Ostali su nam samo komunisti s Rolexima

Na stotu obljetnicu Oktobarske revolucije mumija Vladimira Ilića Lenjina, oca Sovjetskog Saveza, otvara novu polemiku. Nakon što je propala njegova vizija društvenog organiziranja, još ima onih koji bi zatvorili njegov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi. Na stranu to što većina Rusa mrzi Gorbačova jer je svojom perestrojkom (obnovom) uništio veliki Sovjetski Savez, još ima i onih koji žale za Lenjinom, a za Staljinom, ocem totalitarizma, možda još i više. Komunizam ne trpi obnove, ne trpi perestrojku. On je utemeljen i opstao samo na teroru, a čim je “omirisao” malo sloboda, one su srušile veliku Oktobarsku revoluciju.

Treba li pokopati Lenjina?

Sudbina relikvije stvaratelja sovjetske velesile ponovno plijeni pozornost jer je Ksenija Sobčak, bivša “it-girl”, zvijezda reality showa, blogerica i kandidatkinja na ruskim predsjedničkim izborima u ožujku 2018., najavila da će, bude li izabrana, ukloniti Lenjinovu mumiju i pokopati njegove posmrtne ostatke. Ksenija je kći Anatolija Aleksandroviča Sobčaka koji je 1990., u vrijeme perestrojke, otklonio Lenjina. Bio je gradonačelnik Lenjingrada kojem je vratio ime Sankt Peterburg.

Ako je njezin otac izbrisao ime boljševičkog čelnika, zašto ona ne bi pokopala i ono što od njega fizički ostalo. Istina, stakleni lijes s Lenjinovom mumijom koji su desetljećima ekskurzije učenika i radnika (pa i iz Jugoslavije) posjećivale s obožavanjem nije na površini, ali predlaže se njegovo pokrivanje zemljom. Taj je prijedlog izazvao raspravu u Rusiji. Čak je i čečenski čelnik Ramzan Kadirov, koji nije oličenje borca za demokraciju i volje za raskidom sa svime vezanim za komunističko nasljeđe, pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina da zatvori zauvijek to trnovito pitanje i pokopa Lenjina.

Šef vijeća za ljudska prava Mihail Fjodotov predlaže da se mauzolej pretvori u muzej balzamiranja, jer su na Lenjinovu tijelu pokazali svoje umijeće u toj tehnici. Bila bi to moskovska verzija egipatskog muzeja u Kairu!

Micanje Lenjina s Crvenog trga za čelnika ruske Komunističke partije Genadija Zjuganova neprihvatljivo je, čak i “bogohulno”. Putin ne želi službeno zauzeti nikakvo stajalište jer mnogi Rusi žale za “onim” vremenima. Jer, Lenjin je bio i utemeljitelj suvremene Rusije, one koja se iz siromašne seljačke i monarhističke države pretvorila u velesilu, a Putinu se pripisuje i izjava da je “nestanak Sovjetskog Saveza bila najveća katastrofa 20. stoljeća”.

Dakle i na stotu obljetnicu Oktobarske revolucije više se raspravlja što učiniti s njezinim ostacima negoli o stvarnim društvenim promjenama koje je ona donijela. Nema sumnje da je ideja o stvaranju pravednijeg društva, jer to je bila prvotna ideja, zarazila mnoge u svijetu koji je bio zasićen poretkom 19. stoljeća.

U Rusiji je stanje bilo još teže s obzirom na to da je živjela u zastarjelom obliku poljodjelstva. Promjene su bile nužne pa se Prvi svjetski rat iskoristio za unutarnju oružanu revoluciju. Lenjin je svoju vlast učvrstio otklanjanjem političkih neistomišljenika, boljševizmom (riječ proizlazi iz ruske koja označava većinu) koji preživljava gušenjem manjine (menjševika). Već se tu trebalo shvatiti kako misli vladati ta stranačka skupina.

Nije stoga ni čudo što ni u jednoj državi u svijetu u kojoj su komunisti došli na vlast to nije bilo kroz otvor biračkih kutija, nego kroz otvor cijevi na puškama. U Kini, na Kubi, u istočnoeuropskim državama, u Jugoslaviji, komunisti su došli na vlast oružanim putem, kao što su došli i u Rusiji, majci komunizma.

A, kada su u tim državama organizirani višestranački izbori, vidjelo se kako su prošle komunističke partije. Kada svoju vlast više nisu mogle štititi oružjem, jednostavno su pale. Ako gledamo na zbivanja u istočnoeuropskim i zapadnoeuropskim državama, moglo bi se reći da je najjača komunistička partija na svijetu bila ona talijanska jer je jedina dobivala milijune glasova na višestranačkim izborima. Jedino je u Italiji KP izlazila jaka i iz biračkih kutija. Na određeni način Talijani su crvenom krpom plašili one na vlasti. I nakon pada Berlinskog zida, kada se matica KP-a pretvorila u socijaldemokrate, ostala je skupina komunista koja se nije htjela odreći srpa i čekića.

Ideje na političkom tržištu

Danas zasigurno nijedan KP, makar ne javno, ne zagovara boljševizam, tj. jednostranačko jednoumlje. Osnova Marxove ideje je da će u komunizmu svatko imati prema potrebama i tu je prva greška ideje zbog koje se ubijalo neistomišljenike. Čovjekove su potrebe različite, a može li država osigurati svačije potrebe? Ne može! I onda ljude koji se ne zadovoljavaju životom kakvim ti može ponuditi tzv. socijalistička država primoravaš živjeti u njoj...

San o pravednijoj državi koji su gajile komunističke partije u zapadnoeuropskim državama ipak je doveo do promjena. No, tu nitko nije želio ukinuti ostale stranke, nego boriti se idejama na političkom tržištu. Dakle, tržištu – jer samo slobodna razmjena ljudi, dobara i ideja donosi napredak.

Upravo je ta tzv. treća košara Helsinškog sporazuma o europskoj sigurnosti i suradnji, koji su 1975. potpisale sve europske države (osim Albanije) te SAD i Kanada, u kojoj se govorilo o ljudskim pravima, počela rušiti temelje boljševizma. SSSR i njegove europske države taj su sporazum potpisali jer je jamčio nepovredivost granica nastalih nakon Drugog svjetskog rata. Sloboda misli jača je od bilo koje granice.

No, i danas ima komunista koji su „protiv EU, protiv NATO-a i za socijalizam“ te koji bi dali „sve za radničku klasu“. To su riječi, ali ne i djela. Primjerice bivši čelnik talijanskih mladih komunista pa talijanskog KP-a, a i premijer Massimo D’Alema govori kako današnja Demokratska stranka (PD, nastala od KP-a) nije dovoljno lijeva, a sam se ponaša kao tajkun. U Italiji takve komuniste zovu “radikal šik” ili “komunisti s Rolexom”, a ove su godine talijanski raperi J-Ax i Fedez snimili pjesmu “Comunisti col Rolex” koja ironično govori o današnjim komunistima i luksuznom životu.

“Komunisti s Rolexom” tjednima su bili najslušaniji. I to je Oktobarska revolucija!