Između osuđenika i HDZ-ovca Dubrovčani su uz ushićeni povik u pobjedničkom stožeru "pravda je pobijedila" izabrali kandidata koji je sudski dokazano privatne interese stavio ispred javnih, čime je zaokružena moralna preobrazba društva započeta s politički perverznim ručkom Radimira Čačića i Zorana Milanovića u salonu bivšeg kolumnista Jutarnjeg lista. Uzgred, i taj je medijski performans bio kap koja je kasnije, kako god to danas tumačio bivši vlasnik, dovela do predstečajne nagodbe medijskog koncerna kroz koju su i porezni obveznici zapravo dijelom platili i medijsko-nutricionistički ekshibicionizam vlasti i medija. Bilo je to prvo u nizu premijerovih moralnih srozavanja kad je uz sushi i sashimi i finu kapljicu dao podršku prvom potpredsjedniku Vlade nakon nesreće u Mađarskoj obrazlažući kako su zapravo mrtvi ljudi krivi jer se nisu vezali. "Nezamjenjivi" Čačić na početku mandata Kukuriku koalicije bešćutno je nametnut od vlasti kao kriterij iznad etike i morala.
Ako smo mogli imati prvog potpredsjednika Vlade koji je, makar i nehotice, izazvao smrt dvoje ljudi, tako visoko postavljena moralna ljestvica morala je vrijediti i za sve iduće slučajeve, Andru Vlahušića, Marinu Lovrić Merzel, Željka Sabu i sada za Milana Bandića. Ako je premijer smatrao moralno dopustivim da Čačić ostane u Vladi, ni sa svojima, Lovrić Merzel i Sabom, nije mogao drugačije postupiti sve i da je htio. Iako, na tvrdnje da je županica javni novac trošila kao da je njezin, napadajući zviždačicu Jasminu Jovev, govorio je da će se o tomu očitovati tek kada bude podignuta optužnica te je i proširenja istrage branio "novim kriterijima DORH-a".
Tajni izvori iz Vlade tumačili su da se nju tereti isključivo na osnovi drugačije procjene. Unatoč tomu, SDP ju je kasnije izbacio iz stranke, nakon što je sama dala ostavku na mjesto županice i aktivirala saborski mandat, iako optužnice još nema. Sabo je pak pravomoćnu osudu za mito dočekao kao član SDP-a i tko zna bi li ga stranački kolege uopće i izbacili da nije sam odlučio otići. Prisjetimo se da za Milanovića taj slučaj ne postoji, već samo razgovor dviju osoba: "Sve ostalo je vrlo sporno, rekao bih čak i opasno za budućnost pravosudne prakse u Hrvatskoj", tumačenje je premijera koje je samo dalo povoda Željku Jovanoviću da zviždačicu iz tog slučaja Mariju Budimir ostavi bez posla. Dvostruki kriteriji, jedni za "naše", a drugi za "vaše", ideja je vodilja zbog koje je lako pokopati bilo koja propitivanja moralne ispravnosti toga što grad Zagreb trpi zbog kaznenopravnog statusa svog gradonačelnika, a kamoli da se inzistira da Bandić svoju podršku provjeri na izvanrednim izborima.
Ako takve, nikakve kriterije ima premijer, zašto i Dubrovčani ne bi odbacili ideale koji su vrijedili stotinama godina, a koji su prijašnjim generacijama bili tako važni da su ih uklesali iznad ulaza u dvoranu Velikog vijeća pri Kneževu dvoru: "Obliti privatorum, publica curate" (Zaboravite osobno, brinite o javnome). Dubrovčani su u nedjelju simbolično uzeli maljeve u ruke i razbili svoju baštinu. Onima koji još drže do tih "antičkih" vrijednosti za utjehu valja reći da Vlahušić nije izbor ni svakog četvrtog birača (23 posto), odnosno da su izbori imali formu lokalnog referenduma, Dubrovnik ne bi imao gradonačelnika jer se odazvalo 47 posto birača. Osuđeni Vlahušić dobio je oko 1200 glasova manje nego kad je bio optužen te gotovo 3000 glasova manje nego 2009. kad je bio posve "čist". Dakle, što je više "kleveta i laži", Vlahušić im ipak nije draži.
>>Vlahušić pobijedio HDZ pa zaključio: O presudi ćemo govoriti za pet ili deset godina
>>Slavlje u stožeru Andre Vlahušića. Evo svih rezultata prijevremenih lokalnih izbora
Koju poruku je narod poslao sa izborom Vlahusica , da odobrava kriminal u politici da nemaju nista protiv ako si iskoristio polozaj u privatne svrhe i imao od toga koristi to je poruka politicarima samo vi kradite a mi cemo vas opet birati na polozaje, to je moguce samo u Hrvatskoj.