'Osjećam se poput majke koja se mora rastati od djece'

Je li na pomolu tužan kraj jedne od najljepših ljubavnih priča u Hrvatskoj? Stjepan Vokić iz Brodskog Varoša zbog male se mirovine više ne može brinuti za Malenu i Klepetana. Umirovljenom domaru, koji već 20 godina skrbi o rodi slomljenog krila i njezinu draganu, ponestalo je novaca za svakodnevne odlaske na tridesetak kilometara udaljene ribnjake po ribu.

- Teško mi je, osjećam se poput majke koja se mora rastati od djece koju je othranila. Da oni hoće jesti žitarica i kukuruza, ne bi bilo problema. Ovako im, međutim, svaki dan moram nabavljati ribu, i to svježu. Supruga mi je umrla, ostao sam sam, a dnevno znam prijeći i po stotinjak kilometara. Nemam novaca ni za registraciju auta, bojim se da me ne uhvati policija. Jednostavno, ne mogu više – očajan je Stipa, kojeg Malena iz gnijezda prati tužnim pogledom.

Srce mu se para

Moli ga da joj donese hranu kojom će nahraniti gladne ptiće. Stalno se čuje zapomaganje i pištanje. Nažalost, ni Klepetan im ne može donijeti dovoljno hrane jer je sve u blizini presušilo. Ni Stjepan ni Varošani ne žele da roda Malena i Klepetan odu iz njihovog mjesta. Hoće li na dimnjaku područne škole zaista prestati cvati ljubav?

- Srce mi se para, a ne mogu im pomoći. Ni Klepetan jadan ne zna što bi, i njega je uznemirilo Malenino zapomaganje. On mora prijeći dug put da bi ptićima donio ribu, ali ono što donese njima je malo. Čim pomislim na mogući rastanak, srce i grlo mi se stegnu – govori Stipa, koji ozbiljno razmišlja o udomljavanju svoje ljubimice.

Možete pomoći

Želi pronaći nekoga tko bi se brinuo o njegovoj rodi, a on će uvijek biti u blizini da joj pomogne. Tako će si možda manje nedostajati. U kavez je sigurno neće dati, jer to, kaže, ne bi mogao podnijeti, ali ni ovako ne zna kako će bez nje.

Svi koji žele pomoći ovom zaljubljeniku u životinje, svoja sredstva mogu uplatiti na žiroračun broj 2340009-3103869346 u PBZ-u.