Nepovjerenje predsjednice države u čelnog čovjeka SOA-e nije zakonski razlog za njegovu smjenu, što jest propust zakonodavca s obzirom na to da je povjerenje, premda se nigdje izrijekom ne navodi, uvjet da bi netko bio imenovan ravnateljem SOA-e. Predsjednici države i Vlade jednostavno neće potpisati imenovanje kandidata u kojeg nemaju povjerenje.
Predsjednica nema prednost
Stoga, to što predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nema povjerenja u Dragana Lozančića nije i ne može biti zakonit razlog za njegovo razrješenje. Zakonit razlog isključivo je to što je predsjednica u priopćenju navela da je u radu Lozančića kao ravnatelja SOA-e utvrdila “povrede Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu”. Isto tako, predsjednica nema nikakvo prvenstvo nad funkcioniranjem sigurnosno-obavještajne zajednice, već su ona i predsjednik Vlade i po Ustavu i po Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu posve izjednačeni. U Ustavu piše da predsjednica države i predsjednik Vlade surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi te da supotpisuju imenovanje čelnika sigurnosnih službi “uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora”. Znači li to da mišljenje tog odbora moraju imati i kad žele razriješiti ravnatelje? U Ustavu o tomu ništa ne piše, ali u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu propisano je: “Kada postupak za razrješenje pokreću predsjednik Republike ili predsjednik Vlade, prije donošenja rješenja o razrješenju može se zatražiti mišljenje Hrvatskoga sabora”. Što znači i da se mišljenje ne mora tražiti. Potpiše li razrješenje, a da ne zatraži mišljenje, to će značiti da se premijer Tihomir Orešković slaže s predsjednicom jer ni sam nema nikakvih dvojbi o kršenju zakona. To bi suštinski imalo još veće značenje od njezina potpisa na “nečastan otpust” Lozančića s obzirom na to da je predsjednica ipak sudac u vlastitoj stvari jer je ona posredno prisluškivana za kontakata sa Zdravkom Mamićem. S obzirom na to da je i HDZ za smjenu Dragana Lozančića, a Most – kojem bi trebala pripasti ta funkcija! – za to ne vidi razloge, Orešković će svojim eventualnim potpisom neminovno poslati i poruku je li u političkom smislu svoj ili HDZ-ov čovjek. Sve te probleme može elegantno otkloniti i tako da zatraži mišljenje Hrvatskoga sabora što je opet opterećeno aktualnom političkom situacijom oko Ranka Ostojića kojeg vladajući ne prihvaćaju za predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a oporba inzistira na njemu. Orešković nije stručnjak za sigurnost niti ima na raspolaganju tu vrstu službi.
Buljević u sukobu interesa
Mogao bi pitati ministra Josipa Buljevića, ali on je u sukobu interesa s obzirom na to da je donedavno bio predsjedničin savjetnik za nacionalnu sigurnost, čak i ako nije savjetovao predsjednicu po konkretnom pitanju. Za razliku od predsjednice koja ima 23-člano Vijeće za domovinsku sigurnost, a imala je donedavno i savjetnika za nacionalnu sigurnost. Pravnu dimenziju slučaja za Oreškovića može analizirati Vladin Ured za zakonodavstvo ili predsjednik Vlade opet može tražiti mišljenje nekoga izvan državnog sustava. Budući da predsjednik Vlade nije već supotpisao razrješenje Lozančića, očigledno je da ima dvojbi zbog kojih bi svakako trebao tražiti mišljenje Hrvatskog sabora kako bi i sa sebe skinuo teret teške odluke koju mu je jednostrano nametnula predsjednica.
>> Most: Petrov nije razgovarao o akcijama sa šefom SOA-e. HDZ: On ne zna čime se Lozančić bavi
>> Sva pitanja bez jasnih odgovora koja postavlja predsjedničin potpis za smjenu šefa SOA-e
Najbolje da pita za mišljenje Zokija Milanovića.