Ostat ću ovdje sve dok ne počne škola!

Ča je pusta Londra kontra Splita grada, rekli bi Splićani govoreći o najlipšem gradu na svitu. No, inačicu te izreke imaju i Vukovarci. I to za svoje more, ono dunavsko: "Onaj tko nema Dunav i adu, kao što je ova naša, dobro mu je i more".

No, do prije dvije godine na obale, danas popularnog izletišta mnogih stanovnika grada heroja, usudili su se kročiti samo najhrabriji. U visoku i neprohodnu trava, trnje i šipražje gledali su čeznutljivo i maštali o pješčanoj plaži, ležaljkama i suncobranima.

Danas je, nakon uređenja, taj komadić zemlje na rijeci koja pozdravlja obale od Njemačke do Ukrajine, nezaobilazno mjesto na kojemu dane za vrijeme vikenda provodi i četiri tisuće posjetitelja.
 Odlično nam je ovdje. Kupamo se, sunčamo, igramo odbojku na pijesku... A nakon cjelodnevnog ludovanja, tko bi imao uopće snage i volje ići do grada. Ostat ću ovdje sve dok nam ne počne nova školska godina  govorio nam je u jednom dahu osnovnoškolac Matej Mlinarić, dok su ga prijatelji pozivali na novu rundu kupanja.

Dok je odlazio još nam je doviknuo:
- Mogao sam ići na more, ali radi ade nisam želio!
Kako se sunce sve više dizalo na obzorju, a temperatura u živinom termometru rasla, mnogi su se kupači povukli u debeli hlad starih stabala, čije korijenje škakljika Dunav. Oni neumorni odlučili su malo "ispeći" tabane na vrelom pijesku odbojkaškog igrališta.

 A nakon dobre partije, pijesak u grlu ipak je najbolje oprati u sojenici u kojoj mlađe čekaju hladni sokovi, dok oni stariji žeđ gase pivom. Najzaposleniji su ipak mali čamci ŠRU Dunav, koji neumorno već od ranoga jutra prevoze kupače od otoka sportova do ade. Brojne obitelji gotovo su se preselile na plažu. Do grada, kažu, skoče samo kad im ponestane namirnica, ili kad moraju platiti račune.

- A i što ćemo u gradu, tamo je vruće i sparno  govorio nam je Željko Maul, i baš mu se tad zatresla pecaljka. Nova riba bila je spremna za roštilj.