Ivan Bulj, koji je optužen za ubojstvo 17-godišnje srednjoškolke Anđele Bešlić, 25. siječnja ove godine iz strogog je zatvora u Glini premješten u kaznionicu poluotvorenog tipa u Turopolju. Do sada je iza rešetaka proveo 21 od ukupno 22 godine zatvorske kazne, na koju ga je osudio Vrhovni sud, smanjivši za 5 godina kaznu Županijskog suda u Splitu. Na slobodu bi trebao izaći 10. travnja 2024., no, Bulj bi slobodan čovjek mogao biti i prije.
- Dan prije nego što se predao ja sam saznao da je on ubio moju kćer. No on je tad pobjegao na policiju i predao se. Tužno... Jako tužno... - govori za 24sata Anđelin otac. Kaže da život ide dalje, ali njemu je u glavi samo jedna stvar - kako je nije uspio spasiti.
- Nema u ovoj zemlji pravde. Kad vam Vrhovni sud smanji kaznu unatoč svemu, to je jedna velika sramota. Razmišljam kako mi je samo utekao, pobjegao je - govori Ivan Bešlić i dodaje kako se s ubojicom svoje kćeri više nikad nije čuo.
- Nikad mi se nije javio nakon toga. Niti njegova obitelj koja se odselila, niti njegovi u Sinju. Otac mu je nedavno preminuo. Ali niti ne želim da mi se javi. Ja nemam što s njim razgovarati. Uništio mi je život - rekao je Bešlić za 24sata.
Za puštanje na slobodu, kaže Bešlić, nikako nije dobra stvar.
- To je vrlo nezgodna situacija. Vrlo nezgodna. Još ako se odluči vratiti u Sinj, to nikako neće biti dobro. Ne želim ga susresti i ne želim da mi se pojavi na oči. To bi bila vrlo nezgodna situacija, nikad ne znate kako će čovjek reagirati - rekao je Bešlić.
Najteže je, kaže nakon svega, njegovoj supruzi. - Majkama je još i teže. Često se uhvatimo kako zaplačemo. To je tako. Isplačemo se i idemo dalje. To vam je tako. Ali da prođe i puno više godina neće nam biti lakše. Najgore nam je u vrijeme godišnjice smrti. Odemo na groblje, a onda dolaze sva naša zajednička sjećanja. To bude najteže - u dahu nam govori Bešlić jedva suzdržavajući suze.
Podsjetimo, samo par stotina metara od roditeljskog doma, 3. ožujka 2002., ubijena je 17-godišnja Sinjanka, Anđela Bešlić. Te se kobne noći vraćala s koncerta Zabranjenog pušenja, no kući nije stigla. Nestanak mlade djevojke na noge je podigao čitavu Cetinsku krajinu, a potraga je trajala nekoliko tjedana. Na žalost, Anđela nije pronađena živa. Njeno mrtvo tijelo, bačeno u žbunje, pronašao je prolaznik. Nekoliko dana kasnije, policiji se prijavio vlasnik lokalnog radija, Ivan Bulj. Obiteljski čovjek i Anđelin susjed, priznao je ubojstvo, no, kako uz njega tada nije bio odvjetnik, to se priznanje nije moglo koristiti na suđenju, a Bulj ga više nikada nije ponovio.
Video: Smrt koja je potresla Hrvatsku: Anđeli je bilo samo 17 kad je nestala, potraga je trajala tjednima
Meni nije jasno kad će se više (i što se čeka?) uvesti doživotna kazna zatvora za najgore zločine, a namjerno i svirepo ubojstvo to jest, kod nas? Pa, kakva smo mi to (pravna) država kada čovjek za namjerno i svirepo ubojstvo dobije kaznu zatvora od dvadeset(ak) godina, i još uz mogućnost pomilovanja/ranijeg puštanja, umjesto doživotan zatvor? S obzirom da ljudski život nema cijenu (ne može mu se izračunati cijena), ne možete ni brojčano (u smislu vremena/vremenskog razdoblja) ocijeniti i izračunati nečiju kaznu (zatvora) za namjerno i svirepo oduzimanje ljudskog života, time je jedina adekvatna kazna zatvora za tu osobu - doživotan zatvor. Jedino se tako, zapravo, može brojčano izračunati i izraziti nečija kazna zatvora. Nikako drugačije.