju. Možete biti godinama posvađani s rođacima, ali kad se pojavi neka hitnost, iznenada otkrijete skriveni rezervoar povjerenja i prijateljstva, i trčite u pomoć jedni drugima. Umjesto režima nadzora, nije prekasno da se vrati povjerenje u znanost, javnost i medije", napisao je ovih dana u Financial Timesu Harari, poručujući kako u narednim danima treba vjerovati znanstvenim podacima i zdravstvenim radnicima prije nego teorijama zavjere i sebičnim političarima.

Međutim, Puhovski vjeruje da je trenutačni zaton populizma privremen te da će se populisti vratiti na scenu jer će se teorije zavjere, od kojih populisti žive, nakon što pandemija prođe ponovno razmahati. Aktualna kriza dovodi u pitanje i temeljne humanističke postulate. Dok se Pernar pita je li normalno da država bude mjesecima blokirana zato da bi neki djed živio malo dulje, političari se diljem Europe i svijeta kolebaju između spašavanja ljudskih života i ekonomije. Jürgen Habermas, jedan od najvećih živućih filozofa današnjice, smatra da spašavanje svakog čovjeka "mora imati apsolutnu prednost pred utilitarističkom računicom o ekonomskim troškovima što ih taj cilj može prouzročiti". Osvrnuvši se na to pitanje, Puhovski smatra kako je odluka da za opstanak zajednice riskiramo živote onih iznad 70 godina "mogući stav", ali da bi za to doista trebalo provesti referendum. Koronakriza također je ubrzala spoznaju da je cijeli naš gospodarski koncept koji protekla dva i pol desetljeća počiva isključivo na potrošnji i turizmu suštinski pogrešan. Zahvaljujući takvom konceptu Hrvatska je od druge najrazvijenije zemlje nove Europe postala jedna od najsiromašnijih europskih zemalja. Ekonomist Ljubo Jurčić objašnjava da rat ne može biti razlog takvom gospodarskom sunovratu jer je problem u pogrešnoj ekonomskoj politici.

>> VIDEO Prof. dr. sc. Nenad Ban savjetuje čega bi se građani trebali držati i nakon opuštanja mjera

Video: Večernji list

- Hrvatska je tek prošle godine dosegnula razinu 2008., a ostale tranzicijske zemlje sada su prosječno 30 posto bogatije nego što su bile te godine. Dakle, nešto s nama nije u redu. Zato je ovo dobar trenutak da se zapitamo u čemu smo pogriješili. Ovo što se radi u Hrvatskoj nema nikakvo opravdanje u ekonomskoj povijesti ili u ekonomskoj znanosti jer su sve ostale zemlje prebrodile prošlu krizu već 2010., upravo zahvaljujući ekonomskoj znanosti, a mi smo radili sve suprotno od toga. Dok cijeli svijet upravlja ekonomijom fiskalnom i monetarnom politikom, kao i industrijskom politikom, na temelju čega se onda formira i fiskalna i monetarna politika, mi takve politike nemamo - analizira Jurčić koji hrvatsku ovisnost o turizmu opisuje kao tzv. nizozemsku bolest.

Radi se o tome da su se i Nizozemci, nakon što su šezdesetih otkrili velika nalazišta plina, jedno vrijeme oslanjali na plin. No onda su shvatili da im industrija počinje propadati pa su se ponovno okrenuli njezinu razvoju, smatrajući da moraju živjeti od industrijske kreativnosti, a ne od plina. Jurčić zato smatra da očekivani pad prihoda od turizma zbog koronavirusa može biti prilika za preispitivanje takve pogrešne politike. Također, ova je kriza razotkrila neoliberalne zablude o tržištu i njegovoj neograničenoj moći samoregulacije, bacivši novo svjetlo na ulogu države u ovakvim krizama. U samo mjesec dana tržište se potpuno urušilo, a upravo svjedočimo dosad neviđenom državnom intervencionizmu. Niz država svojim građanima dijeli novac kako bi preživjeli krizu, a neke, poput Španjolske, uvode isplaćivanje temeljnog dohotka najsiromašnijim kućanstvima, što je dosad bilo tabu-tema. Profesor Puhovski napominje kako se u svakoj krizi pokaže da je kapitalizam dobar sustav za dobra vremena, ali ne i za vrijeme krize:

- Država je ovaj put privremeno suspendirala temeljne postulate kapitalizma, ograničivši proizvodnju i potrošnju, i to u ime očuvanja kapitalizma. Aktualna je kriza dovela u pitanje temeljne dogme liberalnog kapitalizma.

- Ekonomski liberalizam kaže da je tržište mehanizam koji sve rješava, a mi ekonomisti znamo da je savršeno tržište najbolji regulator. Međutim, problem je što savršeno tržište ne postoji i što takvo tržište netko mora regulirati - objašnjava Jurčić, navodeći kao primjer Imunološki zavod.

Održavanje takvog zavoda u vrijeme kada nema zdravstvenih kriza i epidemija tržištu se uopće ne isplati. Slično je i s vojskom koja je u mirnodopskom razdoblju samo trošak, ali je neophodna u trenutku kada vas netko napadne. Tako je i s javnim zdravstvom koje je javno dobro i samo se ono može nositi s pandemijama.

Neoliberali za mišju rupu

Jurčić podsjeća na jedan od temeljnih postulata Andrije Štampara koji je napisao da liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o pacijentu. Ugledni profesor naglašava da se u ovoj situaciji ponovno potvrđuje kako država mora osigurati da u svakom trenutku na svom teritoriju ima dovoljno hrane, energije i lijekova te da se ona mora skrbiti o javnim dobrima kao što su infrastruktura, energetika, zdravstvo i obrazovanje, iako neoliberali uvjeravaju da sve to treba privatizirati.

- Imaju li imalo obraza, sada bi se svi oni trebali povući u mišju rupu - oštar je Jurčić. Puhovski dodaje kako je kriza pokazala da je teorija o tzv. uhljebima u javnom sektoru u najmanju ruku histerično pretjerivanje, iako to, naravno, ne znači da uhljeba nema. Hrvatska ima temelje javnog sustava i u zdravstvu i u školstvu koji su sposobni funkcionirati u teškim uvjetima, i to iznad naših očekivanja. Puhovski smatra i da je koronakriza pokazala da Hrvatska nije sekularna država, premda hrvatski Ustav kaže da su u Hrvatskoj vjerske zajednice odvojene od države. Napominje da su vjerske zajednice odvojene od države, ali država nije od vjerskih zajednica, što se vidjelo kada je glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije na konferenciji za novinare Nacionalnog stožera govorio o Uskrsu.

- Nedavno su na jednoj konferenciji za novinare kriznog stožera govorili o tome kako su primijetili okupljanje ljudi koji igraju nogomet i okupljanje pred crkvom. Dok su ove koji igraju nogomet rastjerali, one koji su bili pred crkvom zamolili su da se udalje, ne želeći prihvatiti da okupljanje na nogometu i pred crkvom može biti jednaka ugroza javnom zdravlju. Srećom, crkveni vrh u ovoj se krizi razumno ponaša i to zahvaljujući ponajprije pritisku pape Franje - zaključuje naš sugovornik.