Orbanu nismo htjeli prodati žicu ni za pola milijuna eura

Žica koju Mađari postavljaju na granice oštricama reže meso do kosti. Nema tog novca koji bi bio vrijedan toga da se neko dijete ozlijedi ili, još gore, pogine. I zato sam Mađarima odbio prodati žicu za njihove ograde. Za taj bih posao dobio pola milijuna eura, no taj novac nije ništa u usporedbi s ljudskim životom.

Krvava klopka

Govori tako 40-godišnji Murat Ekrek, suvlasnik njemačke firme Mutanox, specijalizirane za izradu raznih vrsta ograda i žica. Tvrtku je pokrenuo s prijateljem Talatom Değerom prije 20-ak godina, a proizvode iz Berlina šalju kupcima diljem svijeta, no ne i u Mađarsku, jer ideju da ogradom – prvo prema Srbiji, a uskoro i prema Hrvatskoj – treba zaustaviti imigrante smatra nehumanom.

– Žica se ne koristi u tu svrhu – odlučno kaže Murat. Iza tog odgovora cijeli je niz emotivnih razloga, od useljeničkog porijekla do "običnog" humanizma, koje je razmatrao kad im je krajem srpnja stigla prva narudžba iz Mađarske, za ogradu zbog koje je vlada Viktora Orbana na meti kritičara, od glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona do pape Franje.

– Četiri mađarske tvrtke koje je vlada angažirala željele su od nas naručiti žicu. Vrlo su otvoreno napisali u koju im svrhu treba: za gradnju ograde na mađarsko-srpskoj granici – kaže Murat.

U prvoj su narudžbi Mađari tražili žicu za 40 kilometara ograde, no u daljnjoj korespondenciji povećali su narudžbu na 175 kilometara.

– Zanimalo nas je gdje točno misle postaviti žicu – prisjeća se.

Naime, Mađari nisu naručili običnu bodljikavu, već tzv. oštru bodljikavu žicu. Umjesto zubaca, ona uzduž središnje žice ima poslagane oštrice koje poput britve nanose ozljede.

– Takva se žica postavlja na vrh obične bodljikave žice, na visini od dva metra, i ljudi je bez napora ne mogu dosegnuti – objašnjava Murat. No odgovor mađarske strane zaprepastio ih je.

– Rekli su da će je razapinjati po tlu – kaže.

Provjerili su još jednom – nije bilo sumnje: žicu su, kao krvavu klopku, namjeravali staviti na tlo.

– U trenu smo kolega i ja rekli: Ne može. Ni slučajno. Bila je to odluka vođena emocijama. Ne samo da će izranjavati odrasle, na njoj bi mogla smrtno stradati djeca. Takva vrsta žice ima svoju namjenu – postavljaju je na vrh ograda u zatvorima, oko zračnih luka, njome se štite brodovi od piratskih napada, zaustavljaju kriminalci. A izbjeglice to nisu. Oni samo bježe od rata. A kamo? U žicu koja će ih masakrirati. Nismo mogli prodati. Etika nam je to branila – kaže.

Zaposlenici tvrtke, njih 25, stali su uz vlasnike, a i iz šireg kruga znanaca dobili su čestitke na odluci.

– Htjeli smo pokazati humano lice Njemačke, države koju u inozemstvu često kritiziraju – dodaje.

Dijete useljenika

U donošenju odluke vodili su se emotivnim iskustvom djece useljenika iz Turske.

– Moje je roditelje Njemačka prihvatila, ja sam rođen ovdje i Njemačku osjećam kao domovinu. Odrastao sam uz djecu iz svih dijelova svijeta i uz jako puno Hrvata. Zajedno smo išli u školu, igrali se, odlazili jedni drugima na ručak. Moja prva djevojka bila je Hrvatica. U Njemačkoj ima mjesta za sve, pogotovo za one koji bježe od rata – smatra Murat.

Mađarska odluka da se okruži žicom natjerala ga je na razmišljanje:

– Jasno mi je da postoji schengenski prostor koji moraju štititi. Ali mi je i dalje nezamislivo da se danas u Europi dižu ograde. S druge strane, zidovi i ograde nikada nikoga nisu zaustavili. Ljudi i kulture uvijek su našli način kako se spojiti.

>> Mađarska predlaže globalne kvote za migrante: 'Ne može samo Europa nositi teret'

>> Mađarska pokrenula postupke protiv 9268 migranata pristiglih iz Hrvatske i 181 iz Srbije