Ostvarili hrvatski san, a sad im prijeti bankrot

Mađarska je ostvarila hrvatski san o velikim inozemnim investicijama, bila je prava zvijezda uspješne tranzicije iz sovjetskog satelita u omiljenu članicu ujedinjene Europe, a danas se pokušava izvući iz bankrota i bez pomoći MMF-a te je već nekoliko godina u svađi s Bruxellesom, što je ovih dana zaoštreno promjenama ustava kojima sva vlast prelazi u ruke premijeru Viktoru Orbanu. Što se dogodilo?

Izravna strana ulaganja u Mađarsku od 1990. do 2005. godine bila su najveća u srednjoj i istočnoj Europi: po glavi stanovnika 5000 eura, ukupno 50 milijardi eura, godišnje je ulazilo 3 do 4 milijarde eura, 2005. godine čak 5,4 milijarde. Strani ulagači dolazili su iz Njemačke, Austrije, Nizozemske, Francuske i brojnih drugih zemalja, ulagalo se podjednako i u usluge i u proizvodnju, od 50 najvećih multinacionalnih kompanija 40 ih je došlo u Mađarsku, a i hrvatski mediji redovito su objavljivali vijesti koje su mogle izazvati zavist hrvatskih vlasti, o otvaranju nekog pogona kod susjeda. Čak su i studenti ekonomije izrađivali diplomske radove u kojima su analizirali u čemu je tajna mađarskog uspjeha i zašto investitori tamo ulažu u proizvodnju, a u nas uglavnom u usluge.

“Iza sjajnih investicija i rezanja vrpci kriju se uglavnom samo doradni poslovi”, otkriva ekonomist Ljubo Jurčić, poslovi slični onima kojih u nas ima u tekstilnoj industriji, samo je u Mađarskoj riječ uglavnom o automobilskoj industriji. Doradni posao znači da u Mađarskoj ostaju samo plaće radnika i da se ne stvaraju temelji za tehnološki razvoj.

– Privlačenje investicija postalo je mantra hrvatske vlade, ali zemlju ne razvijaju investitori nego vlada, pokazalo se to i na primjeru Mađarske koja se posve otvorila, privatizirala i rasprodala, rezultat jest bio rast, ali kratkoročan i prividan – kaže Jurčić. Zaista, već 2006. godine Mađarska je zapala u gospodarske nevolje, a tada je izbila i velika afera s premijerom Ferencom Gyurscanyem, koji je netom osvojio drugi mandat: otkrivena je vrpca sa snimkom govora u kojem priznaje da je lagao i u prvom mandatu i u predizbornoj kampanji. Premijer iz reda Socijalističke stranke ostaje ipak na vlasti sve do 2009. godine. Njegovu vlast obilježila je privatizacija zadnjeg preostalog kolača u zemlji koja je polovicu gospodarstva privatizirala u prve četiri godine nakon pada socijalizma, prodani su strancima svi distributeri i proizvođači energije u zemlji.

– Bio je to vrhunac pogrešne politike socijalističke stranke, dovelo je to do povećanja cijena, a stranim tvrtkama donijelo ekstra profite od kojih je dio kao mito završio u džepovima tadašnje vlasti. Danas Mađari plaćaju, u odnosu na prihode, najveće troškove režija u Europi. Kreditno je zaduženje građana i to uglavnom u švicarskim francima stalno raslo, plaće su padale. To je mnoge mađarske građane i mala poduzeća odvelo u propast – kaže politolog Tihomir Cipek.

Duboka gospodarska kriza, pad plaća i mirovina, otvara vrata nevjerojatnoj pobjedi desnice. Na vlast se 2010. godine s dvije trećine mandata u parlamentu vraća lider Fidesza Viktor Orban, u savezu s puno slabijim kršćanskim demokratima, u parlament ulazi i radikalno desni Jobbik s tek nešto manje mandata od hametice poraženih socijalista pa desnica čini veliku većinu mađarskog zakonodavnog tijela sa 70 posto glasova! No, pokazalo se da nije nužan oporbeni ekstremni Jobbik da Mađarsku zatrese ksenofobija, član vladajućeg Fidesza Zsolt Bayer u siječnju ove godine, nakon novogodišnje tučnjave u kojoj su napadači Romi ozbiljno ozlijedili nekoliko ljudi, napisao je kako “značajan dio Roma nisu za život među ljudima. Ti Romi su životinje i ponašaju se kao životinje.” Izazvalo je to bijes u liberalnoj javnosti.

Zgroženi zapad

Prije godinu dana osiromašeni Mađari na ulicama su podržavali premijera Orbana u njegovim potezima kojima je zgrozio vladare neoliberalnog zapada, među ostalim, nabijajući poreze bankama. Danas, kad Orban dovršava posao promjena ustava i zakona, ograničavajući slobodu medija, narodne banke, pravosuđa kao i ovlasti ustavnog suda, na ulicu su izašli oni koji su zabrinuti za temelje demokracije, baš kao što upozorava Europska komisija. Međutim, Orbanovi pristaše kažu kako je pravi razlog zabrinutosti Bruxellesa to što mađarski premijer prisiljava strance da srežu cijene energije za kućanstva, što je izazvalo bijes moćnih poslovnih lobija.

– Današnja je Orbanova politika samo radikalna reakcija na posljedice djelovanja neoliberalne politike i Washingtonskog konsenzusa – kaže Jurčić.

Iz Hrvatske potezi Orbanove vlade mogu djelovati hrabro, neki bi ga proglasili i novim Hugom Chavezom, Robinom Hoodom koji otima bogatim bankama i daje sirotinji. S tim se vjerojatno ne bi složio slovenski filozof Slavoj Žižek koji za Chaveza kaže kako je njegov najveći politički uspjeh to što je uspio politički mobilizirati stanovništvo slumova, koje je inače uglavnom u stanju apolitičke inercije.

“Meki fašizam”

Kod Orbana je Žižek, pak, uočio krupan problem, govoreći o ‘soft’ fašizmu: pod egidom poboljšanja zakona koji je zabranjivao propagandu fašizma, uvedena je ne samo zabrana propagande komunizma, pa bi pod udar zakona mogla doći i majica s Che Guevarinim likom, nego je i zabranjena propaganda samo – njemačkog nacizma, a ne i ostalih, pa ni domaćeg nacizma maršala Hortyja u Mađarskoj. Dobivamo tako mješavinu ekonomskog i političkog nacionalizma koji može prijeći i tolerabilnu granicu, no problem je u Mađarskoj što Orbanu za vratom puše Jobbik, za mnoge zastrašujuća politička snaga, pa svako popuštanje vladajućih na planu nacionalnih interesa može samo dati vjetra u jedra Jobbiku, koji je prije godinu dana organizirao prosvjede na kojima je, s parolom “jesmo li članovi ili robovi” tražio referendum za izlazak iz Europske unije. U startu liberalni Fidezs, na čelu s 1998. godine najmlađim europskim premijerom, koji je cijenio predsjednika Tuđmana, sad je na putu koji može i zadiviti i zabrinuti.

– Ekonomska kriza koja 2008. godine zahvatila svjetsku ekonomiju prema mišljenju većine analitičara zapravo je politička. Pokazalo se da je ekonomija, bez suradnje i neke vrste političke kontrole u potrazi za bankarskim bonusima spremna na rizične poteze koji vode u slijepu ulicu. Vjera u perfektno djelovanje nevidljive ruke tržišta pokazala se uvelike pogrešnom. U pokušaju povratka uloge politike u ekonomskom životu i stvaranju ekonomije kako bi služila narodu najdalje je otišao mađarski premijer Orban, a na jak otpor iz gotovo svih europskih političkih krugova naišao je u pokušaju da strane banke i poduzetnike stavi u funkciju mađarske ekonomije – kaže Cipek.

Bivši mađarski premijer Gyurcsany u spornom je govoru 2006. godine priznao da vlada ne samo laže narodu nego i glumi da vlada dok zapravo ne čini ništa, što pesimiste može podsjetiti na aktualnu hrvatsku vlast, za koju je teško reći što radi, pa, upozorava Cipek, ne reagira ni što je Privredna banka cjelokupnu lanjsku dobit iznijela iz zemlje talijanskim vlasnicima.

>>Orban: Mađarska neće biti kolonija Europske unije