Osnivač i vlasnik firme za razvoj softvera, IT inženjer, Turčin porijeklom sa stalnom adresom u Nizozemskoj Sedat Çakir, s jednakom strašću razvija softvere i kreativne pješačko-biciklističke ture za koje i programira aplikacije, te piše vodiče. Prije 15 godina osmislio je rutu Sultans Trail od Beča do Istanbula, sa suprugom Bezuijen ju je više puta i osobno testirao, naknadno je uključio i Hrvatsku, a uskoro u Iloku organizira znanstveni skup kako bi Srijem i Hrvatsku približio sve većoj europskoj hikersko-bikerskoj zajednici, ali i osnažio suradnju s lokalnim turističkim zajednicama i muzejima.
Hrvatske inicijalno nije bilo na ruti dok prije nekoliko godina niste dodali 'rukavac ' do Osijeka, Đakova, Vinkovaca, Vukovara i Iloka. Kako je do toga došlo?
Ruta je prvotno bila zamišljena za pješake. Željeli smo trasirati šetnju od 2200 km od Beča do Istanbula. Riječ o putu na kojem se hoda prosječno tridesetak kilometara dnevno, a po nekoliko se dana zadržava samo u šest najvećih gradova na trasi: u Beču, Bratislavi, Budimpešti, Beogradu, Sofiji i Istanbulu. To košta: treba 175 puta negdje prespavati, jesti... Zato smo tražili postojeće pješačke puteve u Podunavlju kojima postoji mreža kampova i hostela i tako se dogodilo da nam je nakon Mohača logičan izbor bila lijeva, srpska obala Dunava prepuna kampova i jeftinih odmorišta za putnike u tranzitu.
POVEZANI ČLANCI:
Razmišljali smo, dakako, i o Hrvatskoj, puno smo znali o njezinim prirodnim ljepotama, bogatoj baštini i usmjerenosti pretežito na jadranski turizam. Od 2010. surađujemo s Hrvatskom turističkom zajednicom u Amsterdamu te preko njih i s Ministarstvom turizma Hrvatske, a nekoliko smo puta smo dolazili u Hrvatsku kako bismo kreirali taj "rukavac". Oduševili su nas i Baranja, i Osijek i Đakovo i Srijem...
Čemu će biti posvećen rujanski skup u Iloku?
Prije nekoliko godina podnijeli smo zahtjev za priznanje Sultans Traila kao službene europske kulturološke rute. Zato smo u suradnji s muzejima, znanstvenim institucijama i turističkim zajednicama potaknuli niz istraživačkih znanstvenih radova o pojedinim dionicama rute, a iločko događanje jedan je od takvih skupova. Srijem i Hrvatsko Podunavlje su nam posebno zanimljivi: s dosad relativno slabo kulturološki istraživanim osmanlijskim utjecajima, a s golemim turističkim potencijalom. Nije riječ samo o ostacima osmanlijskog graditeljstva niti o jedinom očuvanom hamamu u Iloku, osmanlijskim česmama u Iloku i Šarengradu iz kojih još uvijek teče čista izvorska voda...
Riječ je i o prirodnim ljepotama, sačuvanim nematerijalnim dobrima poput gastronomskog ili na primjer lingvističkog nasljeđa. Srijem, između Slavonije s jedne strane, a Bosne i Hercegovine te Srbije s druge strane, idealno je mjesto za takva istraživanja. Ono što nas zanima je kako to nasljeđe još bolje iskoristiti za dizajniranje međunarodnih regionalnih projekata, koji bi kulturološki obogatili našu rutu te kako srijemsku dionicu još jače utkati u tu stazu povezivanja, susreta, sigurnosti i mira.
Prva inačica cijele rute bila je 2200 kilometara, kolika je sada i imate li uvida koliko biciklista i pješaka njome godišnje prođe?
Za pješake je dionica i dalje 2200 kilometara, ali biciklističke rute postaju sve dulje upravo zbog "rukavaca" poput ovoga u Hrvatskoj. Dok pješak na dugim putovanjima može dnevno prijeći tridesetak kilometara, biciklisti često prijeđu i četiri-pet puta više. Imamo podatke samo o onim pješacima i biciklistima koji opremljeni našim Sultans Trail putovnicama prevale cijeli put do Istanbula i onima koji kupe i koriste naše aplikacije i vodiče.
Njihov broj se prvih godina kretao oko 500, ali je iz godine u godinu ubrzano rastao. Danas se mjeri u desecima tisuća. No, ni to nije realna brojka. Sve je više individualaca koji kombiniraju razrađene dionice Sultans Traila za svoja putovanja prema nekim sasvim drugim destinacijama, Bliskom istoku, Središnjoj Aziji, Grčkoj... Ima i onih koji pješače u etapama: svake godine propješače 600 – 700 kilometara i dogodine nastave gdje su stali. Nemoguće je to pratiti.
Osobno svake godine testirate dijelove rute, kako staze izgledaju?
Glavni problem s dizajniranjem dugih ruta nije stanje putova, nego postojanje ili nepostojanje kampova i odmorišta za pješake i bicikliste na jednodnevnim udaljenostima, dostupnošću dućana, liječničke pomoći, brojevima telefona volontera na terenu koji su u svako doba dana i noći spremni uskočiti i pomoći, ako zatreba. Ako toga nema, putnici se moraju sami snalaziti i improvizirati, što je stresno, rizično, demotivirajuće i povećava troškove putovanja. To redovno provjeravamo kad testiramo rutu jer se stanje mijenja. Dakako, i putovi su važni. Pratimo kako Hrvatska iz godine u godinu povećava kilometražu biciklističkih staza.
Staze u Baranji su jednostavno predivne. Kroz Srijem, na primjer, koristimo na vašim biciklističkim kartama označene puteve, ali oni se velikim dijelom poklapaju s prometnom magistralnom cestom D2 kojom tutnje golemi kamioni i nije baš ugodno ni sigurno. Na našoj ruti ima dionica u kojima cijele dane vozimo predivno uređenim biciklističkim stazama, ali ima i dionica kad vozimo kozjim stazicama i uzbrdicama na kojima ne znaš bi li ti bilo lakše sići s bicikla i gurati ga ili nastaviti voziti. Baš zbog toga smo razvili jako preciznu GPS aplikaciju za našu rutu tako da je ljudi mogu personalizirati ovisno o svom umoru, raspoloženjima, interesima, trenutačnim potrebama i vremenu koje su odvojili za putovanje.
POVEZANI ČLANCI:
Cikloturizam je u Europi sve popularniji, koliko stignete uživati u toj aktivnosti s obzirom na to da ste vlasnik firme?
He-he, odnedavno sam u mirovini! Poslovni dio moga života je sad iza mene. Ostatak života planiram dizajnirati i testirati nove pješačko-biciklističke staze. Ali, volio sam to balansiranje između dviju strasti: posla s jedne strane te pješačenja i bicikliranja s druge. Trebalo mi je i jedno i drugo da bih bio sretan. Svima to treba. Sve je više ljudi koji umorni od hektičnog tempa života u gradovima i stresnih poslova vraćaju svoju ravnotežu i unutarnji mir povezujući se s prirodom na dugim rutama kojima pješače ili bicikliraju. Upravo zato hodanju i bicikliranju na dugim rutama silno raste popularnost.
Ideja za Sultans Trail rodila se dok ste 2007., iako musliman, duhovno osnaženje tražili na hodočašću za Camino u Španjolskoj što je, priznat ćete, pomalo neobično. Kako gledate današnji svijet podjela? Jesu li i rute poput Sultans Trail namijenjene spajanju?
Hodočasnici su duhovni nomadi koji slijede svoje vertikale. Na jednak način boga trebaju i traže i kršćani i muslimani. Camino u povijesnome smislu prolazi prostorima obilježenim četirima moćnim carstvima, ratovanjima, mržnjama i oprostima neophodnima da bi se dalje živjelo zajedno. Nijedan hodočasnik nije stigao na cilj onakav kakav je krenuo. Svaki se na svoj način promijenio, a svijet je zbog te osobne promjene postao mrvicu bolji. Misija Sultans Traila je proći putem osvajača, ali u suprotnom smjeru i, da, slična je: upoznavanje, sprijateljivanje, povezivanje, uvažavanje... stvaranje mostova među različitostima i gradnja mira u nemirnome svijetu. Čuvajući pritom prirodu koja nam je zajednička majka.
>> FOTOGALERIJA Znate li da kroz Hrvatsku protječe najhladnija rijeka na svijetu, evo o kojoj je riječ