Ostavljeni da ih netko drugi ubije!

Starcima iz umirališta, koje Mijo Penić drži u Krašiću, nema spasa!? Uzaludan je novinarski trud, uzaludno zgražanje cijele Hrvatske, nitko u ovoj zemlji nije mjerodavan za to da ih spasi i osigura im posljednje dane dostojne čovjeka. Najmanje troje od njih 12-13 – koliko ih, kako nam se u četvrtak pohvalio sam Penić, živi kod njega – izravno je ugroženo. Nepokretne i bespomoćne, Penić ih je u petak sakrio pred novinarima pozvanima u njegovo na brzinu ulickano zdanje. Sakrio ih je jer bi njihovo jadno stanje potvrdilo sav užas njegova doma. Nakon objavljivanja teksta u Večernjem listu inspektori Državnog inspektorata došli su u noćni posjet Penićevoj Plavoj kući.

Policija često navrati k Miji

Severinina pomoć Plavoj kući

Liječnička etika

Troje nepokretnih staraca Mijo Penić je - skrio!

Starci umiru u ilegalnom domu

Starci umiru u ilegalnom domu 'Plava kuća'

Televizor protiv miševa
Ma koliko on tvrdio da se bavi ugostiteljstvom, da je njegova kuća zapravo motel za slučajne turiste, inspektori su utvrdili da njegove tvrdnje nemaju veze sa stvarnošću. Shvativši da se Mijo Penić ne bavi djelatnošću za koju je registriran, inspektori su mogli samo slegnuti ramenima. Da Mijo kojim slučajem umjesto kafića ima restoran, već bi se njihov voštani pečat sjajio na njegovim vratima, a svi bi gosti bili poslani kući. Ovako, Mijini “gosti” ostat će još jednu noć, i tko zna koliko još noći u njegovim rukama.

Negdašnji kuhar iz Brezovice osumnjičen za silovanje nemoćne štićenice toga Caritasova doma nastavlja se tako smijati cijeloj državi čijim se šupljim zakonima tako vješto koristi. Potpisavši ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, postao je zapravo ne samo vlasnik njihove imovine nego i njihovih života. Samo rijetki su se uspjeli izvući iz njegova zagrljaja. Dvije takve priče objavili smo danas; nažalost, tužnih svjedočanstava ima još. Jedan nam je mještanin Krašića kazao kako je cijele noći skrivao starca koji je uspio pobjeći iz Plave kuće. Nakon moždanog udara oduzeta mu je jedna ruka, ali su ga djeca ipak ostavila na Mijinoj “skrbi”. A samo zahvaljujući tome što je bio pokretan uspio je pobjeći iz Plave kuće.

– Ispričao mi je kako se Mijinoj majci potužio na miševe jer se po cijele noći šetaju po kući. A ona mu je odgovorila neka pojača ton na televizoru pa ih više neće čuti – ustvrdio je. Da ima problema s miševima, uvjerio se i naš fotoreporter jer se za cijelo vrijeme konferencije za novinare u Mijinoj kući čula zujalica protiv miševa i svima svrdlala po mozgu.

Djelatnica jedne od državnih institucija mjerodavnih za Mijin slučaj potvrdila nam je da je nekoliko puta nenajavljena došla u Plavu kuću i o stravičnim uvjetima koje je tamo zatekla nekoliko puta pisala je Ministarstvu zdravstva, no oni su uvijek tvrdili da nisu mjerodavni za taj slučaj. Nisu joj se udostojili ni odgovoriti! U svojoj nemoći svi su pred slučajem Mije Penića zatvarali oči.

Najlakše je bilo ostaviti starce da u Plavoj kući tiho umru jer ionako su za to blagoslov dala njihova vlastita djeca. Za dvije tisuće kuna bilo im je sasvim zgodno da ih netko drugi riješi smetnje, da ih netko drugi ubije. Zakon zahtijeva da se djeca skrbe za svoje onemoćale roditelje i da im osiguraju dostojnu starost. U to sigurno spada i odluka u kakvu će ih domu ostaviti. Ostaviti nepokretnu osobu nekome tko je pod sumnjom za silovanje blago retardirane djevojke u najmanju je ruku zanemarivanje, a zapravo je strašna okrutnost.

U Mijinu domu bilo bi posla ne samo za sanitarnu inspekciju, državni inspektorat, Ministarstvo zdravstva nego i za policiju. Tko zna, možda im se posreći pa pronađu kakav dnevnik, poput onoga u kojemu je Mijo opisivao iživljavanje nad djecom u Brezovici. No, teško da će se nešto uskoro dogoditi. Proći će još jedan vikend, tijekom kojega će se mjerodavni zasluženo odmarati, prije nego što se pokrene ikakav, pa i najblaži postupak protiv Penića. S druge strane, policija je jako brzo reagirala na Penićevu dojavu. Prijavio im je M. Demirovića, trgovca bolničkim krevetima, jer je ovaj uzeo natrag svoju robu nakon što mu Penić nije platio dug.

Mogli su spasiti živote
Demirović je Peniću ostavio madrace koje mu je isporučio s krevetima. Nije ih uzeo jer nakon dva mjeseca više nisu ničemu služili užasno uprljani mokraćom i izmetom.

Slučaj s Plavom kućom neodoljivo podsjeća na aferu Brezovica. I tamo su svi zatvarali oči dok sve nije dospjelo u javnost. Mjerodavne su institucije sve znale, ali se nisu htjele zamjeriti moćnoj Jeleni Brajši. Tko danas štiti Penića? Tko mu dopušta da nemoćne ljude drži u neljudskim uvjetima? Tko je taj koji kaže da nema načina da se taj užas zaustavi? Oni koji se cijelo vrijeme pozivaju na zakone što im omogućavaju da skrenu pogled na drugu stranu. Mogli su barem, i to još prije tri godine, izdati upozorenje da je Plava kuća ilegalan dom i ponavljati ga svaki mjesec kako nikome ne bi palo na pamet ostaviti roditelje tamo. Tako su možda mogli spasiti živote jer, kako sam Mijo kaže, kod njega se stanje promijeni u pola sata. Netko dođe, a netko umre.