Trešnjevka. Stol u kutu, a za njime sjede trojica. Od kojih su dvojica genijalci. Treći – piše. Lumeni, svaki u svom području, dečki koji kuže bolje od drugih. Do uspjeha i slave došli su vlastitim znanjem. Velemajstor Alojzije Janković Jankec (35) bivši je šahovski prvak države, a Krešimir Štimac Kira (26) među najboljim je kvizašima na svijetu... Razgovaramo o dobu u kojem živimo. O ljudskim odnosima, gospodarstvu, turizmu, uspjehu, sreći...
Evo, tu je na stolu 100 eura. Kako biste od njih napravili 105 eura?
Alojzije: Mogli bismo preko puta u kasinu napraviti 200 eura, ali i nulu, ha-ha.
Krešimir: Kad bih to znao, ne bih tu sad s vama sjedio.
A da ovaj gospodin, koji sjedi za stolom do nas, pita da mu posudite 100 eura, biste li to učinili?
Alojzije: Ako je situacija teška, pomogao bih. No, ne pada mi lova s neba. Nedavno sam, u zrakoplovu leteći iz Atene, kupio tri boce grčkog aperitiva ouzo, kao poklone. Kako sam trebao presjedati, dvije boce morao sam ostaviti u Milanu. Nudim suputnicima da im poklonim bocu pića, ali nitko neće! Danas su ljudi sumnjičavi i kad im hoćeš nešto pokloniti.
Krešimir: I s najboljim prijateljima imam problema kad im posudim novac, a kamoli ne s onima koje prvi put vidiš.
Da imate 50.000 kuna, kako biste ih oplodili? Dionice?
Alojzije: Ovisi jesi li emotivna osoba, ali mislim da se može zaraditi na rasprodajama imovine pri ovrhama i sličnom. Tada se može kupiti nešto što realno ima veću vrijednost. Ali, to je ipak zarađivanje na tuđoj nesreći. O.K. ako je kome propao poslovni prostor, ali emocije nisu iste ako su neku bakicu iselili iz stana.
Krešimir: Uložio bih u digitalni novac bitcoin.
A imate li 50.000 kuna?
Obojica: Smijeh.
Koliko ste najviše zaradili?
Krešimir: 32.625 kuna na Potjeri.
Alojzije: Oko 20.000 kuna kad sam postao prvak države u šahu.
Isplati li se znanje? Odnosno, može li se samo od znanja preživjeti? Da li da učimo?
Krešimir: Ako uložiš puno truda, možeš zaraditi. I ne samo trud u znanje, već u monetiziranje vlastita znanja. Čekam još da na nekom od kvizova dignem stotine tisuća kuna. Nadam se...
Alojzije: Nisam još došao do naplate znanja. Rano je. Imam ideje. U Rusiji tvrde da titula šahovskog velemajstora vrijedi kao i dva fakulteta. Ako ćemo tako računati, imam i pravi faks, završio sam ekonomiju, a sad sam upisao i četvrti – MBA. Najviše se ponosim obrazovanjem. Vjerujem da će mi pomoći.
Nekad je Dalmatinac radio na škrtoj zemlji, rano išao u ribe. Ljudi koji su bili sirotinja odlazili bi u Slavoniju koja je bila bogata. Danas Slavonci odlaze u Dalmaciju. Previše se oslanjamo na turizam
Kako biste riješili problem socijale? Beskućnika je sve više, plaće nisu dostatne za život...
Alojzije: Tko izgubi utočište u obitelji, lako upadne u probleme. Ako si sam, lako završiš na ulici ako se okolnosti ne poklope. Stručno osposobljavanje za studente u praksi nije ispalo dobitno rješenje, već mladi ljudi postaju jeftina radna snaga na određeni period. Možda bi bilo korisnije da te poslove rade oni kojima je novac prijeko potreban. Recesija je trgnula ljude. Prije nje, činilo se da će sve biti uzlazno, mnogi su ulazili u kredite, kupovali velike automobile, a danas su ljudi ipak oprezniji. Svjesni su da se pokrivaš koliko je plahta dugačka.
Kako spriječiti odljev mozgova? Gužva na peronima za odlazak sve je veća.
Alojzije: Previše se oslanjamo na turizam. Ljudi uglavnom odlaze iz regija koje nisu turističke, poput Slavonije, Like... Nekad je Dalmatinac radio na škrtoj zemlji, rano išao u ribe. Ljudi koji su bili sirotinja u Dalmaciji, odlazili bi u Slavoniju koja je bila bogata. Danas Slavonci idu tražiti posao u Dalmaciju. Generalno, situacija nije toliko loša, koliko smo neefikasni. Novac odlazi u krivim smjerovima.
U što bi država, po vašem mišljenju, trebala ulagati?
Krešimir: Utjecaj države treba smanjiti, moguće je rješenje privatizacija. Jer, privatno će bolje funkcionirati nego državno.
Alojzije: Evo primjer naših susjeda Mađara. Poljoprivreda im je na puno višem nivou, vidiš to kad se voziš. Koriste se poticaji, dok kod nas, smatra se da kad država dade poticaj poljoprivredniku, da je to njegov najveći uspjeh. A trebao bi biti samo bonus ili vjetar u leđa. Nekad je u Dalmaciji bilo preša koje je koristilo po 15 obitelji. Zašto sad svatko kupuje traktor, a jedan bi moglo koristiti cijelo selo?
Vojni rok opet, dobra ideja?
Krešimir: Nema smisla, jer prekratko je vrijeme da bi bilo kvalitetno, a ako je išta dulje, opet je nepotrebno većini populacije. Pogotovo što smo članica NATO-a.
Alojzije: Postoji li stvarna opasnost? Dosta se kuha na Euroazijskoj ploči. Istina je da se profesionalni vojnik ne može mjeriti s instant-vojnikom. No, u slučaju Domovinskog rata, da mnogi nisu prošli obuku u bivšoj državi, bilo bi teže obraniti se.
Reforma školstva? Ljudi zbog toga danas izlaze i na ulice...
Alojzije: Borba za ocjene i činjenica da sve mora biti odlikaštvo nije najbolji put. Nisam bio odlikaš u osnovnoj školi, i što to sad znači? Da će netko reći da sam neperspektivan? Netko je genijalac u jednom predmetu, a drugi mu ne ide. Pa ga tretiraju kao prosječnog.
Krešimir: Smijemo se Amerikancima i njihovu znanju. Ali, oni čim shvate da je netko dobar u određenom području, odmah dobije stipendiju!
Koja znanja vama nedostaju?
Alojzije: Putovao sam puno, recimo iste godine igrao u Moskvi, Philadelphiji i Parizu. Tri puta igrao sam u Emiratima. Imao sam prilike, ali želio bih naučiti dobro ruski. Poboljšati njemački.
Krešimir: Moram završiti fakultet, na FER-u sam. Trebam znati nešto da mogu na radno mjesto otići kako spada. Zanima me obrada signala. Recimo, NASA to koristi.
Što vam se neobično dogodilo?
Krešimir: Stručnjak sam za kvizove s filmskom tematikom, bio sam peti na svijetu na Olimpijadi u filmskom znanju. Naučio sam, recimo, da su Edward Norton i Brad Pitt u filmu “Klub boraca” naučili raditi sapun. Jer su to glumili u filmu.
Alojzije: Jednom mi je krivi protivnik sjeo za stol. Pogledam ga, vidim da ima druge hlače. Onaj prije imao je plave. I kažem “Krivi stol...”. Zamislio se, eto...
Biste li otišli iz Hrvatske?
Krešimir: Dugo sam razmišljao o tome. Čak sam učio i švedski. Mislio sam otići kad završim FER. Pustilo me. Previše volim ovaj naš opušteniji stil života. Vani nemaš vremena za sebe, samo radiš. Mogu razumjeti one koji odlaze, ali ja ostajem tu.
Alojzije: Stvar je jednostavna, tko nema posla, razmišlja o odlasku. Hrvatska je najbolje mjesto za život ako imaš sređenu ekonomsku situaciju. Bio sam na svim kontinentima osim Južne Amerike i vidio kako ljudi žive. Imaju bolje aute, idu možda u bolje restorane, ali na tako malom području toliko ljepota nema nitko. Čuo sam razne priče, nekima je super, drugi su se vratili nakon tri tjedna iz Irske ili s kruzera. Vani nema emocija, nema razumijevanja za radnika. Zamijene te već sutra drugim. Ja ne mislim otići, imam obitelj, postao sam nedavno i otac. Ali, kad bi me situacija natjerala, mogao bih pronaći posao. Šah je univerzalni svjetski jezik. Velemajstora nema puno, samo 2000, a znate koliko je ljudi na planetu.
Jeste li se vozili Uberom?
Krešimir: Da. Uvijek sam za konkurenciju.
Alojzije: Nisam još.
Biste li se učlanili u stranku?
Krešimir: Bih, kad bi zastupala moje poglede.
Alojzije: Možda, da se osnuje stranka sportaša koja bi se borila za naša prava.
Je li čovjek bio na Mjesecu?
Krešimir: Naravno, ne vjerujem u teorije urote.
Alojzije: U takve projekte uključene su tisuće ljudi, netko bi nešto izlanuo.
Jesmo li sami? NASA je otkrila potencijalnu novu Zemlju...
Krešimir: Bilo je pitanje vremena kada će se to dogoditi. No, prvo moramo otići na Mars.
Alojzije: Struja je postojala i prije pet ili 50 tisuća godina, ali se nitko nije sjetio da je otkrije...
Tko će platiti kave?
Obojica: Onaj tko pita.
>>Apatija je hrvatska dijagnoza, a izlaz – bijeg u inozemstvo
>>Depresija sve gora, antidepresivi već sada najpropisivaniji lijekovi u Hrvatskoj
Bas i nisu jako pametni.