Neopisiva tuga, jezivo iščekivanje i muk vladali su danas Vrpoljem, selom Tomislava Salopeka. Pred njegovu kuću cijelo su popodne pristizali prijatelji i rođaci.
- Čitamo vijesti i čekamo. U 17.35 bismo trebali znati…- vrte glavom.
Informacije na kapaljku
Roditelji za naša posjeta nisu izlazili iz sobe. Shrvani su brigom i boli. - Informacije iz Kaira dobivamo na kapaljku. Tomislavova supruga Nataša zove redovito, ali ni ona ne zna puno, pregovara se, razgovara – kazao nam je obiteljski prijatelj koji pred Tomislavovim domom dočekuje brojne novinarske ekipe. Nije želio reći svoje ime.
I što znaju, ne usude se, dodaje, govoriti dok traje istraga i borba za spas njihova Tomislava. - Otet je posljednji radni dan za tu francusku firmu u Egiptu. Išao je samo odnijeti nešto u tvrtku i trebao se zaputiti ravno na avion kući – ogorčen je.
Salopekove mališane, sedmogodišnju djevojčicu i dvogodišnjeg joj brata, maknuli su iz kuće, kako ne bi naslutili u kakvoj im je opasnosti otac. Ni mještani ne govore rado o otmici, a još nevoljkije imenom i prezimenom. - Sva su nam djeca vani, otišli su trbuhom za kruhom. Može se ova strahota sutra njima dogoditi – moli nas za razumijevanje obitelj Tomislavove sestre Zdenke H. I njihov sin, Tomislavov šogor, kruh zarađuje u inozemstvu – bio je i u Libiji, vratio se nedavno iz Kurdistana.
– Sin se bori da prežive, sagrade kuću. Svi smo u velikom strahu. U kolapsu smo danima. Preostaje nam jedino da se molimo – kažu nam sestrini svekar i svekrva. Sat je otkucao u 17.35, no nikakve vijesti nisu stigle pa je agonija produžena. Nervoza je rasla kako je večer odmicala, a već oko 19.30, nakon svih dnevnika, mogla se doslovce rezati nožem. Rastao je paralelno i strah za sudbinu.
Molitva u crkvi
– Ništa, ništa, ništa.... - mrmljali su nam prijatelji pred kućom u Vrpolju, ne ispuštajući mobitele iz ruku na kojima su pratili vijesti. Tomislavovi roditelji tek su malo živnuli kad se pročitali vijset kako je, navodno, produljen ultimatum za još 48 sati. Cijeli dan, kažu susjedi, Tomislavov otac nije prozborio ni riječi. – Ne možete ni zamisliti kako je ovo proživljavati, ne radi se o prometnoj nesreći, ovo je neopisivo – govori obiteljski prijatelj.
I u lokalnim kafićima televizori su bili “okrenuti” na dnevnike i teletekst. Molitvena je zajednica organizirala molitvu u mjesnoj crkvi. Svakih pet minuta internetske portale pregledava, kako kaže, i donačelnik Željko Lukačević, koji je sa zatočenim Slavoncem dijelio klupe u osnovnoj školi. - Stalno se nadam nekoj dobroj vijesti. Ne mogu ni zamisliti kako je obitelji - govori. Vrpolje broji oko 1750 stanovnika, a posljednjih 15-ak godina suočava se s velikim iseljavanjima. - Nema novih zapošljavanja, bavimo se uglavnom poljoprivredom. Radilo ih je dosta u “Đuri Đakoviću”, no znate na što je ta tvrtka spala u posljednjih deset, dvadeset godina – prikazuje donačelnik.
O Tomislavu i obitelji, pak, svi govore u superlativima. – Teško nam je svima. Ne daj Bože nikome, velika je to žalost. Ljudi idu da zarade, a vidi što se dogodi – odmahuju glavom
Za sve je kriva Amerika stvorili su nered na bliskom istoku za destabilizirati evropu. Zar je narod toliko slijep? Irak, Libija, Egipat, Sirija tko je na redu? Zasto ne zrtvuju jednog Izraelca za propagandu? Dobro vam jutro sa islamistima koji su se rasprsili po cijeloj evropi to je Americki plan i sve ide po planu. Baraka u zamjenu za Tomislava!