Premijer i šef SDP-a Zoran Milanović u posebnom je elementu. I to traje već mjesec dana. Nema s kime se nije sukobio. Napada banke, svađa se sa Srbijom i Mađarskom, a suparničkom HDZ-u preoteo je i Angelu Merkel i domoljublje. A za to mu je trebalo, brat bratu, desetak rečenica. Uza sve to raste mi u rejting, i njegovoj stranci također, pa se može reći da mu za sada ide dobro. Njegova ljutog suparnika Tomislava Karamarka, kojeg mjesecima zove na televizijsko sučeljavanje, nema ni vidjeti ni čuti. – On navodno želi biti hrvatski premijer. Mislim da je vrijeme da izađe iz te mišje rupe u kojoj se sakrio. Znate onu Rundekovu pjesmu: Izađi i bori se, u ovom gradu ima mjesta ili nema mjesta... - provocira ga Milanović.
Srušio mit
Pa smo dobili predizborni “one man show” s Milanovićem u glavnoj ulozi. Njegove izjave prepričavaju se na kavama, a ona “šaraj, brate, malo” upućena premijeru Srbije Aleksandru Vučiću već je postala i dio žargona. Ulazak na HDZ-ov terenio je poseban derbi. Reklo bi se, utakmica visokog intenziteta. Birači HDZ-a su Hrvatine, SDP-a komunjare, slušamo više od 20 godina. Nema toga više. Sve ono što je HDZ sadio, zalijevao i pliijevio više od dva desetljeća šef SDP-a Zoran Milanović srušio je u svega nekoliko tjedana. Trebalo mu je nekoliko jasnih poruka tipa poput 'mi smo domoljubna koalicija, a ne oni' te ideja da se Markov trg preimenuje u Trg Franje Tuđmana. Plus jedan motivacijski skup na kojem je lupio šakom o govornicu i poveo skandiranje “Hrvatska, Hrvatska.” I mit o domoljubnom HDZ-u i nenarodnoj vlasti pao je u vodu.
Nije zapravo sve ni u napadanju. Milanović se u nekoliko delikatnih situacija u posljednje vrijeme pokazao i kao ozbiljan državnik. Sukobio se sa Slovenijom zbog arbitražnog sporazuma, s bankama radi rješavanja pitanja dužnika u švicarskim francima. Na podršku zakonu natjerao je na kraju i HDZ-ovce, a javnost mu za sada honorira i ljudsko ponašanje prema izbjeglicama. Tiskovna konferencija koju je održao zbog izbjegličke krize u Banskim dvorima mogla bi se puštati u kinima. Uz coca - colu i kokice bila bi zanimljiva i peti put. Ali, da ne bi bilo zabune, i novu retoriku i gestikulaciju i domoljubne insignije na stranačkim skupovima treba gledati u kontekstu izbora pred nama. I pitanje je kako bi se premijer postavio i što bi govorio da za manje od dva mjeseca ne mora na izbore po još jedan mandat. Koji će, pokazuju sve ankete i istraživanja, biti borba do “zadnje kapi krvi”.
Da je promjena u Milanovićevoj predizbornoj retorici i više nego očigledna, tvrdi i sociolog Dražen Lalić. Jasno je, kaže, da s Milanovićem netko itekako radi. A zna se i tko. Još početkom godine Milanović je pokazao prve promjene u svom ponašanju. Sve je počelo dolaskom Nikole Jelića na mjesto glasnogovornika Vlade koji je premijeru Milanoviću savjetovao neke bitne promjene, a nastavilo se angažiranjem američkog spin - doktora Alexa Browna, koji zasad vrijedi svakog dolara. – Učitelj je dobar, ali i Milanović se, unatoč nekim greškama, pokazao kao dobar učenik. Pokazuje sposobnost mijenjanja i forme i sadržaja komuniciranja, borben je u kampanji, nameće ritam, o njemu se govori... Karamarko mu tu ne uspijeva odgovoriti, on nije taj kalibar, loš je učenik. On je kao stara gramofonska ploča koja, rekao bih, škripi i uglavnom ponavlja jedno te isto – kaže Lalić. Sve to bitno je s obzirom na činjenicu da se ovi parlamentarni izbori pred nama uporno pokušavaju personalizirati, tj. prezidencijalizirati, te se kampanje vode kao da su pred nama izbori za predsjednika, a ne Sabor. – Milanović je dobar retoričar. Koristi i tu zabavnu artistiku. S jedne strane to je atraktivno i zanimljivo i pokazuje autentičnost, a s druge strane može dovesti i do nerazumijevanja kao sa primjerice, “šaraj malo, brate”, jer u Srbiji, pa i kod nas, šarati znači promiskuitetno ponašanje. U svakom slučaju, njegova je retorika manje ekskluzivistička, odnosno elitnija je nego je bila ranije - kaže Lalić. U prvom dijelu i sredini svoga premijerskog mandata, dodaje, Milanović se rado razmetao svojom obrazovanošću. Nepotrebno se, smatra, kroz svoju retoriku predstavljao kao političar koji je puno bolji i pametniji od svih drugih.
– Međutim, i dalje su mnoge njegove izjave, posebice kako se bliže izbori, sklone raspravi. I dalje ima svoj bahati gard, što on i sam priznaje, ali mu je retorika još više polarizirajuća nego je bila ranije, a to nije dobro. Svakome je jasno da iz ove krize u koju je zemlja zapala možemo izaći samo zajedno. Zato Milanovićevo “ili mi ili oni” nikako nije dobro za ovo društvo i njegovu budućnost – kaže Lalić.
Nije siguran ni koliko je to dobro prema SDP-u i kako će se, gledajući dugoročno, taj novi stil komuniciranja odraziti na stranku. živio domoljubnu retoriku koja je zamrla još u Hrvatskom proljeću, a potom nešto malo oživjela u Koaliciji narodnog sporazuma koju je vodio Miko Tripalo. – To je uostalom i opći trend u svijetu. I britanski laburisti i američki demokrati, pa i velik broj europskih stranaka, oživljavaju to svoje domoljublje. To sad radi i Milanović. Zapravo bi se Zoran Milanović sad mogao zvati Zoran Miko Milanović. A i otac mu je baš bio šef kabineta Miki Tripalu – kaže Letica. On u svemu tome ne vidi ništa negativno. Dapače. Drago mu je da se vratio i taj domoljubni element u hrvatsku ljevicu koju su, kaže, bezuspješno gradili Antun Vujić i Željka Antunović.
– Za neke je sve što se događalo u Domu sportova ipak bilo prešokantno. Vidjelo se to iz govora tijela nekih Milanovićevih ministara i članova predsjedništva. Nisu to očekivali. Ali, ponavljam, to je dobro za socijaldemokraciju i političku kulturu u Hrvatskoj. A samo Bog zna koliko će na kraju pomoći koaliciji Hrvatska raste na izborima – dodaje Letica.
Očijukanje s tunama
I on je, kao i Lalić, uvjeren da je Milanović dobro brifiran za javne nastupe od svog “velikog gurua”, ali napominje dae zajednička crta svega što govori i radi zadnjih dana –- domoljublje i neka vrsta socijalne osjetljivosti.
– I odustajanje od arbitraže i napadi srbijanskih medija na Milanovića i napadi na banke, pa i njegovo očijukanje s tunama i Antom Gotovinom... sve je to prožeto domoljubljem, što teritorijalnim, što ekonomskim, što socijalno osjetljivim – napominje Letica. Koliko je Milanović u svemu tome iskren, teško mu je procijeniti. Ali definitivno odaje dojam da mu je u nekim stvarima laknulo jer konačno može govoriti što misli.
Politički analitičar Žarko Puhovski mišljenja je kako je Milanović zaključio da se treba pokazati samouvjerenim, pa nastupa kao lider. – Hoće pokazati samopouzdanje, odaslati sliku sebe kao osobe od autoriteta jer misli da će mu to donijeti poene među biračima. Iracionalno je da je takav po prirodi pa je zapravo pustio da bude onakav kakav jest – kaže Puhovski. Njegovo ponašanje u kampanji uvelike ga podsjeća na ponašanje Ive Sanadera u kampanji 2007. godine. – Milanović je zapravo neka vrsta Sanadera juniora. Brzo je učio, a i stariji se brat maknuo pa je lako preuzeo novu ulogu. Radi se o tome da se Milanović želi pokazati kao autoritativni vođa koji će lupiti šakom o stol – kaže Puhovski. Međutim, dio ljudi na ljevici, kaže Puhovski, uopće ne voli takav stav i uvjeren je da će svojom novom retorikom Milanović sigurno izgubiti dio birača, a pitanje je hoće li išta dobiti.
– Ono što je očigledno jest da je Milanovićev karakter otpušten s lanca. On je prirodno svadljiv, voli pametovati, a uz sve se to previše opustio. Pa se dovodi u situaciju da mu lekcije drži Aleksandar Vučić. Reći premijeru jedne države “šaraj malo, brate” nije si smio dozvoliti. To bi još jedino Stipi Mesiću palo na pamet – kaže Puhovski. Uvjeren je da je premijer zapravo sad potpuno prirodan i da ne glumata. Svjestan je da ima moć, da je najmoćniji čovjek u državi, a s tom se moći ponaša, kaže Puhovski, kao slon u staklarnici. - To je zapravo Milanovićev sadržaj. Da je on najbolji i da svi drugi nemaju pojma. Sve što vi možete ja mogu još bolje od vas, pa i biti veći nacionalist od vas. I to bi možda i imalo smisla da to govori zadnje dvije godine, a ne zadnjih 15 dana. Sad to ne možete raditi. To je kao kad zavodite ženu pa je umjesto cvijeća pitate odmah hoće li s vama u krevet. Razlika je u pristupu. Milanović bi sve preskočio i bio desniji od desnijih. On ne shvaća da HDZ ima svoje glasače. On hoće dobiti na popularnosti i dobio bi i više da se ranije sjetio te retorike. Ovako će ispasti smiješan na desnici, a suspektan na ljevici – drži Puhovski.
Kopernikanski obrati
Paralelu između Milanovićeve retorike 2015. godine i Sanaderove iz 2007. godine vuče i Dražen Lalić. – Sanader je na tim izborima također bio dominantan. Slao je poruku da bez problema može pobijediti i Milanovića i Jurčića zajedno. Govorio je: "Dovedite mi obojicu na TV duel. Milanović danas šalje poruku da je jači i od Karamarka i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Mislim da Milanović iz te Sanaderove kampanje, kada je i izgubio izbore, svakako izvlači neke pouke. I Sanader je kao Milanović danas nametao ritam u kampanji, diskreditirao svoje suparnike, išao na izravan obračun političkih vođa, a ne stranaka"...- Poveznica im je i njemačka kancelarka Angela Merkel. Sanaderu se pojavljivala u spotovima. A danas je, bez obzira na ideološke razlike, jedna od Milanovićevih najjačih suradnica po pitanju rješavanja izbjegličke krize, zbog čega ju je kritizirala i hrvatska predsjednica i najjača oporbena stranka HDZ. - kaže Lalić.
Ono što je očito, kada se podvuče crta, jest da kopernikantskih obrata u kampanji 2015. neće nedostajati. U danima pred nama naslušat ćemo se i nagledati svega. Servirat će nam se dojam, a najmanje sadržaj. I tako sve do nečije pobjede.
>>Milanović napao Karamarka: Hrvatsku žele voditi sumnjiva lica iz obavještajnog podzemlja
ponasa se kao da smo mi ovce bez memorije, e Zoki nis ti nece pomoci, gubis i izbore i partiju.