– Razmišljam o tome kako ću preživjeti, a ne što je s Glavašem! On se barem pobrinuo za svoje. Tko će meni platiti režije, dati djeci novac za školu? – odmahuje rukom sredovječni muškarac predstavljajući se kao “bijedni Eseker”. – Za koga sam se ja borio? Za što da se danas borim? Briga me! – kaže odlazeći sa suzom u oku.
U svakom kafiću poneka skupina ima svoje mišljenje. Nekima je sve smišljen politički proces, drugi u tome vide pravnu državu i priznaju da svaki ratni zločin mora biti kažnjen, treći se pitaju je li se baš moralo ponovno pljunuti u lice braniteljima. Svi se pak slažu da je ubojstava bilo i da ih treba istražiti, no nitko ne želi reći da je Glavaš davao naloge. Bio je rat, podsjećaju. Čak 1260 Osječana ubijeno je, a taj se tužan broj rijetko spominje.
– Ako su ga htjeli maknuti, zašto ga nisu teretili za gospodarski kriminal? Punih 15 godina tu je vedrio i oblačio, a oni mu sve dopuštali. Odjednom ne valja i odjednom je ratni zločinac! Da je ostao u HDZ-u, mislite li da bi se ovo dogodilo? Nema šanse! Ovo je još jedna pljuska braniteljima jer smo, čini se, umjesto što smo se branili, klali Srbe po kućama! – kaže naglas ugledan Osječanin ono što mnogi govore potiho, no moli nas neka mu ne objavimo ime da ne bi imao posljedica. Navodi pritom Pivovaru i druge osječke tvrtke koje su nestajale, a radnici ostali na ulici.
– Tko je dijelio gradske tvornice? Svi su oni povezani. Iako je u Zagrebu, njegovi su ljudi tu, a ja se doista ne želim isticati. Nas građane ionako nitko ništa ne pita.
U omanjim skupinama koje se mole za Glavaša i sve zatočene hrvatske generale uglavnom su pripadnici njegova HDSSB-a. Među njima sitna ženica s krunicom u ruci.
Lako je Zagrebu
– Imam sina u mirovini, ratnog invalida, a drugi je s nepunih 18 godina bio u ratu. Kad vidim što se događa, duša me boli, jer to se sutra može dogoditi mojoj djeci. Devet smo mjeseci spavali u podrumu kao štakori. Lako je Zagrebu pričati kad nisu osjetili to. I hvala Bogu što nisu! Trebali bi biti obzirniji – kaže Rozalija Raden.
Nikada nije upoznala B. Glavaša, ali kaže, suosjeća s njegovom obitelji. Skidanje njegova imuniteta u Saboru, tvrdi, jasan je dokaz da je sve montirano.
– Ogorčena sam jer sam kronično bolesna, sutra ću na dijalizu, a mirovina mi je 420 kuna! Što bih ja lijepo mogla reći o državi? – vraća se gospođa Rozalija na osobne frustracije.
– Žao mi je tog čovjeka, ali i našega grada da se tako o nama govori – kazuje gospođa Danica. Prema njezinu mišljenju, neki koji su i više krivi od Glavaša sjede u Zagrebu. Prije svih Vladimir Šeks.
– Sjećam se prve granate koja je pala na našu zgradu u Biševskoj 13. Bilo je to 4. srpnja 1991. Srećom, nitko nije poginuo. Žalosno je sve to. Branili smo se, a ispada da smo ubijali. Da nam nije bilo Branimira i naše vojske, Osijek bi pao još u listopadu 1991. – zaključuje ona.
Bojnik Vinko Ivanković Glavaša poznaje od 1990. Danas živi u Domu umirovljenika i u dobi od 77 godina, unatoč brojnim zaslugama, još nije riješio svoj status.
– Gledaju me kao bijelu vranu. Kao da sam ubijao ljude i kao da sam najveći ubojica, a nisam! Iskren sam i pošten branitelj. Kod mene je bilo i Srba u vojsci i nikad nisam pravio razliku u vezi s nacionalnošću. Svi koji su ostali dobro su nam došli i ja ih poštujem i volim. Ne poštujem one koji su pucali na nas, a dobivaju danas više nego mi – smireno, ali s tugom u glasu, kaže bojnik.
Prisjetio se i 1991., kada je u pravoslavnoj crkvi u Donjem gradu održan sastanak na koji je došao s pokojnim suborcima Vladom Zetovićem i Marinom Galićem.
– Ušli smo unutra. Nikog nismo pipnuli. Samo smo uzeli materijal. Razrađivali su plan u kojem će dijelu grada biti snajperisti i što će raditi. Žao mi je što to više nemam! Toliko smo poniženi. Dat ću vam i konkretan primjer. Moj susjed, ili da kažem komšija, s Juga 2 dobio je nepovratni kredit za farmu u Boboti iako je pucao na nas 1991. Ja postao ubojica, on uzoran građanin! Nije mene mala muka natjerala da idem u rat, već velika – dodaje on.
Dirnuta svetinja
I ostali građani razmišljaju slično. Dirnuta je njihova svetinja. Ne misle pritom na B. Glavaša jer mu zamjeraju ulogu šerifa i bahatost. Za njega samoga, kažu, nikad ne bi ustali, ali kada im se preko slučajeva “glupa naziva” nameće uloga ubojica i primitivaca, imaju pravo braniti se. Zasad će to učiniti pokojom molitvom i razgovorom iza svojih zidova. Nastavi li se blaćenje branitelja, tiha potpora mogla bi postati glasnija od one HDSSB-a i ponekih članova braniteljskih udruga. To su, kažu, dužni onima koji su položili svoje živote za svoju Hrvatsku.
U Osijeku su prije tjedan dana raspisani izbori za gradske četvrti i mjesne odbore koji će se održati 12. prosinca. Kampanja nije počela. Oporbene stranke koje su do prije mjesec dana žestoko kritizirale B. Glavaša i koalicijskog mu partnera Antu Đapića – šute! U atmosferi u kojoj su stvari okrenute naopako, a građani se prisjećaju granata i mrtvih, teško je na kritici zaraditi političke bodove pa su se odlučili na prešutnu podršku Glavašu i njegovoj ulozi u obrani Osijeka. Među glasnima nije ni HSP čiji čelnik u svojim odmjerenim izjavama brani Glavaša i branitelje, ali traži da se svaki zločin procesuira. Umjereni su i mediji koji u Osijeku nose oznaku “Glavaševih”. Najglasniji su pripadnici HDSSB-a, a Hvidra koja je redovito stajala uz Glavaša na njegovu zamolbu ne organizira prosvjede. Barem ne u Osijeku i barem zasad. Ipak, kako nam otkriva predsjednik osječke Hvidre Miljenko Kolobarić, “nešto spremaju”, ali za sljedeći tjedan.
U međuvremenu će se nastaviti molitva krunice u Kapucinskoj crkvi koju svakog dana predvodi duhovnik dragovoljaca i branitelja tijekom rata fra Ante Kukavica, a u nedjelju u marijanskom svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu.
– Svi se skupa molimo da se otkrije cjelovita istina o Domovinskom ratu. Molimo se za sve žrtve i žalimo za žrtvama bez obzira na to s koje su strane, pogotovo nevine, jer moral je uvijek ispred zakona – kazuje fra Ante Kukavica.