Ako pred saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost izvješće o radu VSOA-e u prošloj godini dolazi predstaviti ravnatelj VSOA-e u ostavci Ivica Kinder, osumnjičen za kazneno djelo, na što je to onda Sabor sveden, je li se u Saboru tako nešto uopće smjelo dogoditi?
Iskreno, manje je pitanje na što je Sabor sveden. Mada, da budemo načisto, Sabor nije u sjajnoj situaciji. Na trenutke imam osjećaj kao da Sabor odgovara Vladi, a ne obrnuto. Ali kada govorimo o VSOA-i, ono što je bitno jest da se već dvije godine nešto kotrlja iza brda. I osobno sam otprije te dvije godine, negdje od parlamentarnih izbora, nezadovoljan radom VSOA-e jer stvari koje se tiču usko VSOA-e počinju izlaziti u javnost kroz razne tiskovine, gdje takvim stvarima, kada se radi o vojno-sigurnosno-obavještajnoj agenciji, sigurno nije mjesto. Zatim ta situacija kulminira otkrićem da su pojedini pripadnici VSOA-e na nelegalan način sebi priskrbljivali nepripadnu korist preko dnevnica. Potom je predsjednik Republike javno zatražio smjenu čelnika VSOA-e, koji je nakon nekoliko dana ponudio svoju ostavku a da premijer na to nije reagirao do dana današnjeg. Ni on ni ministar obrane koji je u toj priči čak i manje bitan.
To da ministar obrane predlaže čelnika VSOA-e valjda je relikt iz prošlog vremena. To se tiče predsjednika i premijera. Oni bi u dogovoru trebali predložiti čelnike i VSOA-e i SOA-e. Pet i pol mjeseci nakon ostavke – vjerojatno ne svojom voljom i ne svojim izborom, ali čovjek je još uvijek na tom mjestu – Kinder dolazi pred saborski Odbor predstavljati izvješće VSOA-e, a ja sam to izvješće već pročitao u tiskovinama. Dakle, nije u tome ništa super tajno. Drugo, s kojim kredibilitetom on dolazi? Da se razumijemo, poštujem generala Ivicu Kindera bez obzira na već spomenute činjenice. Poštujem ga kao domoljuba, čovjeka koji je karijeru izgradio kroz vojni sustav. Čak i danas vjerujem da je on ispravan čovjek. On protiv sebe nema ništa presuđeno. Ali ne mogu tolerirati da se pred Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost šalju ljudi koji su bivši. On je bivši i ne može predstavljati rad službe. U redu, on će Odboru podnijeti izvješće, ali obično se istodobno kaže i o nečemu što predstoji. Koji je njegov plan za sljedeću godinu? Nema ga jer ga ne može imati.
I što sad, kako riješiti sve te probleme?
Riskirat ću, no briga me. I stat ću otvoreno na stranu predsjednika Republike. On je pokazao put kada je nedavno premijeru poslao otvoreno pismo i otvoreni poziv za sastanak. Dakle, što se tiče Ustava, sve je riješeno – sazove se Vijeće za nacionalnu sigurnost, riješe se određene stvari i idemo dalje. Ni od koga se ne može očekivati da će na temelju lista papira koji je netko donio potpisati nečije imenovanje. Svatko tko je odgovoran prije toga će tražiti da toga kandidata vidi i s njim razgovara. To su stvari koje se trebaju obaviti u konzultacijama. Osobni odnosi među ljudima nisu bitni onoliko koliko je bitan državni interes. Prema tome, od predsjednika Vlade i od predsjednika Republike očekujem da svoje osobne odnose stave u drugi plan i da izvole raditi u interesu ove države i građana ove države, za što su ih ljudi i birali. Predsjednik Republike je jasno pokazao namjeru da to napravi. Nažalost, očito je da kod premijera nije naišao na odobrenje.
Ali premijer Andrej Plenković kaže da do kraja mandata ove Vlade neće biti suradnje s predsjednikom Zoranom Milanovićem. Kako će to onda dodatno utjecati na službe kojima je posao nacionalna sigurnost?
Što uopće znači ta premijerova konstatacija – do kraja mandata? A što ćemo u idućem mandatu ako svi ostanu na istim pozicijama?! Hoćemo li onda i dalje biti u talačkoj krizi? To je posve logično pitanje koje se nameće nakon premijerove izjave. I ova sadašnja situacija nanijela je već dovoljno štete jer imamo niz upražnjenih mjesta. Mi trenutačno nemamo zapovjednika obalne straže, imamo problem u VSOA-i, u veleposlanstvima... Sve su to stvari koje se mogu riješiti, što se kaže, u jedno popodne. Ali je potrebna dobra volja. Ne znam zašto predsjednik Vlade uporno stavlja osobni odnos s predsjednikom Republike ispred interesa građana ove države. Na to pitanje on mora odgovoriti.
VIDEO: Milanović: Premijer otvoreno krši Ustav. Ne tražim da mi bude svjedok na Bar-mizvi
Za sve što je Vidović pristrano naveo da ne funkcionira može zahvaliti samo predsjedniku. Plenković je u veljači prošle godine poslao predsjedniku zahtjev za saziv vijeća za sigurnost, još puno ranije podnio mu je prijedlog odabira novih veleposlanika. Poslali su mu prijedlog za novog načelnika Vojne sigurnosne službe. Još je tu bilo nekoliko prijedloga kojih se više ne sjećam. Milanović ih je sve bahato odbio ne udostojivši se ni pogledati popise. Dajte već jednom pogledajte istini u oči i ne izjednačavajte premijera i predsjednika u postupcima.