Nemam popis osobina koje bi trebao imati “moj muškarac“. O majčinstvu razmišljam, a ako mi u budućnosti dođe osoba s kojom će to biti ostvarivo i željeno, onda će se to na meni u nekom trenutku i vidjeti, s blagošću govori glumica Marija Škaričić. Nakon kazališne predstave “Ribarske svađe“ i serije “Provodi i sprovodi“ Marija Škaričić prvi je put zaigrala i u filmu Vinka Brešana. U blockbusteru “Svećenikova djeca” glumi Martu, suprugu mjesnog trafikanta i jednog od aktera akcije bušenja kondoma, Petra.
– Marta stoji čvrsto na nogama i odlučna je u svojim namjerama, ali iznutra je obična i meka žena – opisuje Škaričić svoj lik. Rad na komediji, nastavlja, bio je lijep i naporan.
– Rezultat sam vidjela nekidan i s guštom pozivam publiku u kino.
Kritična prema Crkvi
– Volim raditi s Vinkom jer ne staje dok nije zadovoljan učinjenim, i budući da ponekad izgubim kompas u vezi s tim što je dobro, a što ne, ako je njegov feedback pozitivan, prestanem se brinuti – zadovoljno će 35-godišnjakinja. Zadovoljstvo joj splasne na spomen institucije crkve, glavnog aktera u “Svećenikovoj djeci”, koju predstavlja svećenik u tajnoj borbi za hrvatski natalitet don Fabijan (Krešimir Mikić).
– Koliko ja znam, Isusova je poruka bila da je Bog ljubav i da je kraljevstvo nebesko u svima nama. Crkva od Boga radi strogoga suca koji odozgo prijeti prstom, poručuje da smo svi mi već unaprijed krivi i grešni, okaljani. Ljubav ne osuđuje, ljubav voli i iscjeljuje. Kad vidim malo dijete, često ugledam duboku ljepotu, nevinost, radost koju smo svi nekad imali. A Katolička crkva sa svojom doktrinom krivnje i straha uspješno radi na tome da se s tim kraljevstvom nebeskim kontakt izgubi. Bilo bi nepošteno reći da među svećenicima ne postoje dobronamjerni i fini ljudi, ali takve rijetko čujemo i vidimo, ne kotiraju visoko u crkvenoj hijerarhiji – oštra je docentica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
– Volim taj posao jer mu zapravo nema kraja i učim se iz dana u dan. Za neke svoje studentice gotovo mogu reći da su mi sestre, toliko smo slične u načinu na koji doživljavamo sebe unutar ovog posla, imamo slične blokade, sumnje, pristup, gušt koji se pojavi kad uloga sjedne – objašnjava.
Zadnjih mjeseci dobitnica nagrade Shooting Stars za najbolju mladu europsku glumicu ima prilično ležeran tempo jer trenutno ne radi ništa izvan akademije. A i inače je rijetko viđamo u kazalištu, većinom je njezino lice na velikom platnu.
– Tako se dogodilo, nije bilo namjerno. Budući da sam dugo bila slobodnjak, radila sam projekte koji su mi dolazili. U početku samo u kazalištu, a onda je krenulo s filmom i jednostavno se nastavilo. Nikad nisam prestala raditi u kazalištu, ali činjenica je da sam puno više napravila pred kamerama. Volim i jedno i drugo, ali ako bih morala birati, uvijek bih se bez razmišljanja odlučila za film. To je moje prirodno stanište – kaže Marija koja je jedna od naših rijetkih glumica primijećenih u inozemstvu. A misli li ondje potražiti sreću?
– Ne bih imala ništa protiv inozemne karijere, sve što sam dosad radila izvan Hrvatske bile su odlične priče i meni bogata životna razdoblja. Nakon Shooting Starsa ništa se u tom smjeru dalje nije dogodilo, a hoće li, vidjet ćemo – ostavlja sve opcije otvorenima glumica i dodaje kako joj je trenutačna pauza od angažmana baš ‘dobro sjela’.
Zašto je netko privuče - to je misterij
– To mi odgovara jer sam prošle godine radila kao blesava, ali sad mi već nedostaje gluma. Imam energije, želje i volje pa će mi valjda nešto uskoro doći – kaže horoskopska Lavica koja na ljubav gleda kao na pojavu koja nema puno veze s razumom i logikom. Kakav je njezin idealni muškarac, ne može reći jer zašto je netko privuče za nju je – misterij.
– Nemam popis osobina koje bi trebao imati “moj muškarac“. O majčinstvu razmišljam, a ako mi u budućnosti dođe osoba s kojom će to biti ostvarivo i željeno, onda će se to na meni u nekom trenutku i vidjeti. Što mi jasnije postaje da ne mogu utjecati na to kako će se život događati, sve su češći i trenuci opuštanja – s blagošću govori Škaričić, a zatim se ljutito osvrće na “tragikomičnu” vlast u svom rodnom Splitu, kao i na druge aktere domaće politike.
– Željko Kerum Split nikamo ne vodi. Zgražanja i ismijavanja nad Kerumom samo su prebacivanje pažnje s onoga što je uistinu bitno. Sve je tom čovjeku odavno pisalo na čelu. Baš kao što je na Sanaderovu čelu velikim slovima pisalo: arogancija, megalomanija, moć. Kerum, Sanader i mnogi drugi bili bi nemogući da smo mi Hrvati zreliji, svjesniji i odgovorniji. Nismo i pravo nam budi. Iako fizički odrasli, mi smo mahom zaplašena djeca koja rukicama skrivaju vlastiti pogled i nadaju se najboljemu. Čast povremenim iznimkama s pozitivnim doprinosima općoj atmosferi. Da ne postoji taj mali broj ljudi koji ima neku jasnoću i viziju, vjerojatno bismo se potpuno raspali. Pritom ne mislim na političare – tvrdi.