Subota 8. rujna
Jesu li važniji glasovi ili zadovoljština za ubijane
Odavna se o tome govori, ali uzalud. Govore o nepojmljivom izostanku kaznenog progona srpskih ratnih zločinaca silovane žene koje, kako kažu, na vukovarskim ulicama sreću svoje silovatelje, govori rodbina stradalih, govore branitelji, kadšto i mediji, ali DORH, policija i vlast ne haju. Sada je, gotovo očajnički, o tome progovorio i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava i pozvao na mirni prosvjed te je podsjetio na Ovčaru, Trpinjsku cestu 33, dva autobusa s ljudima odvezena 19. studenoga 1991. godine u Borovo Naselje, na nestale u Dalju, na pekaru na Drvenoj pijaci, na Velepromet te na ranjenike, bolesnike mučene, pogubljene pucnjem u glavu...
Penava reče kako “sklapamo saveze s onima koji u svojim redovima kriju krivce, koji znaju sve o određenim zločinima, ali o tome šute”. Očito je mislio na partnerstvo HDZ-a i Pupovčeva SDSS-a, no domalo je rekao kako “podupire Vladu Andreja Plenkovića” jer je “najbolja Vlada koju smo ikada imali”, ali “to ne znači da su savršeni, glavu se ne smije okretati”. Bit će da ga je ipak obuzeo strah od bešćutnog Plenkovića koji pomete svakoga tko mu se usprotivi pa ćemo vidjeti jesu li premijeru važnija tri Pupovčeva glasa ili zadovoljština za ubijene, mučene, silovane.
Nedjelja 9. rujna
Ponižavanje pred činovnicom EU Vestager
Margarethe Vestager, povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje, koja je boravila u Hrvatskoj, podsjetila je na Carlu del Ponte, pred kojom je servilni i kukavički hrvatski politički vrh padao ničice, spreman da Haaškom sudu izruči ne samo generale i svu dokumentaciju nego i cijelu Hrvatsku. I koji je epohalni zaključak iz razgovora s gospođom Vestager o brodogradilištima koji političari i mediji izgovaraju kao sudbinsko otkriće? Da je “koncentracija države u planu za restrukturiranje prevelika”! Koja duboka spoznaja do koje hrvatski umovi nisu mogli doći sami, nego im je trebala pamet iz Bruxellesa! Tako nije samo Plenković lutak Europske unije, nego je u bruxelleskog lutka pretvoreno i hrvatsko gospodarstvo. Naravno, posve je nemoguće zamisliti da se pred jednom činovnicom EU tako ponižavaju političari i mediji u Berlinu i Parizu, jer Njemačka i Francuska, za razliku od Hrvatske, nisu kolonije s maloumnim i sluganskim vodstvom. Navodno je ministar gospodarstva Darko Horvat, nakon šapćućeg savjetovanja s Plenkovićem, na sastanku s povjerenicom EU podignuo ruku i s molećivim pogledom upitao: “Sila mi je, gospođo, mogu li na WC?” Odgovorila mu je: “Molim vas da se obratite Komisiji EU za fiziološke potrebe.”
Ponedjeljak 10. rujna
Osveta demokracije u Milinovićevoj županiji
Netom održani izbori za predsjednika HDZ-a Ličko-senjske županije s jednim kandidatom Marijanom Kustićem, nakon što je maknut Darko Milinović, preslikano su stanje u vrhu stranke. Kao što je na tim izborima bio samo jedan kandidat, HDZ je jedan čovjek – Plenković, odluke donosi samo jedan čovjek – Plenković, Istanbulska je konvencija morala biti ratificirana makar je stvarno za nju bio samo jedan čovjek – Plenković, svi moraju biti podložni jednom čovjeku – Plenkoviću, nitko se ne smije usprotiviti samo jednom čovjeku – Plenkoviću, svi moraju potvrđivati ono što kaže jedan čovjek – Plenković, svu vlast ima samo jedan čovjek – Plenković... A kako riječ totalitarizam dolazi od latinske riječi totus koja znači sav, svemoćna vlast jednog čovjeka potvrđuje kako se hrvatski državnici radije održavaju sigurnim negativnim nasljeđem, ovaj put Pavelićevim i Titovim, nego riskantnim pozitivnim, to jest demokracijom. No demokracija im se osvećuje: u ličko-senjskoj “utrci s jednim konjem” na izbore je izišla samo trećina članova HDZ-a. Dakle, sportskim rječnikom rečeno: demokracija – jednoumlje 3:1. Zacijelo je takav omjer u cijelom HDZ-u.
Utorak 11. rujna
Kosovska se pobjeda vijori kao i hrvatska u Kninu
Srpski političari ne vole činjenice, ali ni činjenice ne volje njih. Prošlog proljeća srbijanski ministar Ivica Dačić u jednom je intervjuu rekao kako je Hrvatska “za vrijeme Drugog svjetskog rata bila suradnica nacističke Njemačke, a Srbija nije”. Koja laž! Nedićevu Srbiju cijela Europa i svijet pamte po tom što je prva bila “Judenfrei”. Sada na Kosovu Vučić reče da se “u Kninu vijori šahovnica koje tamo nikad nije bilo”. U stvarnom i prenesenom značenju govoreći, u kraljevskom se Kninu šahovnica vijori više od tisuću godina, od hrvatskih kneževa i kraljeva do danas. No spominjanje Knina može se pripisati njegovim neizostavnim izrazima tuge zbog teškog poraza srpskog agresora u Hrvatskoj, a zapravo je najveću svoju sadašnju tugu otkrio rekavši kako rješenja kosovskog problema nema ni na vidiku. Koja besmislica! Za državu Kosovo “kosovskog problema” uopće nema, ona ima svoje zakone, institucije, politiku prema manjinama i posve definiranu suverenost. To Vučić vrlo dobro zna, ali zbog Srba na Kosovu i javnosti u Srbiji on tu definiranost poriče ne bi li sunarodnjake uvjerio kako se bitka za Kosovo nastavlja. Tamo je Vučićeva Srbija potpuno poražena i ta se pobjeda na Kosovu jednako vijori kao i hrvatska u Kninu.
Srijeda 12. rujna
SDP bi mogao pasti i na prosjački štap
Kad nekome nešto otmeš i to iskorištavaš ili upotrebljavaš, to je zločin. Kad nekome nešto otmeš pa to prodaš, to je dvostruki zločin. Čini se da je upravo to učinio SDP koji je od Saveza komunista bio naslijedio luksuznu vilu Ferić u Splitu, koja je vlasnicima oteta poslije II. svjetskog rata. U strahu da bi mogla postati državno vlasništvo, vilu su s jednim od nasljednika bivših vlasnika 1998. godine prodali za tri milijuna eura i polovicu te svote stavili na svoj crvenkasti račun. Kupoprodajni ugovor potpisao je tadašnji poslovni direktor stranke, a sada član Ustavnog suda Josip Leko. Po svoj prilici bit će podnesena sudska tužba i novac od prodaje SDP će gotovo sigurno morati vratiti državi pa bi, uz to što je zbog unutarnjih sukoba pao na niske grane, mogao pasti i na prosjački štap. Kao što prodaju otete vile, oni još uvijek prodaju i jugoslavenske mitove, pogotovo mit o diktatoru Titu koji im je sličan upravo po nizu raskošnih vila otetih beogradskim bogatašima. Oteto – prokleto.
Četvrtak 13. rujna
Nadam se da će se Vrljika vratiti, ali i njeni zemljaci
Iz jednog zavičaja, rodnih Zmijavaca kraj Imotskog, vraćam se u drugi zavičaj, u Zagreb. Vraćam se premda sam u Zmijavcima umro. Kao svoju smrt doživio sam smrt prekrasne rijeke Vrljike koja je poslije nedavnog potresa presušila. Jer u njoj je bilo moje djetinjstvo, moja mladost. U Vrljici su se natjecali Božji darovi: rakovi i endemske pastrve, najslađa lovina na svijetu, s bistrom pitkom vodom, s vodom za natapanje vinograda i kukuruzišta, za napajanje stoke, za kupanje na ljetnoj žezi kad su kupališta bila puna vesele djece i mladeži, s travom koja se povijala na brzacima i koju su slasno, zagazivši u vodu, jeli krave i konji, s riječnim pticama koje su vas svako malo pozdravljale u brzom letu preko ili duž rijeke... U Vrljici se natjecao život sa životom. Kad sada gledate sablasno prazno korito s kamenjem i glibom na dnu, smrt se tih života useli i u vas i ne možete shvatiti da je nestalo tog božanstva u koje su ljudi vjerovali kao u Svemogućeg, i obuzima vas jeza kao da je nestalo nebo. Stručnjaci nagađaju da su u potresu podzemne vode promijenile tok i tko zna kamo su otišle, no ja se ipak nadam da je Vrljika samo neko vrijeme otišla u Njemačku za svojim zemljacima i da će se s njima vratiti.
Petak 14. rujna
Europska unija na Mađare kao Sovjeti 1956.
U sukobu između mađarskog premijera Viktora Orbana i Europske unije, koji upravo kulminira, ima jedna pojedinost koja podsjeća na 1956. godinu u Mađarskoj i 1968. u Čehoslovačkoj, na Imru Nagya i Aleksandra Dubčeka, vođe pobuna protiv sovjetskog porobljavanja. Vijest kaže kako su socijalisti i liberali u Europskom parlamentu uvjeravali Orbana da EP ne napada Mađarsku, nego “želi obraniti slobodu građana Mađarske, čija prava konstantno kršite”. Sovjeti su tenkovima uvjeravali narode u Mađarskoj i Čehoslovačkoj kako ih štite od Nagya i Dubčeka uz koje su ti narodi masovno pristajali, kao što sada socijalisti i liberali, staljinisti u EU uvjeravaju kako Mađarsku i njezin narod štite od Orbana za kojeg je taj narod masovno glasovao. Eto još jednog argumenta za bivšeg češkog predsjednika Klausa i mnoge druge državnike, političare i političke analitičare koji su EU, pogotovo njezin centralizam i donošenje odluka za pojedine zemlje koje bi se trebale donositi u tim zemljama, uspoređivali sa SSSR-om. Mađarska bi mogla biti kažnjena oduzimanjem prava glasa u EU, što je također oblik “bratske pomoći”. Znamo kako je završio Imre Nagy, pa bi Orbanu trebalo savjetovati da u širokom luku zaobilazi hrvatsko veleposlanstvo u Budimpešti.
Pogledajte video: Razgovor s ministricom Divjak
..uz orbana i za orbana spreman..