Obitelj u očaju

Otišao iz svog doma u četvrtak i otad mu se gubi svaki trag

Foto: 'Sabina Sviben/VLM'
Otišao iz svog doma u četvrtak i otad mu se gubi svaki trag
31.03.2011.
u 09:30
- Nada postoji, ali mislim da nije živ. Da je živ, vratio bi nam se. Najgora je neizvjesnost. Samo želim da se ova muka prekine – s tugom kaže sin Stjepan
Pogledaj originalni članak

Ivan Gulija iz svoga je doma u Pustodolu Orehovičkom otišao prošlog četvrtka oko pola sedam ujutro i otad mu se gubi svaki trag. O njegovu je nestanku u petak obaviještena policija, koja je s vatrogascima i mještanima pretražila dio terena u Pustodolu Orehovičkom, a u potragu se uključila i Gorska služba spašavanja.

Tražili ga i psi

Emil Gluhak, pročelnik varaždinske stanice Gorske službe spašavanja, kaže da je u nedjelju s potražnim psom pretraženo područje od 300-tinjak metara oko kuće, a u ponedjeljak se uključilo 10-ak članova GSS-a i četiri potražna psa, interventna policija, vatrogasci koji su pretraživali bunare, mještani te je pročešljano više od kilometar i pol okolnog terena, šikara i šume. Rabe se i karte, GPS, računala, no bez rezultata. Stjepan, sin nestalog 67-godišnjeg Ivana Gulije, kaže da je svog oca posljednji put vidio u srijedu navečer, a njegova supruga Štefica u četvrtak ujutro kad se probudila. Otišla je po drva za ogrjev, a kad se vratila, Ivana više nije bilo. – Tata je jako bolestan, ima astmu, teško diše, teško se kreće, a u bolnicu nije želio ići. Upozoravao nas je dugo da, kada više ne bude mogao izdržati bolest, da će si sam skratiti muke. Mislim da je otišao jer više nije mogao izdržati – kaže potreseni Stjepan. Ivan Gulija djed je petero unučadi. Stjepan i Štefica kažu da su svi zajedno živjeli u dobrim odnosima. – Sve je bilo dobro kao i obično, osim što nam je u srijedu navečer rekao da ga sve jako boli. To su bile zadnje riječi koje sam čuo od njega – prisjeća se 42-godišnji Stjepan.

Pronašli dokumente

U petak su pronašli Ivanove dokumente i novčanik, a kažu da je to uvijek nosio sa sobom kad bi nekamo išao te bi uvijek rekao kamo ide i kada će se vratiti. – Teško mi je. Nada postoji, ali mislim da nije živ. Da je živ, vratio bi nam se. Najgora je neizvjesnost. Samo želim da se ova muka prekine – s tugom i boli kaže Stjepan. Jučer popodne intenzivno je traganje zaključeno, a kako doznajemo od Emila Gluhaka, na prometnijim punktovima bit će postavljene slike nestale osobe, plakati i podaci, a potraga će se nastaviti po dojavama građana.

U potrazi su sudjelovali i brojni mještani, Ivanovi prijatelji

Proteklih dana u potrazi su sudjelovali članovi Gorske službe spašavanja iz stanica Rijeka, Zagreb, Varaždin, Karlovac i Gospić. U potragu su se uključili i brojni mještani koji pomažu obitelji i spasiocima. – Ivan Gulija je dobar čovjek, uvijek je spreman izaći ususret i pomoći drugome. S njime sam neko vrijeme i radio. Sve što je trebalo uvijek je dao ili posudio, nikada nije stvarao nikakve probleme, nije se ni s kim svađao i zato mi nije teško pomoći u potrazi. Pretražili smo čitavu šumu, a prošli smo i sve klijeti, no nema ga. Možda je otišao nekamo dalje – kaže mještanin Josip Šaronja

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

CR
crocro
07:53 03.04.2011.

Pozdravljam sve poštovane Zagorke i Zagorce. Nažalost sudbina, spusti crne oblake i ne bira gdje će pogoditi. U ovome slučaju treba vjerovati da će se Ivan ipak pojaviti, te treba sve poduzeti u traganju. Ako se ne pojavi više dana, doma ostavio svoje isprave koje nikada nije ostavljao i uvijek se javljao kada nekuda odlazi, onda na žalost treba razmišljati o najgoremu. Najbolja opcija bi bila kada bi se pronašao, spasio ili otišao na liječenje. U svakom slučaju razumljiv je očaj sina i obitelji, kojima je potrebno stroljenje i vjera u sretan ishod.