Oslobađanje generala neće povećati šanse u tužbi za genocid

Ništa neće promijeniti stav Republike Hrvatske u odnosu na tužbu za genocid protiv Srbije podignutu još u srpnju 1999. godine. O tužbi, ponavlja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, nema nikakvih razgovora sve dok Srbija ne riješi pitanje nestalih, povrata umjetnina i suđenja za ratne zločine.

Ništa neće promijeniti stav Hrvatske u odnosu na tužbu za genocid protiv Srbije podignutu još u srpnju 1999. godine. O tužbi, ponavlja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, nema nikakvih razgovora sve dok Srbija ne riješi pitanje nestalih, povrata umjetnina i suđenja za ratne zločine. Taj je stav Pusić iznijela 25. rujna ove godine u New Yorku za prvog susreta sa srpskim ministrom vanjskih poslova Ivanom Mrkićem i ne mijenja ga. Prenosi nam to glasnogovornica Ministarstva vanjskih i europskih poslova Danijela Barišić kao odgovor na pitanje hoće li oslobađajuća presuda Haaškog suda generalima Mladenu Markaču i Anti Gotovini na bilo koji način utjecati na tužbu za genocid protiv Srbije.

Budući da se uskoro treba održati prvo ročište na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu u povodu hrvatske tužbe, ministrica V. Pusić kao i predsjednik Republike Ivo Josipović suzdržavaju se od ocjena kakav bi utjecaj oslobađajuća presuda generalima mogla imati na tužbu protiv Srbije. Ne žele riskirati da njihove izjave i procjene utječu na sam postupak pred sudom. Zato dr. Davor Derenčinović, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra da će presuda Haaškog suda biti od utjecaja na proces za genocid.

Činjenice o Oluji

“Posebno će biti od utjecaja na protutužbu Srbije. Dio protutužbe temeljio se na tvrdnji da je etničko čišćenje, odnosno genocid, izvršen tijekom operacije Oluja, što je nakon činjeničnog i pravnog utvrđenja žalbenog vijeća Haaškog suda da se to nije dogodilo, ostavilo njihovu protutužbu i bez tog slabašnog temelja”, kaže dr. Derenčinović.

Ipak, nakon konstatacije da će oslabiti protutužbu, presuda, kaže dr. Derenčinović, neće izravno povećati hrvatske šanse u uspjehu s tužbom. “Zato će ih povećati neke druge presude Haaškog tribunala kao što su pravomoćna presuda Martiću, koja je utvrdila da se na području takozvane Krajine provodilo etničko čišćenje od nesrpskog stanovništva. Zatim presuda Babiću, koja to potvrđuje, potom nepravomoćna presuda Momčilu Perišiću, a posebice postupci koji se vode protiv Šešelja, kao i oni protiv Simatovića i Stanišića kao pripadnika srpske Službe državne bezbednosti koji dokazuju sudjelovanje Srbije u ratnim zbivanjima u Hrvatskoj”, kaže dr. Derenčinović.

Nije stvar u materijalnom

Naš sugovornik ne kontrira skepticima koji još od podizanja tužbe za genocid protiv Srbije smatraju da u tome nećemo uspjeti. Međutim, dr. Derenčinović ističe da nipošto, a posebno ne sada, od tužbe ne treba odustati. “Tužba nije samo pitanje nestalih i povrat kulturnog blaga nego ima znatno širu ulogu, a to je utvrđivanje moralne i pravne odgovornosti za rat u Hrvatskoj. Čak i da sud utvrdi kako Srbija nije odgovorna za genocid u Hrvatskoj, u odluci će se morati pozvati na presude Haaškog suda u kojima je činjenično utvrđeno da je Srbija bila involvirana u sukob na području Hrvatske, a to će biti neka vrsta pravne i moralne zadovoljštine”, zaključuje dr. Derenčinović.

Na sličnom tragu bila je i izjava koju je o ovoj temi prije dvije godine dao bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović, koji je deset godina bio i zastupnik Hrvatske na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu. On je kazao da bi u slučaju uspjeha tužbe protiv Srbije za genocid Hrvatska dobila ponajprije moralnu satisfakciju, dok o materijalnoj nadoknadi štete ne treba razmišljati. Hrvatska je tužbu za genocid podnijela 2. srpnja 1999. godine. Srbija je osporavala nadležnost suda, no u studenom 2008. godine Međunarodni sud pravde oglasio se nadležnim, a srpska je vlada 31. prosinca 2009. podnijela protutužbu.