Nekadašnji Večernjakov „Don Blog“, vlč. Anđelko Kaćunko, objavio je ovih ljetnih dana svoju novu knjigu „Optimist, ali 'teški' realist“, u kojoj objedinjuje svoje intervjue od 2014., podsjećajući na aktualne teme u posljednjih šest godina, na koje je davao britke i samo njemu znane lucidno-duhovite odgovore, secirajući društvenu i crkvenu stvarnost.
„Odgovoran pred Bogom i pred svojom savješću, a u duhu svojega životnoga gesla: "Sionu za ljubav neću šutjeti" (Iz 62,1), don Anđelko ne samo da ne šuti, već za mnoge i previše govori. Ovo previše ne znači puno riječi i rečenica, već previše u smislu "što tko zasluži, to i dobije"“, piše u predgovoru knjige dr. fra Žarko Relota, dodajući kako je zanimljivo čim Kaćunka nema u javnosti, novinari ga odmah zaintrigirano pitaju: "Zašto te nema?", ali kad se (po)javi, s druge strane se čuje pitanje: "Kad ćete ga više ušutkati?"
„A stvarno je šteta što se više ne javlja. Ali kad bi ušutio, kamenje bi progovorilo. Međutim, don Kaćunko se javlja ne radi toga da bi prijatelji znali da je još uvijek živ, već zbog toga što ima što reći. O sebi, svojoj mnogobrojnoj vrijednoj obitelji, o Bogu, Crkvi, Stepincu, svome hrvatskom narodu, sjemenišnom odgoju, osobama koje je tijekom svojega života susretao, pastirima, "stadu", medijima, politici i političarima, starletama, raznim stratištima... Ma o svemu. I što je najvažnije. O svemu ima svoj stav. Svjestan je da se mnogi s njim neće složiti. Pače! Bit će osporavan, ali "istina će vas osloboditi". Između metropole, karijere i šutnje s jedne strane te "seoske zabiti", slobode i pisanja s druge strane, izabire ovo drugo. Za mnoge kazna i poniženje, za njega konačno "biti svoj" jer "za slobodu nas Krist oslobodi", piše Relota, naglašavajući kako Kaćunko „neće štedjeti nikoga te da će bez dlake na jeziku reći ono što smatra shodnim te što mu vjera i znanje nalažu“ te da je njegov moto "narod nikada ne sluša nekoga tko uopćeno frazira tek toliko da nešto rekne a da ništa ne kaže" misao vodilja njegovih odgovora na postavljena mu pitanja.
„Iznimno hrabar u svojim razmišljanjima upućuje ozbiljnu kritiku pastirima Crkve u Hrvata te njezinu intelektualnom miljeu. Na sebi svojstven način HBK (Hrvatska biskupska konferencija) preimenuje u "Hladnu birokratsku koaliciju", a crkvena učilišta i njihove veleučene zaposlenike uspoređuje s "čardakom ni na nebu ni na zemlji". Sve to čini iz razloga jer don Blog ne "hrče blaženo kao kler dok tone brod i škver" (Hrvatska), već na otpor trubi kao trubač sa Seine. Poštuje on crkvene auktoritete. Štoviše, divi se Ivanu Pavlu I, Ivanu Pavlu "Dragom", Benediktu i Franji, klanja se Kristu Glavi, ali u pogreške klera "upire prstom" sa željom da bismo manje griješili i bili sveti. Utemeljena kritika koja proziva i poziva. Iako strelice pogađaju srce, one ne ubijaju. Čak niti ne ranjavaju, već samo upozoravaju. Nije lako napisati da "često sjedi mulj na prijestolju – a često i prijestolje na mulju". Nije lako niti pročitati takvu ili neku sličnu don Anđelkovu misao i pronaći se u tim riječima. Ali on zna na koga je mislio, a ako pročitaju znat će i oni na koje se to odnosi.
S puno odvažnosti citira Yvesa Marsaudrona: "Mi ćemo iskvariti svećenstvo, a ono narod. Tako ćemo iskopati grob Crkvi." Čini to jer bi htio vidjeti budnicu u hrvatskom kleru i u hrvatskom narodu, ali s velikom rezervom gleda na to jer "u Hrvatskoj vlada trostruko neznanje – vjersko, političko, medijsko". Kako i ne bi kad "kršćanske snahe i punice gutaju TV-sapunice i bježe od SV. krunice". I ne samo one. Zbog svega toga, u duhu Sv. Benedikta želi ponuditi svoje 'rješenje problema' sloganom: "MOLI, RADI, RODI!" Smatra da je to najbolji oblik borbe protiv "demokratskog totalitarizma" i "kontracepcijskog kapitalizma"“, piše fra
Žarko Relota, dodajući kako Kaćunko, premda je i sam novinar, svoje kolege naziva "intelektualnim prostitutkama" zbog toga što "služe bogatašima iza kulisa".
On ne spada u tu kategoriju, jer služi samo Bogu i čovjeku. A čovjek je i Nives Celzijus. Iz tog razloga će parafrazirati Pavla apostola: "Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta." Vodi ga "globalizacija ljubavi", a ne služenje raznim vrhovništvima te hrabro sudjeluje u promociji raznih knjiga, svjestan da će vlasti tražiti da ga se ušutka. Odvažnost za svoje kritike nalazi i u riječima rektora Tanjića: "Mi ne možemo s feudalnim modelom Crkve biti autentični u 21. stoljeću." Zabrinut je jer "Crotitanik ubrzano tone, a crkveni alarmi ne zvone!" te poziva na reformiranje deformiranog. Možda malo i pretenciozno u tom smislu sebe smatra pretečom ideja aktualnog Pape i njegova poziva za odlazak na "periferije"“, veli Relota.
„S obzirom da su, kako don Anđelko piše, "bolesna braća zagadila zdravo društvo", potrebno je da zdravo društvo ozdravi bolesnu braću. Zbog toga toliko puta citira lijepe biblijske retke, misli zadnjih Petrovih nasljednika te razmišljanja velikih imena svjetske i domaće književnosti. Vjeruje da je za "mentalno zdravlje nacije presudno razlikovanje knjige i televizije". Sve to iz razloga jer "suvremenom naraštaju tragično nedostaje dubina – umna i duhovna"“, piše fra Žarko Relota i drži vrijedim i obogaćujućim pročitati Kaćunkovu najnoviju knjigu intervjua, jer oni mogu, kako veli, biti koristan ispit savjesti čitatelju, iako su neki, sa strane novinara, mogli biti bolje pripremljeni.
„No, cilj je postignut. A on je sažet u misao: "Kada čovjek laže, đavao plazi njegovim jezikom.". Želeći ljude osloboditi od đavlova plaženja, don Kaćunko vrlo odvažno i smjelo razotkriva mnogobrojne laži i podvale. Istina, ponekad se u tom pogledu i on od don anđela pretvara u "malog vražićka". Zato je najbolje kritički osvrt završiti molitvom: "Gospodine, daj da slabašne i nejake u vjeri prihvaćamo s punim poštovanjem, i ne daj da prema njima budemo osorni i nestrpljivi, već puni razumijevanja i ljubavi." Put do toga cilja je "globalizacija ljubavi", a on će se postići kad budemo molili, radili i rađali“, veli Relota citirajući Don Bloga Kaćunka.
Knjigu je priredio i uredio Mladen Pavković, a izdala nakladnička kuća „Treći dan“ iz Hrvatskog Leskovca.
Aj’ vas đava odnija. Živite dvi tisuće godina na lažima.