Osijek: Roditelji prodaju prijenosna računala darovana njihovoj djeci?

Hitno kupujem Lenovo N500 računalo, isključivo grad Osijek, cijena 1600 kuna. Prijenosnik Lenovo N500 hitno kupujem, isključivo grad Osijek, do 1500 kuna. Kupujem laptop Lenovo N500 do 2200 kuna, maksimalno 2500, ako je nov, zapakiran, i dolazim po njega.

To su samo neke od ponuda koje su preplavile internet nakon što je Grad Osijek petašima podijelio 1226 laptopa, za koje je iz gradske blagajne potrošeno 3,6 milijuna kuna.

Nema mehanizma
Kupovne cijene koje se mogu naći u oglasima većinom su niske, pa se za prijenosna računala koja su stajala oko 4000 kuna nudi između 1500 i 2500 kuna, ali se po kuloarima čuje da ima roditelja koji su, da bi podmirili režije, spremni i za takve iznose prodati laptop svoga đaka.

– Nema dokaza da je bilo tko od roditelja prodao laptope, ali ako netko to i napravi, akciju ću smatrati uspješnom. Ako nekoliko njih i bude prodano, ostat će 1200 djece koji su dobili neophodno računalo – kaže bivša dogradonačelnica Biljana Borzan, idejni tvorac projekta podjele laptopa.

Slaže se da pri osmišljavanju i realizaciji akcije nije osmišljen mehanizam zaštite od prodaje, no ističe da je bitno da pozitivne strane podjele laptopa nadmašuju negativne. Uvjerena je da je savjest većine roditelja na dovoljno visokoj razini i da će shvatiti kako je djeci danas računalo potrebno jednako kao bilježnica. – Vjerujem da će i profesori dajući djeci zadaću za koju im je neophodno računalo pomoći da roditelji shvate kako ga ne mogu prodati – kaže B. Borzan.

Kao s udžbenicima
Priče o prodaji laptopa i ravnatelji osječkih osnovnih škola smatraju netočnima. – To je hvalevrijedna akcija i puno je djece kojoj je trebalo računalo njome dobilo željeni poklon. Zlobnici govore o tome, ali mi nemamo informacija da je bilo tko prodao računalo – kaže ravnatelj OŠ Mladost Nikola Popović. Istoga je mišljenja i ravnatelj OŠ Tenja Tihomir Jurčević, koji predlaže i dobar način zaštite od prodaje.

– Moglo se raditi kao s udžbenicima. Na kraju svake godine djeca bi, kada dolaze po knjižice, mogla donositi laptope, čije bismo serijske brojeve imali upisane i na taj način radili provjeru – kaže Jurčević.